Publika na ZagrebDoxu nagradila dokumentarni film Miroslava Mikuljana

U Hrvatskoj je situacija što se filmskih festivala tiče ista ili slična kao i s medijima – organizatori su u pravilu ljevičarske postave, objektivnosti ni traga, pa se na kraju krajeva postavlja pitanje – sudjelovati ili ne.

Tako nekako izgleda hrvatska „demokracija“ u prvom desetljeću 21. stoljeća. Prije nekoliko dana završio je Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox 2010., na kojem je između ostalih prikazan i film filmskog i TV redatelja i člana HKV-a Miroslava Mikuljana pod nazivom „Ljudi s mliječnog puta“.

S obzirom da je riječ o jdnom od najboljih hrvatskih dokumentarista, koji je zbog svoje političke nepodobnosti od strane struke i medija često puta ignoriran i prešućen, već prošle godine svojevrsno je iznenađenje bilo uvrštavanje njegovog filma „Sam“ na ZagrebDox, ali film istodobno nije uvršten na Dane hrvatskog filma.

Ove godine su se dogodila dva velika iznenađenja. Mikuljanov film "Ljudi s mliječnog puta" uvršten je u službeni program međunarodnog festivala dokumentarnog filma Zagrebdox (od 700 pristiglih odabrano je 65), a zatim se dogodilo nešto što posebno veseli - film je osvojio nagradu publike!

Nagradu, koju bi svaki autor izabrao puno radije od one koju dodjeljuje službeni žiri, uz Miroslava Mikuljana dobila je i mlada autorica Irena Škorić, budući da su imali, uz zanemarive razlike, jednak broj glasova. Irena Škorić je nagrađena za film "Sudbina broj 13", o jednoj od najvećih tramvajskih nesreća u Europi - onoj tramvaja broj 13 koji je u Zagrebu svojedobno vozio za Mirogoj.

Pa iako o toj, realno gledajući, možda najznačajnijoj nagradi ovog festivala ne ćete puno naći u našim šokiranim medijima, kojima nikako ne odgovara što je čast najboljeg filma dodijeljenu od 25.000 gledatelja odnio jedan po njima politički nepodoban autor, ova sretna zgoda govori što se događa kad se pusti narodu reći što misli, što voli i koga cijeni.

Na kraju, možemo li zamisliti kako bi izgledale stranice naših dnevnih novina ili TV vijesti naših velikih TV i radio postaja da je tu nagradu odnio primjerice netko od politički prihvatljivijih Mikuljanovih kolega? Sjetimo se samo unazad nekoliko godina koliko pažnje su u hrvatskim medijima dobivali pojedini projekti kojima se publika u kinima malo ili nimalo odazvala.

Bilo kako bilo, nagrada publike velika je stručna i moralna zadovoljština Miroslavu Mikuljanu, a hrvatskim medijima i političkim „elitama“ razlog za razmišljanje, jer izgleda da narod, kad ga se prestane nadzirati, pomisli kako može misliti svojom glavom. I hvala Bogu da je tako.

(hkv)

VEZANO

Osvrt na film "Ljudi s mliječnog puta"

Razgovor s redateljem Miroslavom Mikuljanom

Komentar - Puno ozbiljnije od klasične cenzure