Matica hrvatska obilježila 150 godina od Matoševa rođenja

Uutorak 13. lipnja na gradskom groblju Mirogoj, polaganjem vijenca na posljednjem počivalištu Antuna Gustava Matoša, Matica hrvatska odala je počast jednomu od najvećih hrvatskih književnika u povodu obilježavanja 150 godina od njegova rođenja.

D. Oraić Tolić: Slovo nad grobom Antuna Gustava Matoša na njegov 150. rođendan 

Nadahnut govor u kojem se izravno obraća Matošu održala je potpredsjednica Matice hrvatske akademkinja Dubravka Oraić Tolić.

Dragi naš Gustl!

Evo smo ti došli iz Matice hrvatske odati počast i ljubav na tvoju veliku obljetnicu rođenja. Na današnji dan, 13. lipnja u petak, prije 150 godina zaplakao je dječak na krajnjem istočnom rubu Hrvatske, u selu Tovarniku. Po sjećanjima majke babica je roditeljima, sretnim zbog velikoga događaja i zabrinutim zbog 13. i petka, rekla: „Ovaj vaš mali bit će veliki čovjek, njegovo će se ime mnogo spominjati, ali – mnogo će i trpjeti.“ I proroštvo se ostvarilo.

Postao si jedan od najvećih modernih klasika hrvatske književnosti, ali ne samo to. Ušao si u srca svih ljudi: postao si mit i legenda. To se dogodilo u čudesnim spojevima tvojih četrnaest godina lutanja Europom, tvojih visokih estetskih ideala i tvoga nepotkupljivog novinarstva, tvoga kulturnog europstva i dosljednoga hrvatstva.

Već kod tvoje 100. obljetnice smrti sve nas je iznenadila svevremenost tvoje umjetnosti i aktualnost tvojih ideja i misli. Tako je i sada. Prije dva tjedna održali smo u Matici hrvatskoj skup tebi u čast pod nazivom Matoš naš suvremenik. Dvadesetak sudionika i sudionica, svatko na svoj način, pitali su se o vrijednostima i neobičnoj aktualnosti tvoga djela.

Danas, kada smo ti došli odati počast i izraziti ljubav, rekla bih samo ovo. Tvoja su umjetnička djela aktualna uvijek jer su to univerzalne estetske vrijednosti. A tvoji su nenadmašivi feljtoni aktualni i danas nakon sto i više godina zato što se tvoji Hrvati nisu puno promijenili. Ti si živio na izdisaju Austro-Ugarske Monarhije uoči Prvoga svjetskog rata, mi živimo u sklopu Europske unije u doba rata u Ukrajini kada se kroji novi svjetski poredak. Ti si živio u doba prve globalizacije i industrijalizacije, mi živimo u doba druge globalizacije, digitalizacije i virtualizacije.

Bio si pobornik najviših estetskih standarda, ali i angažirani novinar, po načelu da se „bolje novinarstvo“ već stopilo s literaturom. Zanimali su te svi problemi moderne civilizacije i tadašnje Hrvatske. A kada si se vratio u Hrvatsku nakon svih svojih lutanja, stvorio si u političkim i društvenim borbama s tvojim „dragim savremenicima“ originalnu troslojnu ideju nacije koja je aktualna i poučna upravo u današnje doba zahuktale globalizacije.

Oprosti mi što sam tvoju iskričavu ideju, razasutu po brojnim feljtonima, svela na tri sloja: vanjski politički sloj (današnji termin „ustavni patriotizam“), unutarnji kulturni sloj (dijeljenje istih tradicija, mitova i vrijednosti) i najdublji emocionalni sloj (ljubav prema krajoliku i jeziku). U tvojoj ideji nacije svatko se može naći u jednome ili više slojeva. To nije nikakav nacionalizam. To je istinsko domoljublje.

Šalio si se na svoj račun i rekao da ćeš se i na Mirogoju „jamačno dosađivati“. Znam da ti sada dosađujem, no moram, upravo u ime nas koji smo te došli s ljubavlju uznemiriti, citirati jedno tvoje zapažanje o hrvatskom jeziku i jedan odlomak o njegovoj ljepoti.

Kada si se nakon svih lutanja napokon vratio u Zagreb, primijetio si 1909. u feljtonu Kod kuće: „Pođite Ilicom od Jelačićeva trga do Mesničke ulice: sramota, bruka, same strane firme i tuđa, tuđinska imena“ (XV, 228). Tada su u Ilici bili njemački i mađarski nazivi, danas su engleski. A 1910. u feljtonu Lijepa naša domovina ispjevao si himnu ljepoti hrvatskoga jezika kao izrazu ljepote hrvatskoga krajolika:    

Jer i jezik je produkat naše zemlje kao mi, kao savski šljunak ili bjelolist i pjenišnik hrvatske Alpe. Hrvatski jezik je proizvod odnošaja Hrvata prama Hrvatskoj, prama hrvatskoj prirodi, prama polju, gori, šumi i zraku, prama našim cvjetićima i našim tihim planetima što 'kolo vode' kod Preradovića, i zato naš jezik ima sve posebne boje, zvukove, oblike i osebine naše zemlje: buran kao senjska bura, mekan kao dvojnice, zanijet kao procvjetala grana ružmarina, tužan kao kraška pustolina, veseo kao tambura i dubok kao mrak naših šuma i tragika našeg mora. Samo lijepa naša domovina mogaše stvoriti ljepotu divnog našeg jezika, divotu naših riječi krasnih kao naši otoci, 'lijepi vrti morem plivajući' (IV, 297).

Za nas u Matici hrvatskoj tvoje zapažanje o natpisima u Ilici bilo je opomena, a tvoje riječi o ljepoti hrvatskoga jezika zavjet da pokrenemo inicijativu za donošenje Zakona o hrvatskom jeziku. Ako taj zakon bude do kraja tvoje obljetničke godine izglasan u Hrvatskom saboru, bit će to najljepši dar koji ti je Matica hrvatska mogla donijeti za tvoj 150. rođendan.

Ispunjeni nadom da ćeš dobiti taj dar, odlazimo oplemenjeni s tvoga groba.

A što bi nam ti, dragi naš Gustl, poručio iz najdubljega, emocionalnog sloja svoje ideje nacije:        

Vjerujem da bi parafrazirao svoj poznati stih i rekao:

         I dok je hrvatskoga jezika, bit će i Kroacije!

Biskup Ivan Šaško: Matoš je čovjek proročkoga duha, nositelj i čuvar okusa života

Nakon polaganja vijenca slavljena je misa zadušnica u župi Presvetog Srca Isusova koju je predvodio mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. U svojoj homiliji biskup je za Matoša rekao da je bio nositelj Božjih nadahnuća. „To ne znači da nije bio u napetosti i s teologijom i s pojavnostima u crkvenom životu. Štoviše, sve je to znao prožeti iskrenim propitivanjem ili šaljivom kritičnošću, a ostala je njegova proročka izravnost i oštrina, iskrenost i zauzetost koja daje okus. Matoš je čovjek proročkoga duha, nositelj i čuvar okusa života. Ako sol obljutavi... To je istinska prijetnja našemu vremenu: površnost, ispražnjenost od značenja i smisla; gubitak okusa. I redovito se počinje od riječi. Zato su važni ljudi koji njeguju jezik i čuvaju duh pripadan riječi. Matoš je u širini europske kulture prenio bogatstvo i pokazao ljepotu kretanja tom kulturom, širinu koja se danas pokušava suziti i oduzeti joj raskoš mudrosti prožete kršćanstvom.“

Obilježavanje je nastavljeno u Matici hrvatskoj gdje je predstavljena knjiga nakladničke kuće Durieux Matoš utemeljuje svoju hrvatsku modernu autora Antuna Česka. O knjizi su uz autora govorili akademik Krešimir Nemec i Josip Užarević, a pjesme je čitao dramski umjetnik Joško Ševo. Moderirao je Boris Beck.

(hkv/mh)