Hrvatski iseljenički zbornik 2011.

Svaki novi Hrvatski iseljenički zbornik svojevrsni je kulturološki događaj, pa ni najnoviji nije iznimka. Nakladnik je Hrvatska matica iseljenika, urednica Vesna Kukavica, velik broj raznovrsnih priloga, ozbiljnost i profesionalnost zajamčena. Lavlji je dio posvećen afirmaciji hrvatskoga jezika i kulture što je, kako se kaže u Uvodu, jedna od najvažnijih zadaća hrvatske politike. Sljedeći je blok posvećen studijama o životu Hrvata u Njemačkoj, te Australiji. Posebno su zanimljivi portreti istaknutih znanstvenika i umjetnika koji žive u Njemačkoj. Tematske su cjeline Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Baština, Duhovnost, Znanost i Nove knjige.

Australija i hrvatski jezik: prije dvije godine hrvatska je zajednica (2009.) proslavila tridesetu obljetnicu priznavanja hrvatskoga jezika u Australiji (dakle, da ponovimo gradivo, hrvatski je jezik pod svojim narodnim imenom ondje službeno priznat prije nego u domovini). Postoji studij hrvatskoga jezika na Sveučilištu Macquarie (Sydney), a u osnovnoj školi Holy Family u Geelongu hrvatski se podučava kao dio redovitoga školskog programa. Hrvatska je Vlada odobrila zapošljavanje učitelja hrvatskoga jezika iz Hrvatske, u Victoriji, na puno radno vrijeme, za 2010., a poslala je i knjige i nastavne materijale.

Diplomacija i Hrvati u Australiji: veleposlanstvo je u Canberri, a konzulati u Melobourneu, Sydneyu i Perthu. U vrlo delikatnom rječniku Hrvatskoga iseljeničkog zbornika može se ipak naslutiti kakvo je diplomatsko osoblje, naime: "Česta su neujednačena očekivanja između hrvatske zajednice u Australiji i hrvatskih diplomatskih misija"...I dalje: "Stječe se dojam da su neki od članova konzularnog osoblja izgubili pojam o potrebama lokalnog stanovništva." Pod lokalnim stanovništvom misli se, naravno na Hrvate, a uvijeni i u stvari ironični izričaj u potpunosti potvrđuje sve što je na stranicama HKV-a pisano o hrvatskim diplomatima novoga doba.

Još o jeziku; Lidija Cvikić i Lada Kanajet Šimić pišu o završetku priprema za Hrvatski internetski tečaj HIT 1, koji će započeti radom u drugome semestru akademske godine 2010/11. Riječ je o pionirskom projektu HMI, Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišnog računskog centra SRCE, a namijenjen je prvenstveno potomcima hrvatskih iseljenika koji nemaju, ili imaju neznatne, mogućnosti učenja hrvatskog u zemlji u kojoj žive.

Staša Skenžić piše o lektoratima hrvatskoga jezika na stranim sveučilištima. Prva katedra za hrvatski jezik osnovana je, podsjeća, 1894. u Budimpešti. Nakon osamostaljenja Hrvatske početkom devedesetih prošloga stoljeća i opet je Madžarska prvi domaćin hrvatskim lektorima (1992. Budimpešta, Pečuh, Baja, Szombathely). Danas lektorati postoje u više od dvadeset zemalja, u Europi, Aziji, Australiji i u obje Amerike.

(h.)

Novi broj „Vijenca"

Nakon što su iz hrvatskoga tiska nestale kulturne stranice i rubrike, ponešto se o recentnim kazališnim predstavama, izložbama, knjigama itd. može pročitati samo u "Hrvatskom slovu" i "Vijencu". I u jednom i u drugom slučaju vidljiva je stanovita selekcija u prikazima, koja nije uvjetovana izvankulturnim razlozima nego ograničenim brojem suradnika.

U novom broju "Vijenca" (dvotjednik) održava se standard srednje linije, s ponekim bljeskom, kao što je prikaz knjige Radoslava Katičića "Zeleni lug", autora Mirka Petija. Sintagma Z e l e n i l u g ponajmanje je trivijalan motiv iz prirode, kaže Peti, ona je sastavni dio izvornoga, više od tisuću godina staroga praslavenskog jezičnog izraza koji upućuje na postojanje i kontinuitet usmene pjesničke predaje koja je pratila drevni obred vezan uz pretkršćanske mitske predodžbe poganskih Slavena o svetoj božanskoj svadbi u zelenom lugu kojom se obilježuje početak rodnosti godine.

"Vijenac" ima i tamnih strana. Tako i nadalje njeguje izljeve filmskoga kritičara koji lijevo i desno dijeli nacionalizme i šovinizme, na što je već upozoreno (i to upravo na stranicama toga lista!). U lovu na šoviniste Josip Grozdanić u najnovijoj recenziji pronalazi šovena u redatelju Ognjenu Sviličiću, što je prvorazredna budalaština , ispod razine standarda srednje linije "Vijenca". No valjda dečko traži poveznicu s matičnom strujom filmske kritike (Polimac, Pavičić...), što je promućurno, ali ne uzima u obzir dinamiku života.

(h.)