Neshvaćena dubokoumnost "dualnog obrazovanja"

„Netočne su pretpostavke da su ukinuti neki predmeti. Nisu ukinuti nikakvi predmeti već su napravljeni novi programi“, izjavila je ministrica Divjak na pitanje novinara zašto u strukovnom obrazovanju više nema povijesti i zemljopisa. Time je, rekli bismo, uvedena nova dimenzija u logici izjava s kojima hrvatski političari komuniciraju prema javnosti.

Inače, ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak u odgovoru novinarima poslužila se i dubokoumnim izrazom „dualno obrazovanje“ koji valjda svaku raspravu o sadržaju strukovnog kurikula treba sasjeći u začetku. „Dugo smo zazivali – poslodavci, roditelji, učenici – dualno obrazovanje, jer dualno obrazovanje odgovara na potrebe tržišta rada. I to je ovdje učinjeno... U dualni model uključena su konkretno četiri deficitarna zanimanja – za staklare, kozmetičare, prodavače i dimnjačare – a riječ je o trogodišnjim obrazovnim programima, pri čemu je osnovna ideja da učenici najveći dio vremena provedu kod poslodavca, dok školski kurikulum također predviđa veći naglasak na strukovne predmete“ . S obzirom na ovo objašnjenje, pitamo se čemu uopće gubitak vremena s nastavom u školskim učionicama. Staklari, kozmetičari, prodavači i dimnjačari tržištu rada zasigurno bi odgovarali najviše bez ikakvog obrazovanja, jer ih se tada može najmanje platiti. Na kraju krajeva, ni nama škole baš nisu pomogle da možemo shvatiti što se to zapravo zbiva u Republici Hrvatskoj.

(hkv)