Nacrt prijedloga Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi – ukratko: može uz javni poziv, a može i bez njega

Do 14. ožujka 2022. godine traje javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, kojim bi se spojili Zakon o kulturnim vijećima, Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi i Zakon o upravljanju javnim ustanovama u kulturi. Spajanje, prilagođavanje i usklađivanje tih više od dvadeset godina starih Min kulturezakona trebalo bi, kako ističe Ministarstvo kulture i medija kao predlagatelj novoga zakona, pridonijeti osuvremenjenoj i učinkovitijoj raspodjeli javnih sredstava, transparentnosti, upravljanju i kontroli njihova korištenja.

Novi zakon, navodi njegov predlagatelj, uredit će obuhvat i definiciju javnih potreba u kulturi, rad kulturnih vijeća, uskladiti postupak dodjele sredstava za financiranje javnih potreba u kulturi i postupak donošenja odluka o financiranju na razini Republike Hrvatske i na razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te ustroj, upravljanje i financiranje ustanova u kulturi. Onemogućilo bi se dvostruko financiranje istih programa i projekata iz državnih te lokalnih i područnih proračuna, a omogućilo višegodišnje financiranja programa i projekata.

Novost koju prijedlog novoga zakona donosi, a dosad nije bilo uređeno, navodi predlagatelj, jest postupak dodjele nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave fizičkim i pravnim osobama koje djeluju u području kulture za potrebe kulturnoga i umjetničkoga stvaralaštva i sl. Također, novi bi zakon trebao bolje urediti i rad kulturnih vijeća.

Budući da javno savjetovanje teče gotovo bez ikakva interesa javnosti, mi ćemo ovdje upozoriti na nekoliko članaka koji se nama čine spornima i za koje smatramo da otvaraju prostor proizvoljnim tumačenjima, kao i u nekim segmentima još manjoj transparentnosti i kontroli u financiranju javnih potreba nego do sada.

Može uz javni poziv, a može i bez njega

U članku 7. navedeno je da se sredstva za financiranje javnih potreba u kulturi dodjeljuju na temelju provedenoga javnoga poziva, no u članku 8. istaknuto je kako se financijska sredstava mogu dodijeliti i izravno, bez javnoga poziva, kada zbog žurnosti djelovanja nije moguće provesti postupak dodjele putem javnoga poziva, a to je uzrokovano događajem koji se nije mogao predvidjeti u programu rada prijavitelja programa i projekta. Ukupni iznos tako odobrenih sredstava ne smije prelaziti 5 % cjelokupnoga iznosa za financiranje programa i projekata u toj godini, no ta ograničenja ne vrijede ako je riječ o programima i projektima u kulturi koji su sufinancirani iz proračuna kuneEuropske unije i/ili su odabrani na javnom natječaju koji je provela institucija izvan Republike Hrvatske te u slučaju provođenja hitnih mjera zaštite kulturnoga dobra kao i poduzimanja posebnih mjera zaštite kulturnoga dobra za vrijeme trajanja izvanrednih okolnosti sukladno zakonu kojim se uređuje zaštita i očuvanje kulturnih dobara.

U prvom stavku članka 14. navedeno je da tijelo državne uprave mjerodavno za upravljanje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske može ministarstvu mjerodavnom za poslove kulture dati na upravljanje nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, koje ono daje u zakup javnim natječajem fizičkim i pravnim osobama koje djeluju u području kulture, no u drugom stavku istoga članka navedeno je da nekretninu ministarstvo može dodijeliti i neposrednom pogodbom pravnoj osobi čija je djelatnost od posebnoga interesa za kulturni razvitak svih krajeva Republike Hrvatske, a temeljem kriterija koje uređuje ministar nadležan za kulturu pravilnikom iz stavka 8. toga članka. Stavak 8. na koji se predlagatelj poziva pak ne navodi ništa drugo nego da ministar za kulturu pravilnikom propisuje kriterije za dodjelu prostora za rad i drugih nekretnina u vlasništvu RH javnim natječajem i neposrednom pogodbom korisnicima. Jednako pravilo vrijedi i za izvršno tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, što je objašnjeno u 3. i 4. stavku istoga članka, tj. prostore za rad i nekretnine u svojem vlasništvu fizičkim i pravnim osobama koje djeluju u području kulture mogu dati javnim natječajem ili neposrednom pogodbom, a temeljem kriterija utvrđenih općim aktom koji propisuje stavak 7. Stavak 7., kao i u prethodnom slučaju, ne navodi ništa drugo nego da predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave sukladno općem aktu propisuje kriterije za dodjelu prostora za rad i drugih nekretnina u svojem vlasništvu javnim natječajem i neposrednom pogodbom.

Podrazumijeva se promicanje hrvatskoga kulturnoga i umjetničkoga stvaralaštva?

U članku 15., koji uređuje rad kulturnih vijeća, u prvom je stavku navedeno da kulturna vijeća kontinuirano prate i razmatraju stanje u pojedinim područjima umjetničkoga i kulturnoga stvaralaštva, daju prijedloge za poticanje njihova razvitka i unaprjeđivanja, kao i stručne podloge i mišljenja te obavljaju i druge poslove sukladno Zakonu. upitnikU drugom stavku istoga članka dvaput se naglašava promicanje potreba u kulturi i umjetnosti nacionalnih manjina, a da se ni jednom ne spominje promicanje hrvatskoga kulturnoga i umjetničkoga stvaralaštva, osim onoga u inozemstvu. Predlagatelj je valjda mišljenja da se to podrazumijeva, no svatko može sam prosuditi koliko je to objašnjenje ispravno:

„(2) Vijeća u svom radu:

- stručno vrednuju i ocjenjuju programe prijavljene na javni poziv

- posebno razmatraju mjere za poticanje i promicanje profesionalnoga kulturnog i umjetničkog stvaralaštva i kulturnog amaterizma u području svoje nadležnosti te ministru nadležnom za kulturu, odnosno svojim osnivačima, predlažu mjere za njihovo unapređenje

- posebnu pozornost posvećuju promicanju potreba u kulturi i umjetnosti nacionalnih manjina i njihovom kulturnom stvaralaštvu

- posebnu pozornost posvećuju promicanju hrvatskoga kulturnog i umjetničkog stvaralaštva u inozemstvu, kao i mjerama koje omogućuju hrvatskoj javnosti da se upoznaje s priznatim vrijednostima i suvremenim nastojanjima u umjetnosti i kulturi drugih naroda te u tom smislu podnose svoje prijedloge Vijeću za međunarodnu kulturnu suradnju

- polazeći od potreba u kulturi i umjetnosti nacionalnih manjina i razvoja međunarodne suradnje na području kulture, potiču zaštitu i promicanje kulturne raznolikosti.“

Članovi kulturnih vijeća trebali bi biti osobe koje su se dokazale u svojoj struci i koje odlučuju isključivo prema umjetničkim kriterijima

U članku 17. navedeno je kako se za članove Vijeća imenuju umjetnici, stručnjaci i kulturni djelatnici istaknuti u područjima umjetnosti i kulture, a postupak imenovanja (članak 18.) pokreće ministar javnim pozivom ustanovama u kulturi, umjetničkim organizacijama i udrugama te drugim pravnim i fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost u području kulture i umjetnosti za podnošenje pisanih i obrazloženih prijedloga kandidata za člana Vijeća, za svako pojedino područje djelovanja Vijeća. Na temelju prispjelih prijedloga ministar nadležan za kulturu odlukom imenuje predsjednika i članove Vijeća vodeći računa o njihovoj stručnosti i ravnomjernoj regionalnoj zastupljenosti.

U članku 23. navedeno je da je član Vijeća dužan isključiti se iz raspravljanja i odlučivanja ako je poslovno ili rodbinski povezan s predlagateljem programa te kako su svi članovi Vijeća dužni potpisati izjavu o nepristranosti i povjerljivosti te izjavu o nepostojanju sukoba interesa.

Ova tri članka ne bi bila ni po čemu sporna kad bi to doista bilo tako. Nažalost, svjedoci smo slučajeva kad u kulturnim vijećima sjede javnosti potpuno nepoznate osobe umjesto osoba koje su se dokazale u svojoj struci i koje bi ocjenjivanju pristupale pošteno, odgovorno i neovisno. Svjesni sadašnjega stanja hrvatske kulture i umjetnosti u kojem su osmišljeni mnogi mehanizmi i ostvarena umrežavanja preko kojih se nastoji doći do novca i nagrada za pojedine programe kojima se nameće vrijednost, a kriteriji za to često uopće nisu umjetnički, smatramo kako su nam u vijećima nužno potrebne osobe s vlastitim integritetom koje bi se primarno vodile kriterijima kvalitete i izvrsnosti pojedinoga natječajnoga prijedloga, a ne svjetonazorskim kriterijima i pogodovanjima sebi bliskim pravnim i privatnim osobama (pa i kad s njima nisu rodbinski ili poslovno povezani), kako je nažalost do sada često bio slučaj.

Novim zakonom ministrici kulture omogućilo bi se još veće samostalno odlučivanje

Naša udruga više je puta upozoravala na mnoge nepravilnosti, nelogičnosti i netransparentnosti postupaka u natječajima Ministarstva kulture (i medija) i samovoljne odluke kojim se raspodjeljuju novac iz europskih fondova i novac hrvatskih poreznih obveznika (nejasni kriteriji prijavljivanja, vrjednovanja i ocjenjivanja prijava, manjkavi i Obuljenraštrkani podatci o rezultatima, nedostatak obrazloženja...), a prijedlog novoga zakona ministrice kulture – kakav je on trenutačno – čini se da će još dodatno pridonijeti svemu tomu, a ministrici kulture omogućiti još veće samostalno odlučivanje.

Kako ne bi bilo da samo mi tako razmišljamo, za kraj prenosimo jedan od komentara iz javnoga savjetovanja:

„Iz nacrta je jasno da će ministrica/ministar kulture imati još više moći u samostalnom odlučivanju bez jasnog nadzora i kontrole nad tim odlukama. Mislim da bi mi, korisnici javnih natječaja Ministarstva kulture trebali imati puno veću mogućnost uvida u mehanizme donošenja odluka ministrice i ministarstva. Iz dosadašnjeg iskustva znamo da bilo koji pokušaj ukazivanja na nepravilnosti rada ministarstva ostane upravo i jedino samo to, pokušaj. Ministarstvo je ustrojeno tako da samo na papiru izgleda da je transparentno i po zakonima EU, dok je u praksi Ministarstvu omogućeno da ignoriraju sve prijave bez posljedica. Opasno je donositi zakon u kojem se korisnicima Ministarstva daje još manje uvida u mehanizme provedbe natječaja i izvješća a samo jedna osoba (ministar) može bez stvarnog nadzora donositi odluke o dodjeljivanju nekretnina i ?žurnoj? dodjeli sredstava iz proračuna bez natječaja (do 5%). Čini se da se zakon pokušava prilagoditi ministričinim željama a ne korisnicima Ministarstva zbog kojih bi zakon i trebao postojati.“

(hkv)

Uto, 28-06-2022, 18:22:47

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.