Susreti s Biblijom Hrvatskoga biblijskoga društva
Petra Marije Radelja
Knjiga Susreti s Biblijom Hrvatskoga biblijskoga društva (Biblija HBD) autora Petra Marije Radelja pojavljuje se u trenutku koji bi se u hrvatskoj biblijskoj i jezičnoj kulturi mogao nazvati kriznim. Nije riječ o pukome prikazu novog izdanja, već o nužnoj intervenciji u prostor u kojem su se stručnost i tradicija povukle pred pragmatizmom. Radelj analizira novo izdanje Biblije HBD s pozicije koja je danas rijetka:
s beskompromisnim poštovanjem prema sakralnosti teksta i filološkoj točnosti.
Sadržajno, knjiga je strukturirana kao niz analitičkih ogleda koji, umjesto suhoparna teoretiziranja, seciraju konkretna rješenja u novome prijevodu. Autor se ne bavi perifernim pitanjima; on pogađa u srž – u način na koji se Sveto pismo prenosi suvremenomu čitatelju. Radelj sustavno dokazuje da pokušaj približavanja teksta današnjemu čovjeku prečesto završava u banalizaciji, čime se gubi ne samo ljepota hrvatskoga književnog jezika već i dubina teološke poruke.
Kritička oštrica ove knjige njezina je najveća vrlina. Radelj ne kritizira radi negacije, već radi obrane standarda. On razotkriva nedosljednosti koje nisu samo prevoditeljske [ili čije već] omaške, već plod dubljega nerazumijevanja sakralnoga stila. Njegova je kritika čista jer je utemeljena na činjenicama: on suočava novi prijevod s tradicijom, s izvornikom i s pravilima hrvatskoga jezika. Oštrina u Susretima s Biblijom HBD ne izvire iz gorčine, nego iz autorove nemogućnosti da pristane na osrednjost u poslu koji po svojoj naravi zahtijeva savršenstvo.
Radelj upozorava da se takvim intervencijama, prevoditeljskim, uredničkim (ili lektorskim, ili odgovornima za hrvatsku stilizaciju), biblijska poruka ispire od njezine numinoznosti, pretvarajući vječni Logos u potrošnu informaciju koja će se, lišena svoje vertikale, vrlo brzo istrošiti i nestati u vlastitoj banalnosti. Prava vrijednost prijevoda ne mjeri se njegovom trenutačnom razumljivošću za površnog čitatelja, već njegovom sposobnošću da ostane aktualan i za stotine godina – upravo zbog onih vrijednosti koje su neprolazne i koje urednička ruka, ili čija već, nije smjela dodirnuti.
Današnji prevoditelji, a osobito urednici (ili tko već) koji su oštrim i neovlaštenim zahvatima prekrajali izvorne tekstove kako bi ih učinili pitkijima i suvremenijima pali su dijelom i u zamku koju Pavao prokazuje u Drugoj poslanici Timoteju. Umjesto da čuvaju neprolaznu dubinu, posvetili su se onomu što latinski izvornik naziva prurientes auribus – škakljanju ušiju onih koji ne podnose težinu istine (usp. 2 Tim 4,3). Banalizacija kojom su se vodili nije samo jezični ustupak; ona je ontološki promašaj.
Božanski Logos ne poznaje banalnost (prazninine praznine prazninu) jer je ona ispražnjeni oblik koji isisava život. Bog ne stvara pravocrtne, plošne informacije, već riječi koje su nelinearne i vječne.
Radelj u svojoj knjizi pokazuje da posjeduje sposobnost prepoznati karizmu Riječi. On razotkriva jaz između profesionalnih služitelja, koji se troše u sadašnjosti podilazeći trendovima, i autentičnih čuvara predaje. Izvanredna je crkvena dužnost priznati takvu karizmu, čak i kada je ona oštra i neugodna, jer o njoj ovisi hoće li biblijska poruka mijenjati povijest ili će se utopiti u nebitnosti. Uredničko, ili čije već, krojenje sakralnoga stila pod izlikom razumljivosti zapravo je odvraćanje uha od istine.
Susreti s Biblijom HBD nisu štivo za one koji traže potvrdu postojećega stanja, već za one koji drže do intelektualnoga i duhovnoga poštenja. Radelj svojom knjigom nije razvalio napore izdaváčā, već je postavio zrcalo u kojem se jasno vide pukotine u stručnome radu. Njegova procjena jasna je: Biblija zaslužuje više, a hrvatska kultura ne smije dopustiti da se njezin temeljni tekst kruni pod pritiskom površnosti.
Radeljeva knjiga poziva na red – i u jeziku i u egzegezi.
Susreti s Biblijom Hrvatskoga biblijskoga društva podsjećaju kako Riječ mora ostati vjerna onomu što je neprolazno da bi bila aktualna za vječnost.
Rudolf Ćurković
Napomena: Tekst osvrta objavljen je u svibanjskom broju Kane, mjesečnika Kršćanske sadašnjosti.