Komora učiteljstva – realnost ili utopija?
Potaknut dnevnim vijestima o tragičnoj smrti djevojčice i histerije određenih osoba te nekorektnim sudjelovanjem vlasti u rješavanju ili sagledavanju problema uočio sam da se službeno ne može donijeti odluka dok neke komore ne istraže stručne okolnosti.
U medijima su se pojavile, primjerice, sljedeće odluke dviju komora (citiram) koje onda službeni organi RH moraju poštivati:
“NEMA ODGOVORNOSTI
Konačni nalaz Komore socijalnih radnika: U slučaju djevojčice iz Nove Gradiške nisu utvrđene pogreške u radu.
Hrvatska psihološka komora: Psihologinje u centru Nova Gradiška radile po standardima.”
Na ovaj način se stalo na kraj histeriji koje su mediji i razne nestručne osobe plasirali o nestručnom ponašanju stručnjaka u Novoj Gradiški, a da se nitko od tih histeričnih i zlonamjernih osoba (koje je čak predsjednik Vlade RH i neki ministri primali na razgovore o problemu – da nije otužno bilo bi politički smiješno!) nije ni ispričao, a kamoli odgovarao za svoje objede…
A) Zanimalo me tko sve ima komoru u RH, tj. koje struke i kako je to zakonski riješeno. Na internetu sam našao (neke) sljedeće podatke:
Reguliraju profesionalne usluge u domeni primjene Zakona o uslugama:
• Hrvatska odvjetnička komora
• Hrvatska revizorska komora
• Hrvatska komora poreznih savjetnika
• Hrvatska komora arhitekata
• Hrvatska komora inženjera građevinarstva
• Hrvatska komora inženjera strojarstva
• Hrvatska komora inženjera elektrotehnike
• Hrvatska komora ovlaštenih inženjera geodezije
• Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije
• Hrvatska komora inženjera tehnologije prometa i transporta
• Hrvatska veterinarska komora
• Hrvatska komora fizioterapeuta
• Hrvatska psihološka komora
• Hrvatska komora zastupnika u području prava industrijskog vlasništva
Komora zastupnika – Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Reguliraju profesionalne usluge izvan domene primjene Zakona o uslugama:
• Hrvatska liječnička komora
• Hrvatska komora dentalne medicine
• Hrvatska komora zdravstvenih radnika
• Hrvatska komora medicinskih biokemičara
• Hrvatska komora medicinskih sestara
• Hrvatska komora primalja
• Hrvatska ljekarnička komora
• Hrvatska poljoprivredna komora
Naravno da ovo nisu sve koje postoje i koje su organizirane strukovne komore.
Zanimalo me koja je uloga komora i čime se bave.
B) Različiti citati o komorama u RH.
1.) Zakon o liječništvu (neki članci)
I. TEMELJNE ODREDBE
SADRŽAJ ZAKONA
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje pojam, ustrojstvo i uvjeti za obavljanje liječničkog zvanja te djelovanje liječnika kao temeljnog, samostalnog i odgovornog nositelja zdravstvene djelatnosti koja je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i koja osigurava zdravstvenu zaštitu svakom pojedincu i cjelokupnom pučanstvu u Republici Hrvatskoj.
Članak 5.
Liječničku djelatnost mogu obavljati samo liječnici.
Članak 6.
Opći uvjeti za obavljanje liječničke djelatnosti jesu:
– diploma jednog od medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj ili nostrificirana diploma inozemnog medicinskog fakulteta, položen stručni ispit, odnosno specijalistički ispit, ili ispit iz uže specijalnosti za samostalan rad u pojedinim specijalističkim, odnosno strukama uže specijalnosti,
– državljanstvo Republike Hrvatske,
– znanje hrvatskoga jezika (s iznimkom pri obavljanju povremenih dijagnostičkih i terapijskih zahvata u kojima verbalna komunikacija s bolesnikom nije potrebna ili je moguća uz posrednika),
– upis u Imenik liječnika Hrvatske liječničke komore,
– odobrenje za samostalan rad (licenca). [istaknuo P. M.]
Iznimno od odredbe stavka 1. podstavka 2. ovoga članka, stranci mogu obavljati liječničku djelatnost u Republici Hrvatskoj prema propisima koji uređuju rad stranaca u Republici Hrvatskoj.
Ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Hrvatska liječnička komora u postupku davanja odobrenja za samostalan rad liječnika. [istaknuo P. M.]
Članak 13.
Liječniku koji je upisan u Imenik liječnika, Hrvatska liječnička komora daje odobrenje za samostalan rad (licencu).
Odobrenjem za samostalan rad dokazuje se stručna osposobljenost liječnika za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti na području Republike Hrvatske.
Odobrenje za samostalan rad (licencu) liječniku daje, odnosno uskraćuje upravnim aktom tijelo određeno Statutom Hrvatske liječničke komore.
Protiv upravnog akta iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor.
Liječnicima – strancima Hrvatska liječnička komora daje odobrenje za samostalan rad na vrijeme određeno propisima koji uređuju rad stranaca u Republici Hrvatskoj.
Uvjete za davanje odobrenja za samostalan rad liječnika propisuje općim aktom Hrvatska liječnička komora.
Članak 14.
Liječnici imaju pravo i obvezu stručno se usavršavati radi održavanja i unapređivanja kvalitete liječničke djelatnosti.
Liječnici su obvezni svakih šest godina proći provjeru stručnosti pri Hrvatskoj liječničkoj komori u cilju obnavljanja odobrenja za samostalan rad na poslovima liječničke djelatnosti.
Uvjete za obnavljanje odobrenja za samostalan rad liječnika propisuje općim aktom Hrvatska liječnička komora.
Na postupak obnavljanja i oduzimanja odobrenja za samostalan rad liječnika primjenjuju se odredbe članka 13. stavka 3. i 4. ovoga Zakona.
2.) Zakon o odvjetništvu (neki članci)
I. TEMELJNE ODREDBE
Sadržaj Zakona
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju ustrojstvo i djelovanje odvjetništva kao neovisne i samostalne službe koja osigurava pružanje pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i pravnih interesa
Članak 37.
(1) Odvjetnici se obvezatno udružuju u Komoru kao samostalnu i neovisnu organizaciju sa svojstvom pravne osobe.
(2) Komora predstavlja odvjetništvo Republike Hrvatske kao cjelinu.
Članak 42.
(1) Skupština Komore donosi Kodeks odvjetničke etike.
(2) Kodeks odvjetničke etike, polazeći od temeljnih vrijednosti društva, utvrđuje skup načela i pravila kojih su se odvjetnici i odvjetnički vježbenici dužni pridržavati pri obavljanju odvjetništva.
(3) Kodeks odvjetničke etike objavljuje se u "Narodnim novinama".
3.) Zakon o Hrvatskoj komori arhitekata (neki članci)
Na temelju članka 21. stavka 2. Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju (»Narodne novine«, broj 78/15, 114/18 i 110/19), uz prethodnu suglasnost Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, klasa: 010-04/20-01/137, urbroj: 531-01-21-2, od 5. siječnja 2021. godine, Skupština Hrvatske komore arhitekata na sjednici održanoj 9. veljače 2021. godine, donijela je
STATUT HRVATSKE KOMORE ARHITEKATA
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim Statutom pobliže se utvrđuju poslovi i zadaci Hrvatske komore arhitekata (u daljnjem tekstu: Komora), prava, obveze i odgovornosti članova Komore, tijela Komore, način upravljanja poslovima Komore, oblici strukovnog povezivanja i rada, rad stegovnih tijela i Centra za mirenje pri Komori, opći akti Komore i njihovo donošenje, javnost rada i informiranje, Tajništvo Komore te druga pitanja od značaja za rad Komore.
(2) Izrazi koji se koriste u ovom Statutu, a imaju rodno značenje, odnose se na muški i ženski rod.
X. STRUČNO USAVRŠAVANJE
Članak 51.
(1) Članovi Komore moraju se stručno usavršavati na način kontinuiranog praćenja razvoja struke, te stjecanja novih znanja i vještina.
(2) Komora u okviru stručnog usavršavanja organizirano i sustavno provodi temeljnu i naprednu izobrazbu.
(3) O stručnom usavršavanju obveznika usavršavanja Komora vodi evidenciju.
Članak 52.
(1) Stručno usavršavanje provodi se prema programu koji usvaja Upravni odbor Komore uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(2) Uvjete i način provođenja te praćenja stručnog usavršavanja članova Komore propisuje pravilnikom ministar nadležan za graditeljstvo i prostorno uređenje.
(3) Provođenje Programa stručnog usavršavanja organizira Tajništvo Komore u skladu s aktima iz stavka 1. i 2., te Pravilnikom o provedbi stručnog usavršavanja Hrvatske komore arhitekata.
XI. STRUČNI NADZOR NAD RADOM ČLANOVA
Članak 53.
(1) Komora provodi stručni nadzor nad radom članova Komore temeljem javnih ovlasti iz Zakona i posebnog općeg akta kojim se uređuje način organiziranja i provođenja stručnog nadzora koji donosi Skupština Komore, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(2) Komora je u obavljanju poslova stručnog nadzora obvezna s podacima koji su zaštićeni odgovarajućim stupnjem tajnosti postupati u skladu s posebnim propisima.
(3) Članovi Komore nad čijim se radom provodi stručni nadzor obvezni su Komori u roku koji im je određen omogućiti provedbu stručnog nadzora i osigurati uvjete za neometan rad u okviru ovlaštenja propisanih Zakonom i općim aktom.
C) Što se dade zaključiti iz ovih citata
Iz ovih citiranih članaka i citiranog popisa komora dade se vrlo jednostavno zaključiti da je RH predvidjela da se strukom i stručnim radom bave komore čiji se rad definira zakonom koji donosi Sabor, a komore operacioniliziraju svojim statutima.
Mogu li u ovim (spomenutim) strukama raditi osobe koje nisu stručne i koje ne zadovoljavaju zakonske i statutarne odredbe komore?
A u školstvu? Pa, imali smo afere učitelja s krivotvorenim diplomama i nikome nije „pala dlaka“ s glave, a kamo li da su procesuirani! A što se dogodilo onima koji su trebali nadzirati te osobe i njihove papire? Jednom riječju: ništa!
Iz registra komora vidi se da ne postoji Učiteljska komora. A tko onda skrbi o pravima, obvezama i standardima prosvjetne struke?
Kako to danas izgleda u školstvu?
Ministarstvo znanosti i obrazovanja donosi sve stručne odluke te obvezuje školnike u provedbi tih stručnih odluka. U tim odlukama nema mišljenja organizirane učiteljske struke, nego se fingira s tzv. „javnim savjetovanjem“ (u kojem može sudjelovati tkogod želi i koja nikog ne obvezuje).
Ministarstvo šalje svoju inspekciju (na prijavu roditelja) u školu učiteljima i nastavnicima. Inspekcija donosi stručne procjene/uvide te izvršne naloge u konkretnom slučaju. Inspektori su često bivši školnici i upuštaju se u donošenje i provedbu upravnih postupaka za koje nisu zapravo školovani.
Stručna mišljenja o projektima za koje se moli dopuštenje realizacije u školama ministarstvo traži od Agencije za odgoj i obrazovanje RH (u kojoj su zaposleni ljudi slabo definirane stručnosti i stručnog iskustva). AZOO organizira stručne ispite za učitelje/nastavnike pripravnike, organizira stručno usavršavanje itd.
Ali, zanimljivo je: stalno se pri tome priča o licenciranju učitelja/nastavnika. Pri tome, nikada nitko nije pokušao pokrenuti proces licenciranja. Zašto?
Kad se pogleda dio aktivnosti sindikata koji djeluju u školstvu uočava se da se i oni miješaju u stručna područja i aktivnosti koje nisu u srži uobičajenog djelovanja ostalih sindikata. Bave se poslovima koji pripadaju učiteljskoj komori.
D) Parafrazirat ću Zakon o liječništvu (i nazvati ga Zakonom o učiteljstvu) i neke njegove članke prilagoditi školstvu kako bi se vidjelo koliko je i kako zapušteno učiteljstvo u svojim strukovnim pravima, obvezama i aktivnostima.
ZAKON O UČITELJSTVU
I. TEMELJNE ODREDBE
SADRŽAJ ZAKONA
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje pojam, ustrojstvo i uvjeti za obavljanje učiteljskog zvanja te djelovanje učitelja kao temeljnog, samostalnog i odgovornog nositelja učiteljske djelatnosti koja je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i koja osigurava učiteljsku uslugu svakom pojedincu i cjelokupnom pučanstvu u Republici Hrvatskoj.
UČITELJSKO ZVANJE I NAČELA OBAVLJANJA UČITELJSKE DJELATNOSTI
Članak 2.
Učitelj je odgojno-obrazovni radnik sa završenim nastavničkim fakultetom i stečenim nazivom magistar/magistra.
Učitelj je temeljni i mjerodavni nositelj odgojno-obrazovne djelatnosti koju obavlja poštujući osobito sljedeća načela:
1. stalno održavanje i podizanje kvalitete odgojno-obrazovnih usluga u interesu školstva i društvenog blagostanja pučanstva,
2. održavanje i promicanje povjerenja između učitelja i učenika te članova njihovih obitelji,
3. poštivanje prava učenika,
4. neovisno i profesionalno djelovanje te očuvanje i promicanje slobode i ugleda učiteljskog zvanja,
5. promicanje dostojanstvenog i odgovornog profesionalnog ponašanja poštivanjem u radu propisa, pravila struke te kodeksa učiteljske etike.
UČITELJSKA DJELATNOST
Članak 3.
Svrha učiteljske djelatnosti jest poučavanje pojedinca, obitelji i cjelokupnog pučanstva.
Učiteljska djelatnost obuhvaća:
1. uvid kojim se utvrđuje postojanje ili nepostojanje mogućnosti rada s učenicima i specifičnostima takvog rada,
2. procjenu stanja iz točke 1. ovoga članka pomoću dijagnostičkih instrumenata, postupaka i sredstava,
3. odgojno i obrazovno djelovanje,
4. davanje uputa i preporuka roditeljima,
5. sprječavanje devijantnih ponašanja učenika, zdravstveni odgoj i savjetovanje,
6. sustavnu brigu o svakom učeniku od ulaska u školski sustav do izlaska iz tog sustava,
7. posebnu brigu posvetiti učenicima s posebnim potrebama (darovitim i svima drugima),
8. propisivanje mjera i postupaka u tijeku školovanja učenika,
9. izdavanje uvjerenja, svjedodžbi, potvrda i mišljenja,
10. druge radnje sukladno općim i posebnim propisima.
NAČIN OBAVLJANJA UČITELJSKE DJELATNOSTI
Članak 4.
U procesu donošenja odluka i izbora mjera i odgovarajućeg djelovanja učitelj je samostalan u postupanju sukladno znanstvenim saznanjima i stručno dokazanim metodama koje odgovaraju suvremenom standardu struke.
Učitelj je dužan u obavljanju odgojno-obrazovne djelatnosti osobito:
– poštovati načela obavljanja učiteljske djelatnosti,
– suzdržavati se od svake aktivnosti koja nije spojiva s ugledom, dostojanstvom i neovisnošću učiteljskog zvanja.
OVLAŠTENJE ZA OBAVLJANJE UČITELJSKE DJELATNOSTI
Članak 5.
Učiteljsku djelatnost mogu obavljati samo učitelji.
OPĆI UVJETI ZA OBAVLJANJE UČITELJSKE DJELATNOSTI
Članak 6.
Opći uvjeti za obavljanje učiteljske djelatnosti jesu:
– diploma jednog od nastavničkih fakulteta u Republici Hrvatskoj ili nostrificirana diploma inozemnog nastavničkog fakulteta, položen stručni ispit,
– državljanstvo Republike Hrvatske,
– znanje hrvatskoga jezika,
– upis u Imenik učitelja Hrvatske učiteljske komore,
– odobrenje za samostalan rad (licenca).
Iznimno od odredbe stavka 1. podstavka 2. ovoga članka, stranci mogu obavljati učiteljsku djelatnost u Republici Hrvatskoj prema propisima koji uređuju rad stranaca u Republici Hrvatskoj.
Ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Hrvatska učiteljska komora u postupku davanja odobrenja za samostalan rad učitelja.
Članak 6.a
Državljani država članica Europske unije moraju poznavati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s učenicima i njihovim roditeljima.
PRESTANAK PRAVA ZA OBAVLJANJE UČITELJSKE DJELATNOSTI
Članak 7.
Učitelju prestaje pravo na obavljanje učiteljske djelatnosti:
1. ako izgubi hrvatsko državljanstvo,
2. ako izgubi poslovnu sposobnost,
3. ako postane trajno zdravstveno nesposoban za obavljanje učiteljske djelatnosti,
4. ako mu je izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja učiteljske djelatnosti,
5. ako je disciplinskom kaznom tijela Hrvatske učiteljske komore izgubio pravo na obavljanje učiteljske djelatnosti.
NEDOSTOJNOST ZA OBAVLJANJE UČITELJSKE DJELATNOSTI
Članak 8.
Učitelj koji je pravomoćno sudskom odlukom proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela može se, s obzirom na važnost i prirodu ugroženog dobra ili druge posljedice te s obzirom na okolnosti pod kojima je radnja izvršena odnosno propuštena, smatrati nedostojnim za obavljanje učiteljske djelatnosti.
Učitelju iz stavka 1. ovoga članka može biti uskraćeno davanje odobrenja za samostalan rad odnosno privremeno ili trajno oduzeto odobrenje za samostalan rad.
Ovisno o vrsti kaznenog djela i posljedici koju je imalo, učitelju iz stavka 1. ovog članka može biti privremeno ili trajno ograničeno odobrenje za samostalan rad s obzirom na opseg i vrstu poslova kojima se učitelj smije baviti.
Nedostojnost za obavljanje učiteljske djelatnosti utvrđuje upravnim aktom tijelo određeno Statutom Hrvatske učiteljske komore.
Protiv upravnog akta iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor.
II. JAVNE KNJIGE HRVATSKE UČITELJSKE KOMORE
UPIS UČITELJA U IMENIK UČITELJA HRVATSKE UČITELJSKE KOMORE
Članak 9.
Upis u Imenik učitelja Hrvatske učiteljske komore (u daljnjem tekstu: Imenik učitelja) obavlja se na zahtjev učitelja, koji udovoljava uvjetima propisanim odredbama članka 6. stavka 1. podstavka 1., 2. i 3., odnosno stavka 2. istoga članka ovoga Zakona.
JAVNE KNJIGE HRVATSKE UČITELJSKE KOMORE
Članak 10.
Hrvatska učiteljska komora vodi Imenik učitelja, druge upisnike i evidencije.
Hrvatska učiteljska komora vodi posebne upisnike za pripravnike, specijalizante, specijaliste i uže specijaliste, za posebne osposobljenosti učitelja kao i stegovni upisnik.
Imenik učitelja, upisnici i evidencije iz stavka 1. ovoga članka javne su knjige. Izvadci iz Imenika učitelja i drugih evidencija iz stavka 1. ovoga članka te potvrde izdane na temelju podataka iz tih evidencija javne su isprave.
Sadržaj i podatke koji se upisuju u Imenik učitelja, druge upisnike i evidencije iz stavka 1. ovoga članka propisuje općim aktom Hrvatska učiteljska komora.
III. ODOBRENJE ZA SAMOSTALAN RAD učitelja
DAVANJE ODOBRENJA ZA SAMOSTALAN RAD UČITELJA
Članak 13.
Učitelju koji je upisan u Imenik učitelja, Hrvatska učiteljska komora daje odobrenje za samostalan rad (licencu).
Odobrenjem za samostalan rad dokazuje se stručna osposobljenost učitelja za samostalno obavljanje učiteljske djelatnosti na području Republike Hrvatske.
Odobrenje za samostalan rad (licencu) učitelju daje, odnosno uskraćuje upravnim aktom tijelo određeno Statutom Hrvatske učiteljske komore.
Protiv upravnog akta iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor.
Učiteljima – strancima Hrvatska učiteljska komora daje odobrenje za samostalan rad na vrijeme određeno propisima koji uređuju rad stranaca u Republici Hrvatskoj.
Uvjete za davanje odobrenja za samostalan rad učitelja propisuje općim aktom Hrvatska učiteljska komora.
Članak 14.
Učitelji imaju pravo i obvezu stručno se usavršavati radi održavanja i unapređivanja kvalitete učiteljske djelatnosti.
Učitelji su obvezni svakih šest godina proći provjeru stručnosti pri Hrvatskoj učiteljskoj komori u cilju obnavljanja odobrenja za samostalan rad na poslovima učiteljske djelatnosti.
Uvjete za obnavljanje odobrenja za samostalan rad učitelja propisuje općim aktom Hrvatska učiteljska komora.
Na postupak obnavljanja i oduzimanja odobrenja za samostalan rad učitelja primjenjuju se odredbe članka 13. stavka 3. i 4. ovoga Zakona.
SADRŽAJ ODOBRENJA
Članak 15.
Učitelj može obavljati svoje zvanje samo u okviru svoje izobrazbe određene odobrenjem za samostalan rad.
Učitelju s položenim stručnim ispitom daje se odobrenje za samostalan rad u području odgojno-obrazovne djelatnosti.
Iznimno, iako nema odobrenje za samostalan rad, učitelj može obavljati učiteljsku djelatnost iz područja za koje mu nije dano odobrenje za samostalan rad u sljedećim slučajevima:
1. u društveno kriznim situacijama ili u drugim izvanrednim okolnostima kad je njegovo djelovanje neophodno jer je pružanje redovite djelatnosti onemogućeno,
2. u okolnostima deficitarne odgojno-obrazovne djelatnosti u kojima se ne može osigurati redovita odgojno-obrazovna djelatnost.
STRUČNI NADZOR NAD RADOM UČITELJA
Članak 30.
Hrvatska učiteljska komora obavlja stručni nadzor nad radom učitelja, osiguravajući obavljanje učiteljskoga zvanja u odgovarajućem obimu, kakvoći i vrsti učiteljskih usluga te ostvarivanje prava učenika i njegovih roditelja.
Stručni nadzor iz stavka 1. ovoga članka provodi se sukladno općem aktu koji donosi Skupština Hrvatske učiteljske komore uz suglasnost ministra nadležnog za školstvo, a naročito na temelju:
– dostavljenih pisanih i potpisanih pritužbi građana,
– zahtjeva dostavljenih od strane ministra nadležnog za školstvo i tijela državne uprave,
– stalnih i povremenih kontrola rada učitelja.
SURADNJA HRVATSKE UČITELJSKE KOMORE I INSPEKCIJE MINISTARSTVA NADLEŽNOG ZA ŠKOLSTVO
Članak 31.
U obavljanju stručnoga nadzora iz članka 30. ovoga Zakona Hrvatska učiteljska komora surađuje s inspekcijom ministarstva nadležnog za školstvo.
Ako se pri obavljanju nadzora utvrdi povreda propisa i općih akata iz djelatnosti školstva, Hrvatska učiteljska komora obvezna je o tome bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana saznanja, izvijestiti inspekciju ministarstva nadležnog za školstvo.
KODEKS UČITELJSKE ETIKE
Članak 45.
Skupština Komore donosi Kodeks učiteljske etike.
Kodeks učiteljske etike, polazeći od humanističkih načela i temeljnih vrijednosti društva, utvrđuje načela i pravila kojih se učitelji moraju pridržavati pri obavljanju svog zvanja.
Kodeks učiteljske etike objavljuje se u »Narodnim novinama«.
E) Predviđanje s pitanjem i prijedlog
Dok se učitelji/nastavnici ne izbore za svoju komoru ovo stanje školstva se ne će promijeniti ni za milimetar.
A svi u RH (od vlasti, političkih stranaka, sindikata, roditelja i opće javnosti) kunu se u tvrdnju da je učitelj/nastavnik jedan od stupova društva/države.
Pa, kakva je to vlast, politika i u krajnjoj liniji država kad joj je jednom od stupova onemogućeno moderno organiziranje i odgovornost za svoj rad?
Kad se u struku miješa izvršna vlast, sindikati, roditelji i ne znam tko sve ne na način kako se sada miješaju, onda je školstvo na koljenima, a puste priče o reformi i modernom obrazovanju naše djece floskule i bacanje pijeska u oči onima koji vide o čemu je riječ.
Neka čitatelj pokuša odabrati jedan od ponuđenih odgovora (ili da sam ponudi odgovor) zašto učitelji/nastavnici nemaju svoju strukovnu komoru:
a) Učitelji/nastavnici nisu sposobni organizirati Učiteljsku komoru.
b) Političari to onemogućavaju zbog svojih uskogrudnih interesa.
c) Nomenklatura (MZO i AZOO) čvrsto drži u svojim rukama odlučivanje o stručnim pitanjima.
d) Sindikatima komora ne odgovara jer bi izgubili stručni „kolač“ o kojem onda pregovaraju s ministarstvom u ime svojih sindikalnih članova.
Neki drugi razlog.
Prijedlog što bi trebalo učiniti
Sabor RH treba donijeti Zakon o učiteljstvu i Učiteljskoj komori i na taj način dokinuti miješanje kompetencija između državnih institucija (MZO-a, AZOO-a, inspekcija) i sindikata.
Zakonom treba transparentno riješiti što je posao Učiteljske komore, koja je njezina uloga u rješavanju stručnih/strukovnih problema i aktivnosti sukladno zakonima o drugim komorama.
Ovaj prijedlog nikada se nije mogao javno čuti ni u jednom trenutku kada se naveliko raspravljalo o reformi školstva.
Dobro organizirana učiteljska komora trebala bi biti važna poluga u bilo kojoj promjeni i realizaciji reforme unutar svojih kompetencija, odnosno svojim stručnim prijedlozima i načinima provedbe.
Osuvremenjivanje školstva se obično zamišlja kao proces nametanja učiteljima/nastavnicima što i kako trebaju činiti, a onda se čudom čudimo (kad se učitelji pasivno opiru i ne provode diktate) i optužujemo učitelje za sve „nedaće“ i neuspjehe reformi i „reformi“.
I za kraj jedno pitanje (postavljeno u naslovu ovog teksta): je li utemeljenje i ozakonjenje Učiteljske komore realnost ili utopija u RH?
Petar Mladinić