Gral film u suradnji s kinom Europa organizira i poziva na premijeru dokumentarnoga filma "Sam", redatelja Miroslava Mikuljana i scenaristice Marije Peakić Mikuljan, članova Hrvatskoga kulturnog vijeća. Premijera će se održati u subotu, 8. ožujka 2008. godine, u 20.00 sati u kimu Europa, Varšavska ulica br.3, Zagreb. U nastavku donosimo redateljev životopis i kratki sadržaj filma popraćen s nekoliko izdvojenih zanimljivih filmskih kadrova.

Trajanje: 50 min.
Format: HDV – Digi Beta
Redatelj: Miroslav Mikuljan
Scenaristica: Marija Peakić-Mikuljan
Snimatelj: Vedran Šamanović
Skladatelj: Vjeran Šalamon
Montažer: Mladen Medić
Producent: Tomislav Žaja, Gral Film

Kratki sadržaj

Dokumentarni film pod naslovom "SAM" istražuje sve rašireniju pojavu neženjenja na području Žumberka, gdje je, kao što je poznato depopulacija gotovo opustošila ovo prelijepo područje 50-tak kilometara udaljeno od Zagreba. Svrha ovoga filma nije u tome da progovori o društvenim posljedicama ove tragične pojave nego prije svega u istraživanju njezinih uzroka i razlozima takovih životnih sudbina naših "junaka". Što je iza toga? Egoizam, strah od odgovornosti, ekonomska nesigurnost, siromaštvo, raspad tradicionalnih vrijednosti, bezobzirni konzumizam, strah od života? Zašto se toliki ljudi odlučuju ostati bez potomstva i osuđeni na samoću? Otvorena srca aktera ovog filma pomoći će nam da uđemo u skriveni svijet moralnih dvojbi, strahova, tragičnih i pogrešnih životnih odluka, samoće i neizlječive tuge.

Miroslav Mikuljan - životopis

  Miroslav Mikuljan rođen je 07. 11. 1943. godine u Raščanima kod Križevaca. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Križevcima, a u Zagrebu je diplomirao na Odjelu filma i tv montaže, na Akademiji za kazalište i film. Kao vrlo mlad čovjek Miroslav Mikuljan uključuje se u aktivnosti Kino kluba "Zagreb" gdje, u jednoj sjajnoj generaciji sineasta, zauzima uočljivo mjesto. Njegovi amaterski filmovi iz tog razdoblja (Putnici Eldorado expressa, Rođendan stalagmita,Postsezona, In continuo i dr.) donose mu brojne domaće i međunarodne nagrade i titulu Majstora amaterskog filma, priznanje koje se dodjeljivalo rijetkima i najdarovitijima. Od 1970. pa do 1990. godine Mikuljan zaokružuje svoj umjetnički opus brojnim ostvarenjima na televiziji i dokumentarnom filmu (Za poslom, Moj prvi radni dan, Radnica, Oproštaj, Lica i maske). Na TV ostvaruje stotine reportaža, portreta, feljtona i različitih TV emisija i dokumentarnih serija. No njegove ambicije snažno su izražene i u igranom programu, pa tako jednu za drugom autorski potpisuje TV drame za djecu (Nemojte me zvati Robi, Zanirci dolaze), kao i TV drame za odrasle (Obiteljski album, Doktorova noć, Smrt godišnjih doba). U istom razdoblju ostvaruje nekoliko kratkih igranih filmova (Nije daleko, Ponedjeljak), a zatim i dva dugometražna igrana filma (Hoću živjeti, Crveni i crni).

 Gotovo sva njegova ostvarenja bila su popraćena ozbiljnim i vrlo zanimljivim reagiranjima filmske kritike, a dodijeljene su mu i brojne nagrade na tadašnjim domaćim i stranim filmskim festivalima. Film Hoću živjeti osvojio je 1. nagradu na festivalu "Tjedan Europe" u Salamanci 1983. godine. U dramatična politička zbivanja i borbu za hrvatsku samostalnost Mikuljan se uključuje 1989, kada na povratku iz Canade gdje je bio gost hrvatskih iseljenika u programu tadašnje Zagrebačke televizije emitira dokumentarce o uglednim i uspješnim Hrvatima u Canadi, razbijajući tako udbaški stereotip o hrvatskoj emigraciji kao primitivnoj i zločinačkoj sredini. Nakon 50 godina komunističke diktature te emisije su napokon otvorile tragični problem raseljavanja hrvatskog naroda i njegove mnogobrojne uzroke. 1990. godine nastaje njegov TV film Jazovka koji u javnosti izaziva do tada neviđeni šok. Tema je otvorila najstrože štićeni tabu, odnosno temu velikih partizanskih zločina nakon II. svjetskog rata izazvavši pravu buru emocija u svim segmentima tadašnjeg društva.

S početkom Domovinskog rata Mikuljan svoju kameru usmjerava isključivo u službu svjedočenja i obrane svoga naroda od agresora kao i na sva zbivanja iz kojih su izrastale institucije mlade hrvatske države. U tom razdoblju on stvara niz nezaboravnih TV ostvarenja koja su realizirana kroz ciklus Sudbine. Nabrojimo samo neke: Dr. Vesna Bosanac, Obitelj Glavašević, U ratu za život,Moja tri pakla, Priča o zlatnom lančiću, Prsten s grobišta, General Janko Bobetko, Generalova priča – Zvonimir Červenko, Slučaj dr. Šretera, Krivnja sestre Florentine, Građanin trećeg reda, Svjedočenje osuđenog suca, Đuro Perica, Vratit ću se u Ervenik, Prognanici iz Baranje i dr. Veliki broj filmova realiziran je kroz formu slobodnog dokumentarca, a to su npr. Ratni Zločini, Antun Kikaš – mecena iz Toronta, Božić u obitelji Dijanić, Veterinari, Bit ću svećenik, Dobro došli u Lobor grad, Most preko oceana, U ratu za život, Crkve u plamenu, Višeboj života Ante Ledića, Čuvar hrvatskog sjećanja i dr. 1995. godine Miroslav Mikuljan dolazi na čelo Dokumentarnog programa Hrvatske radiotelevizije, gdje iznimnom energijom otvara razgranatu tematsku lepezu serija i emisija odlično prihvaćenih od gledateljstva, ali i od kritike. Posebno treba istaknuti angažiranu seriju SOS – oni nas trebaju s jakom socijalnom notom kao i niz vrlo uspjelih pojedinačnih emisija iz te sfere kao što je primjerice vrlo kritična Četvrta smjena.

Posebno se angažirao na uređivanju, koncipiranju i istraživanju tema u novopokrenutim serijama Olovne godine i Uznički prisjećaji. U turističkim dokumentarcima uspijeva prodrijeti na svjetsko tržište i nametnuti Hrvatsku kao istaknutu temu specijaliziranih festivala u New Yorku, Beču, Milanu i drugim svjetskim središtima. Uz pojedinačni rad na povijesnim kulturološkim i putopisnim temama urednički inzistira na obradi portreta ljudi koji su obilježili naše vrijeme svojim pozitivnim angažmanom i djelom što najbolje ilustrira izvrstan dokumentarac o preminulom Kardinalu Franji Kuhariću. Velika zbirka domaćih i inozemnih priznanja jasno govore o tome da je Dokumentarni program Hrvatske televizije pod vodstvom Miroslava Mikuljana dosegao zavidnu profesionalnu razinu i da je dugo predstavljao najbolje ocijenjeni segment HTV produkcije. Godine 2002. smijenjen je s mjesta urednika Dokumentarnog programa HTV. Nakon toga snimio je dokumentarne filmove "Na raskrižju života", "Žumberačke perspektive" (za koji je nagrađen na međunarodnom festivalu SW ITF CRO za najbolji ekološki-turistički film 2004. god. i "Čuvari mrtvih sela" (za koji je 1. nagradu za najbolji scenarij u 2005. godini dobila njegova supruga, hrvatska književnica Marija Peakić-Mikuljan – u konkurenciji 49 zemalja svijeta.)