Prodane duše vladaju Hrvatskom

Mladen Lojkić, sada već afirmirani publicist intrigantnih političko-strateških tema, ostvaruje i četvrtu knjigu takve tematike - Masoni protiv Hrvatske (Vlastita naklada, Zagreb 2010.). To je knjiga rasčlambe uzroka i posljedica zbog kojih se Hrvatska poslije proglašenja neovisnosti i krvavo izvojevane slobode, poslije čiste pobjede u obrambenom Domovinskom ratu, najednom našla osiromašena, osramoćena i ucijenjena te zatočena u okrutnom gospodarskom, političkom i međunarodno-pravnom robstvu.

Na svjetskoj pozornici kapitala koncentrirani su najbogatiji, koje danas vodi treća generacija potomaka masonstva, okupljenih u Trilateralnoj komisiji te poput hobotnice djeluju kroz Bilderberg grupu, nadzorni Komitet 300 i podstrukture Rotary klubovi, Lions klubovi, Helsinški odbor i Otvoreno društvo, koji svoje krakove neprestano drže u Hrvatskoj. Lojkić smatra, a kroz poglavlja knjige Masoni protiv Hrvatske to i dokazuje, da su vladari svijeta i novog svjetskog poretka imali znatnog utjecaja na političko-zemljopisno rastrojavanje Hrvatske, te sudjelovali u iskorijenjivanju hrvatskog naroda zbog njegova katoličanstva i stoljetnih čvrstih veza sa Svetom Stolicom.

Masonstvo štuje Velikog arhitekta Svemira za svoga boga, a mnogi masoni nisu ni svjesni da je to lucifer, upozorava Lojkić. Dopuštajući vjerske zablude, oni koji su na samom vrhu piramide dobro znaju o čemu se radi. Novi svjetski poredak stvara novog amoralnog čovjeka, jer sve svodi na hedonizam i religiju zlatnog teleta. Uz napomenu da se ne može služiti dvojici gospodara, Bogu i knezu ovoga svijeta, Lojkić navodi podatak da se formalni nastavak organizacije masona u Hrvatskoj potvrdio u lipnju 1995. na osnivačkoj skupštini Velike lože starih i novoprihvaćenih slobodnih zidara.[1] Iste godine, 16. studenog 1995. u Zagrebu, nedaleko gradskog poglavarstva, tadašnji je gradonačelnik Branko Mikša otkrio spomenik u obliku mramorne piramide s vrhom od nehrđajućeg čelika. Prvi pisani spomen Zagreba datira iz 1094. godine pa je obelisk varkom povezan s obljetnicom 900 godina Zagrebačke nadbiskupije. Autor, arhitekt Branko Silađin izjavio je, da igrom sunčeve svjetlosti vršak znamena otkriva gotovo mističan ugođaj te da znamen u obliku piramide simbolizira težnju k savršenstvu, k neuhvatljivoj budućnosti. Autor naziva svoj rad Granit koji pamti i navodi da se radi o znaku koji bi trebao biti čitljiv svima koji dolaze s Mosta slobode[2]. Dakle, univerzalni simbol masonstva u prvom planu, zagrebačka katedrala u zaleđu, na očigled onima koji dolaze u Zagreb iz pravca zarakoplovne luke Pleso. Znakovito, ako se međusobno zbroje brojke 16.11.1995. nadnevka otkrivanja Granita koji pamti, rezultat je karakteristična masonska brojka 33. Očito, obelisk, mjesto i otkrivanje vrlo su pomno planirani. A bilo je to samo tri mjeseca poslije uspješne osloboditeljske akcije Oluja, kad su se masoni u Zagrebu javno obznanili.

U samom podnaslovu Hrvatski herostrati u službi masonstva te kasnije u knjizi, autor navodi i opisuje osobe koje tako naziva. Grk Herostrat [3] godine 356. pr.n.e. zapalio je prelijepi hram i postao istoznačnica za častoljubive ljude koji želi steči slavu na bilo koji način, pa makar rušilački i zločinom. Upravo takve rasčlanjuje Lojkić, one iza kulisa politike, zaplotnjačke dogovore i kreatore nepravdi. Poseban primjer takvog herostrata je Josip Broz Tito, mason, kojim se Lojkić posebno bavi. Titova zločinačka nedjela obilježila su pola stoljeća teškog i krvavog vremena na prostorima obitavanja Hrvata. Simbolika bijelih rukavica vrlo je važna kod slobodnih zidara i ona predstavlja čistoću duha onoga koji ih nosi. Tijekom svih masonskih rituala obavezno ih je na rukama nosio Veliki majstor. Tito je nosio bijele rukavice dok je na svom Galebu krstario svim morima i oceanima svijeta.[4] Općenito Lojkić smatra da je komunizam čedo masonstva, logičan u slijedu stvaranja novog svjetskog poretka, a od osamostaljenja Hrvatske s novom maskom. Naime, mnogi bivši komunistički dužnosnici i njihovi biološki nasljednici, opstali su i danas na hrvatskoj političkoj pozornici, samo preodjenuti kao humanisti, sociolozi, liberali, demokrati, kozmopoliti...

Autor se bavi djelovanjem Bilderberg grupe, kao stožernim vladarima svijeta. Grupa svjetskih vođa nije neka izmišljena Lojkićeva fikcija. Potvrđuje to i članak iz Večernjeg lista,[5] pod naslovom 'Tajno društvo' želi stvoriti jednu naciju i upravljati svijetom. U članku se opisuje sastanak u Ateni u svibnju 2009. na kojem se okupilo oko 130 članova američke i europske elite, u najvećoj tajnosti, pod neviđenim mjerama sigurnosti, na kopnu, moru i u zraku. Raspravljali su navodno o svjetskim i gospodarskim pitanjima, a vijesti s tog sastanka su posve izostale. Pristup novinarima bio je najstrože zabranjen. Poznato je samo da su na sastanku bili najutjecajniji svjetski političari i gospodarstvenici, među inim Henry Kissinger, Richard Holbrooke i Robert Zoelllick iz Amerike te iz Europe Carl Bildt, nizozemska kraljica Beatrix, predsjednik Središnje EU banke Jean Claude Trichet te predsjednik Europske komisije J.Manuel Barosso. Zanimljivo, uz taj se članak našla i fotografija J.B.Tita, u partizanskoj uniformi na crvenoj podlozi, s pitanjem: Poznajete li ovoga čovjeka? Nedavno je i Hrvatski list [6] pod naslovom 'Bilderbergeri' kroje i hrvatsku sudbinu upozorio na knjigu Superklasa Davida Rothkopfa, suradnika Henry Kissingera, u kojoj se Bilderberg grupa opisuje kao 'vrh vrha' svjetske superklase. U navedenom članku, kao dio elitne skupine, spominje se britanski lord Peter Carrington koji je krojio hrvatsku sudbinu. Na bilderberškim skupovima pojavljivao se i predsjedavao svih godina u vrijeme Domovinskog rata i još neko vrijeme poslije toga (1990. - 1998.). Također i lord Paddy Ashdown, oličenje politike koja Hrvatsku i Hrvate optužuje za dvostruku agresiju - na BiH i na tzv. republiku srpsku krajinu [7], apsurdno - na legalni hrvatski državni prostor. Od onih koji su bitno utjecali na noviju hrvatsku povijest, kao prvi među prvima, navodi se George Soros, još i danas kontrolor glavnine hrvatskog medijskog prostora. Sve to potvrđuje da Mladen Lojkić u knjizi Masoni protiv Hrvatske ne izmišlja, ni ne fantazira, već razložno i argumentirano ukazuje upravo na ono što danas djeluje u svijetu i protiv katoličke Hrvatske.

Knjiga Masoni protiv Hrvatske, kao i dosadašnje Lojkićeve knjige, upravo je nabita podacima i izvorima. Na odgovornost za sužanjski položaj hrvatske države, za šutnju i kukavičluk, Lojkić proziva hrvatsku inteligenciju. Mnoge domaće političare smatra žrtvama nezrelih emocija, sebičnih zlonamjernosti, nesposobnosti, taštine i povijesno dokazane naivnosti. Upravo je četvrto poglavlje, pitanje opstojnosti Hrvatske i njezine sudbine, sigurno najvažniji i najdojmljiviji dio knjige. Lojkić u tom dijelu najizravnije ukazuje na nužno potrebno domoljublje, tradiciju, nacionalne junake, na moralne zasade s posebnim naglaskom na kršćanske vrijednote.

Autor tvrdi da masonstvo nije samo nadomjestak raznih deista, agnostika i okultista za religiju, već je to religija Antikrista.[8] Za masonstvo Veliki arhitekt Svemira predstavlja početak i kraj istine, jer žele savez svih religija, odnosno nad-religiju. Masonstvo Boga vidi kao jedinstvenog Velikog arhitekta Svemira kojeg štuju sve religije, a ne kao Trojedinoga Boga Oca, Sina i Duha Svetoga objavljena po Isusu Kristu. Stoga svojim prešutnim odobravanjem, indiferentizmom, kršćanin koji je pristupio masonstvu sudjeluje u ozbiljnoj vjerskoj zabludi, vrijeđa jedinog pravog Boga.[9] Slobodno zidarstvo kroz novi svjetski poredak je misionar novog liberalnog poretka, društva lišenog Krista i Crkve. Slobodno zidarstvo ima urotničku narav. U Americi je sve počelo odgojem i prisilom, na način da se uklanjaju kršćanska načela iz škola. Tako se širi i po Europi, a suvremeni smo svjedoci da je zahtjev za uklanjanje križeva stigao i u Hrvatsku. Jesu li hrvatski vodeći političari samo lakomisleni ili su prodane duše? Lojkić kao uvjereni katolik i odgovoran domoljub još jednom snažnom knjigom upozorava na ozbiljnost situacije. Na kraju, za sve sumnje i nejasnoće, čitatelja upućuje na Knjigu otkrivenja.[10] Posve razložno i opravdano.

Fatimska Djevica - poruka u Zagrebu, 20. rujna 1996.:

Ne boj se malo stado.

Ono što se dogodilo u ovoj Naciji postaje znak za sve.

Ja sam označila čas njihova poraza. [11]

[1] Mladen Lojkić, Masoni protiv Hrvatske (Vlastita naklada, Zagreb 2010.), Proslov, str. 35

[2] Komunalni vjesnik grada Zagreba, 30. studenog 1995., naslovnica

[3] Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi (NZ MH, Zagreb 1978.)

[4] Isto kao 1, str. 315

[5] Večernji list, 19.5.2009., str.18

[6] Hrvatski list, 17. prosinca 2009., str. 46-49

[7] Autor teksta namjerno piše malim slovima nazive srpskih paratvorevina

[8] Isto kao 1, str. 386

[9] John Salza, Masonstvo bez maske (Verbum, Split 2009.), str. 46

[10] Biblija, napr. HBD, KS, Zagreb 1987. str. 1153-1166

[11] Svećenicima Marijinim predragim sinovima, SMP, Zagreb 1998, str. 683-4

Damir Borovčak