Razgovor s dr. Jadrankom Polović

Dr. Jadranka Polović, predavačica na Stručnim studijima Sveučilišta u Splitu, nedavno je doktorirala na temu „Uloga američke politike u stabilizaciji regije i oblikovanju tranzicijskih procesa na jugoistoku Europe". Uzimajući u obzir i temu njezina ranijeg magisterija – „Utjecaj SAD-a na hrvatsku politiku 1990.-2000." - očit je autoričin kontinuirani znanstveni interes za istraživanje načina i metoda kojima su SAD, ali i EU, utjecali na oblikovanje tranzicijskih procesa u Hrvatskoj i regiji.

Glavna autoričina teza jest da oba aktera, i SAD i EU, snažno usmjeravaju djelovanje vlada država regije, utječu na politički i gospodarski ustroj država, transformaciju društvenih odnosa, kao i na političko, gospodarsko i sigurnosno objedinjavanje regije (priključenje NATO-u ili EU-u). Treba reći da je dr. Polović iznimno kritična prema rezultatima euroatlantskog utjecaja na ove prostore, što je i bio povod za ovaj razgovor.

Vlada stalno najavljuje nove investicije, ali fakti govore da su nam gospodarske aktivnosti u padu, da broj nezaposlenih raste, te da je socijalna situacija sve teža. U čemu je naš problem?

Nedvojbeno, najveći problem Hrvatske je njezina politika. Naime, doista nemamo sreće sa svojim političkim liderima i vladama, sâm koncept politike i političkog odlučivanja u zemlji već dvadeset godina potpuno je krivo postavljen. Dobro političko vodstvo mjeri se kolektivnom svrhom, stvarnom društvenom promjenom, ispunjenjem očekivanja. A što je Hrvatska dobila novom vladom? Vladu i premijera bez istinske vizije i političkih vještina, nepripremljene za težinu situacije u kojoj se nalazimo, politiku bez sadržaja, potpuno dirigiranu od strane EU-a i međunarodnih financijskih institucija koji predvode neviđenu korporativnu pljačku europske periferije, pa time i Hrvatske.

Pod njihovim je pritiskom Milanovićeva vlada u potpunosti izgubila moć političkog promišljanja i djelovanja te dosljedno provodi politiku uništavanja javnog sektora, kao i ostataka proizvodnih resursa, iskreno se nadajući da će stići kakav Kinez, možda Rus ili Arapin – jer je zapadnjaka s novcem sve manje - i pokrenuti famozne "investicije" koje će nam osigurati radna mjesta te donijeti kolektivno blagostanje.

Što je za Hrvatsku negativno – za međunarodne krugove pozitivno

Kako smo kao društvo došli do toga da nam budućnost određuju agencije za procjenu kreditnog rejtinga?

Međ. krugoviSve ono što kao građani ocjenjujemo lošim, međunarodni financijski krugovi drže pozitivnim.Sve ono što kao građani ocjenjujemo lošim, međunarodni financijski krugovi drže pozitivnim. Vlada steže i reže da održi kreditni rejting koji ocjenjuju bonitetne kuće u vlasništvu financijskih špekulanata i privatnog kapitala, a koje već duže kroje sudbinu europskih država i izravno generiraju financijske krize. One ocjenjuju mogućnost zaduživanja na međunarodnom tržištu novca, što je zapravo postao način na koji funkcioniraju države europske periferije - južne, istočne i jugoistočne Europe.

Tako i Hrvatska vlada - ona ne smije pokrenuti proizvodnju, ona po zadatku upravo uništava ono što još postoji, iako nikome, vjerujem, čak ni brojnim članovima Vlade nije jasno zašto se to radi. U skladu s time ministar financija svako nekoliko mjeseci odlazi u Bruxelles kako bi isprosio nešto novca i podmirio naše mirovine i plaće. Zauzvrat Vlada mora uništiti domaću proizvodnju, ali i sektor usluga, te privatizirati jedino što još imamo - velike dijelove javnog sektora - i, naravno, rezati socijalna i radna prava zaposlenih.

Je li oslonac na EU doista jedini put koji imamo?

Ima jedna stara izreka - kad se promijene činjenice, pametan čovjek mijenja mišljenje. Ovu izreku možemo primijeniti i na Hrvatsku. Naime, unatoč kompleksnoj krizi EU-a, Hrvatska vlada toj činjenici, odnosno promijenjenim međunarodnim okolnostima, nije spremna ni najmanje prilagoditi svoju vanjsku politiku, koja, pak, ima izravan utjecaj na gospodarsku i socijalnu situaciju u zemlji.

Možda bi naša politička elita mogla proučiti slučaj Turske, koja ovih godina bilježi iznimne stope gospodarskog rasta, ali osluškuje i zbivanja u međunarodnom okruženju. Naime, za njezinu novu vanjsku politiku, nakon "sto godina" turskih nastojanja, ulazak u EU više nije prioritet, ali održavanje bliskih političkih i gospodarskih odnosa s ovom problemima bremenitom integracijom svakako jest.

Smatrate, dakle, da sadašnja Hrvatska vlada nema nikakvu viziju razvoja i izlaska iz krize?

Recept koji nudi Vlada, a pod pritiskom međunarodnog diktata – EU-a i međunarodnih financijskih institucija neuspješno je prokušan u nekoliko europskih država koje proživljavaju iznimnu krizu: Grčka, Španjolska, Portugal i Italija. Grčka je ogledni primjer neoliberalnog eksperimenta: model društvene preobrazbe koji je upravo testiran na ovoj staroj, ali perifernoj članici EU-a, proširio se na Španjolsku, a uskoro bi trebao biti primijenjen i na drugim članicama EU-a.

Nejednakost koja rastače društvo

Što u praksi znači takav model društvene preobrazbe?

UčinciRazorni učinci tržišnog fundamentalizma generiraju u ovim zemljama nezapamćene društvene nejednakosti, ali i enormnu ljudsku patnju: sve veću 294303 519984318017718 1988462273 neksploataciju zaposlenih, njihovu potplaćenost, ekonomsku nesigurnost i osobnu zaduženost, nezaposlenost povijesnih razmjera, ali i narastajuće siromaštvo, povećanu smrtnost, nemogućnost liječenja i obrazovanja, kriminal, i - iznad svega - niska životna očekivanja.Razorni učinci tržišnog fundamentalizma generiraju u ovim zemljama nezapamćene društvene nejednakosti, ali i enormnu ljudsku patnju: sve veću eksploataciju zaposlenih, njihovu potplaćenost, ekonomsku nesigurnost i osobnu zaduženost, nezaposlenost povijesnih razmjera, ali i narastajuće siromaštvo, povećanu smrtnost, nemogućnost liječenja i obrazovanja, kriminal, i - iznad svega - niska životna očekivanja.

Patologija društvene nepravde rezultat je nejednakosti koja rastače i razjeda društvo, a nemilosrdna politika štednje - rezanje plaća, radnih i socijalnih prava, otpuštanja, uvođenje novih poreza - koja se temelji na okrutnim vrijednostima ekonomskog darvinizma, tj. preživljavanju najjačih, provodi se ne s ciljem stabiliziranja nacionalnih ekonomija, već s ciljem povećanja korporativnih profita.

Njezina je provedba Grčku strovalila u jednu od najgorih društvenih kriza, na djelu je neviđeno rastakanje društva, totalni kaos i besperspektivnost. Grčka je danas zemlja s uništenim javnim servisima: javna dobra i socijalna zaštita izloženi su propasti, obrazovanje i liječenje postali su privilegije bogatih. Javnost uglavnom ne zna da se gotovo 80% sredstava iz "velikodušne" pomoći EU-a i MMF-a vraća uglavnom njemačkim bankama, pa doista nije čudno što Grci spominju financijski nacizam.

Čeka li i nas grčka sudbina?

Plan restrikcija i štednje, skrojen po mjeri financijske oligarhije, provodi se i u drugim zemljama čije vlade jedva čekaju da ga prihvate - tako i Milanovićeva - kako bi izbjegli sudbinu Grčke, iako provedbom ovih suludih mjera svoje zemlje izravno vode u poziciju Grčke.

Španjolska proživljava slično: iznimna nezaposlenost, posebno mladih ljudi - gotovo 50 posto. Italija je sljedeća na udaru, a zatim i druge zemlje na istoku Europe koje su financijski krugovi EU-a, tijekom dvadeset godina od pada Berlinskog zida, zapravo kolonizirali, uništili u potpunosti njihovu proizvodnju te kreditima prekomjerno zadužili.

Sve veće razlike

S obzirom na sve veće gospodarske razlike unutar Europe, može li se i dalje govoriti o jedinstvenom kontinentu?

Kada govorimo o Europi, možemo utvrditi sve dublje i nepremostive razlike između bogate njemačko-poljsko-baltičko-skandinavske jezgre (dodajmo i zemlje Beneluxa, pa i Francusku) i sve siromašnije europske periferije koju čine zemlje južne, istočne i jugoistočne Europe. Dvadeset godina dirigirane tranzicije - pod snažnim utjecajem SAD-a, EU-a i međunarodnih financijskih institucija - u istočnoj Europi ostavilo je velike posljedice na gospodarstvo, a time i na društvene i političke odnose u ovim zemljama.

Na istoku/jugoistoku Europe stvorene su trajno nestabilne države sa stalno održavanim napetostima, rasplamsalom korupcijom, nedjelotvornim državnim institucijama, neučinkovitim pravosuđem, s praksom političke neodgovornosti, uobičajenoj umreženosti politike i organiziranog kriminala, te političkom pasivnosti građana.

Mislite li da se radilo o smišljenom planu podrivanja istočnoeuropskih ekonomija i društava?

Slaba ekonomska moć tranzicijskih zemalja nije samo rezultat njihovih subjektivnih slabosti, danas znamo da je namjerno i pomno programirana. Sasvim je jasno da je politika proširenja EU-a na ovaj dio Europe, u svom ekonomskom aspektu, snažno pogodovala korporacijskim interesima, kao i interesima financijskog kapitala koji je u ovom dijelu svijeta dobio ogromno tržište za svoje proizvode, uz iznimno jeftinu radnu snagu.

Ove su zemlje protekla dva desetljeća bile izložene stalnom rastu potrošnje, rastu uvoza i kontinuiranu uništavanju domaće proizvodnje. Prokušan recept je strana banka koja prezadužuje građane, plus šoping centar prepun strane robe. Danas smo bolno svjesni da smo postali nepovratno strukturalno ovisni o stranoj pomoći i stranim kreditima, što se u ekonomiji naziva "razvoj nerazvijenosti", a ta činjenica u najvećoj mjeri određuje našu sadašnjost, ali i budućnost. Toliko o idiličnoj viziji Hrvatske koju ima naš premijer.

Hrvatskoj nedostaje filozofa

Kakvo obrazovanje treba našim mladima za budućnost koja ih očekuje?

Dok Vlada inzistira na korporativnom obrazovanju, sasvim je izvjesno da Hrvatskoj, zbog duboke krize društvenih vrijednosti i krize morala, zapravo najviše nedostaje filozofa - "novih" Platona, Aristotela i Sokrata - i uopće društvenjaka koji bi bili sposobni promišljati nove društvene odnose.

Naime, pred Hrvatskom, kao i pred Europom, stoje bitna politička pitanja. Jedno od najbitnijih je promišljanje budućnosti parlamentarne demokracije, koja je u procesu "širenja demokracije i ljudskih prava" na prostoru istočne Europe pokazala svoje najgore lice.

Smrt europske države blagostanja

Za razliku od većine stručnjaka, vi tvrdite da aktualna svjetska kriza nije kriza ekonomije?

Definitivno nije! U Europi, pa i u svijetu, svega ima: i hrane, i proizvoda, i resursa, i proizvodnih sredstava. Tijekom 20. stoljeća europske su države - ne samo na socijalističkom istoku, već i na kapitalističkom zapadu - nastojale smanjiti društvene nejednakosti odbacujući krajnosti bogatstva i siromaštva. Međutim, u posljednjih trideset godina takve su političke opcije odbačene.

Proizvodnja dobara ili usluga "izvezena" je iz Europe, dok su financijske transakcije postale dominirajuće ekonomske aktivnosti. Opsesija bogatstvom, kult privatizacije i slobodnog tržišta, prezir prema javnom sektoru i iluzija beskrajnog rasta rezultirali su financijskom krizom koja je proizvela duboku društvenu krizu. Tako se europska država blagostanja, jedan od najvrjednijih političkih projekata 20. stoljeća, pretvorila u društva ogromnih socijalnih razlika, što će u budućnosti otvoriti prostor za brojne napetosti i nestabilnosti.

Slobodna Dalmacija