Čestitke Hrvoju Šercaru

(Uz sjećanja i podsjećanja)

Hrvoje Šercar nagrađen je za životno djelo i na tome mu čestitam u ime HKV-a i osobno, kao ljubitelj njegova nedavno izloženog semantičkog bestijarija, ali i cijeloga njegova ogromnog i značajnog opusa.

Veliki, zaigrani čarobnjak nepredvidive slikovne fascinacije, uz Švaljeka meni najdraži u toj umjetnosti koja sama sebe ironično promatra i komentira, Šercar obitava u hrvatskom likovnom prostoru kao doista originalna osobnost.

Uz to i jedno podsjećanje: Hrvoje Šercar bio je dragovoljac, neupitni rodoljub, član Satnije hrvatskih umjetnika ili službeno Satnije "Hrvatski umjetnici". Imam jednu njegovu grafiku: polupijan i razdragan, bradati srpski četnik vozi na kolicima (karioli) hrvatske katedrale, a uz njih i koloristički snažniji hrvatski barjak.

Da se to doista i ne dogodi, zaslužan je između ostalih i Šercar.

Nadam se da će do dvadesete obljetnice spomenute satnije o kojoj se i sada malo zna, biti dovršen dokumentarni film o njezinu djelovanju i sastavu, te će publika moći vidjeti i Šercara, visokog i podsmješljivog ispod mrkoga brka. Na filmu radi drugi jedan slikar značajnoga formata, Dalibor Jelavić. Koristim priliku da pozovem sve članove Satnije hrvatskih umjetnika koji posjeduju video-zapise, filmove i fotografije iz rata – neka ih dostave D. Jelaviću, kako bi javnost mogla dobiti cjelovitu sliku, zapaziti koji su umjetnici bili na raspolaganju domovini kada je trebalo, te opaziti koji nisu bili ili su čak bili na suprotnoj strani.

Uz to još jedan poziv članovima Udruge hrvatskih umjetnika dragovoljaca Domovinskog rata: pridružite se HRAST-u. Ja koji vas pozivam isti sam onaj koji je s vama utemeljio Zbor hrvatskih umjetnika i Satniju u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku. Pa ako sada osjećam potrebu da vas zovem, ne u rat nego u mirnodopski pokret za spas i rast Hrvatske, bilo bi lijepo da se odazovete. Radi se, naime, još jednom o bitki za samostalnost i dostojanstvo Hrvatske, koju su lupeži oskvrnuli i prodali u roblje.

Hrvoje Hitrec