s.M. Berislava Grabovac - Hodočašće do istine, kroz grmlje i trnje laži i manipulacija

Živimo u vrijeme buke, trke, brzine, informacija, rokova, projekata… Događa nam se da jurimo, čujemo riječi i ne čujemo, susrećemo ljude i ne susrećemo, nismo shvatili što nam se događa već jurimo dalje… Često smo, možda i stalno u takvoj situaciji i znamo koliko je to loše – koliko nas razgrađuje, koliko ostavlja gorak okus u ustima, koliko stvara neizliječenih rana, koliko umara i iscrpljuje…. To što nam se ponekad, ili sve češće događa na osobnom, događa nam se zajedno na nacionalnom planu… Svaki dan afere, buka, nova senzacija, novi plotun neistina po medijima, nova žrtva medijskog linča, nove pljuske po licu naroda i njegove baštine, novi problemi, nove nesigurnosti… Nismo stigli ni razmisliti ide se dalje, jer već je novi plotun spreman i vreba na nas iz ekrana, monitora, stranica novina, radija u autu…

Tek kad vidite nekoga tko je uspio zastati, uspio staviti pod svjetlo čvrstih vrijednosti sva ta zapljuskivanja, tko je uspio sa čvrste stijene baciti pogled na uzburkano more – vidite koliko ste propustili i koliko je toga preko vas prešlo, a da niste ni registrirali. I da to što niste zastali ne znači da ne ostavlja tragove nego da su ti tragovi nezaliječene rane. Takav osjećaj obuzme vas kad pročitate knjigu Vjera u sjeni politike. Pogledi sa stijene na uzburkano more hrvatske politike od početka 2006. do početka 2008. Sve su to poznate teme, sve su sto događaji koji s nas zaokupljali, sve su to optužbe koje smo slušali, medijske novokomponirane povijesne rugalice koje su nas zaglušivale… Autor je zastao nad njima i pred njima, ne zato što su one vrijedne toga nego zato što su vrijedni oni kojima se time pokušava manipulirati i zato što je istina vrijedna toga.

Knjiga je nastala kao zapis emisija na Radio Mariji tijekom dvije godine. Niz od 25, usudila bih se reći, političkih meditacija kolikogod na prvi pogled ta dva pojma izgledala nespojiva – jer su nam prečesto slike politike servirane kao nešto čega se pošten čovjek treba kloniti a meditacije kao nešto odvojeno i udaljeno od svijeta i života. A ovi tekstovi upravo imaju obilježja meditativnih promišljanja političkih zbivanja: Prvo- zato što je svaki tekst nadahnut Evanđeljem i stavljen u svjetlo Božje Riječi Drugo – zato jer su potraga za istinom Treće – jer nose u sebi poziv na promjenu, na djelovanje I četvrto – jer su prožeti vjerom i optimizmom, zagledani u budućnost koja prelazi granice vremena i prostora i zato ni kad govore o najtežim nepravdama i zločinima u njima nikad nema očaja.

Već i samom naslovom knjiga spaja vjeru i politiku. Jer - odvajati vjeru i politiku – osiromašuje politiku i uspavljuje vjeru… Pratiti, promišljati politiku znači traženje istine. Znači - definiranje sebe, preispitivanje stavova i informacija koje imamo i kojima možda naivno vjerujemo ili im, ne prokušavši ih dopuštamo da nas oblikuju, vode, nadahnjuju. Udaljavati kršćanina od politike znači stvarati autistično kršćanstvo, a to onda nije kršćanstvo. Kršćanstvo je vjera utjelovljenja. Dolazak Boga u vrijeme i prostor u konkretne okolnosti. A ako je On želio doći nemamo ga mi pravo tjerati. U današnjem vremenu i prostoru On djeluje po današnjim kršćanima. Dajući im milosti i darove ali i odgovornost za vrijeme u kojem žive, prostor na kojem žive, narod kojeg su dio. Autor je svoj dar zapažanja, pronicavosti, intelektualne oštrine i logičke jasnoće, rječitosti i široke kulture stavio na raspolaganje svom vremenu i svom narodu. U obliku pisane i izgovorene riječi, ali i u obliku ovakvih i sličnih susreta i promocija širom Domovine gdje živa riječ pokreće srca tamo i gdje pisana ostane nijema. Živu riječ ćete još večeras čuti. Pisanu, ako već niste imat ćete prilike pročitati.

Što zbog autorovog izravnog, razumljivog, stila, što možda zato što tekstovi potječu iz drugog, govornog medija – tekstovi u knjizi ostavljaju dojam razgovora, čini vam se da ste uvučeni u dijalog o stvarima koje su vam poznate jer su teme o kojima ste puno slušali, ali ste istovremeno dobili i nova saznanja ili ste temu vidjeli u novom svjetlu. Dojam koji imate nakon obogaćujućeg razgovora koji je uvijek jedan balans između dobro poznatog i novog, između onog što nosite već u svom znanju i iskustvu i onog što naučite od sugovornika. Knjiga Vjera u sjeni politike je i svojevrsna reakcija na neobičnu medijsku blokadu u današnjoj Hrvatskoj, ako se to tako može uopće reći, a ako ne može - teško je naći pravi izraz za jedan vapijući nedostatak istine u medijima, za bolesnu poplavu laži i prljavština koje gledamo, slušamo, čitamo praktički na svakom koraku, za kroničnu nedostupnost poštene i istinite informacije. Gotovo da bi se moglo smatrati fenomenom u vrijeme toliko dostupnih medija, u vrijeme kad svatko osobno može imati i vrlo često ima svoj medij, kad informacije teku sa svih strana… Možda je u tome i dio problema – jer staviti čovjeka u šumu, a ne dati mu orijentir znači osuditi ga na lutanje…

Ili je upravo ta raširenost medija učinila preagresivnim i predestruktivnim one koji žele biti vodeći… Bila bi to posebna tema za raspravu… I nikad joj ne bismo došli do kraja. Autor u knjizi ne analizira medije kao fenomen. On raskrinkava njihove laži. Bez ljutnje, smireno, razložno, argumentirano. Raskrinkava njihov jezik verbalne kamuflaže: Jezik u kojem se masovni pokolji nazivaju – pojedinačnim slučajevima. Uništavanje spomenika i gašenje spomen-dana – detuđmanizacijom. Okrutni sustav koji je gušio hrvatski duh i kulturu 50 godina, koji je plivao u krvi hrvatskog naroda i gotovo da nema obitelji u kojoj nije ostavio tragediju naziva se antifašizmom. Jezik u kojem je postupanje po savjesti luksuz koji si uspješan političar ne može priuštiti. Jezik u kojem se moralna bijeda, lažni sjaj i svakovrsne perverzije nazivaju lako pamtljivim planetarno raširenim anglizmima poput jet-set, cool, fun, gay i sl… Jezik u kojem je dobro i sveto proglašeno lažju i licemjerjem. Jezik u kojem se politička podvala koja ima teške posljedice naziva šalom. Jezik u kojem se odgoj utemeljen na vrednotama, moralu i slobodno izabran od roditelja naziva srednjovjekovnim, štetnim za zdravlje i rigidnim. Jezik u kojem se težnja naroda za samostalnošću naziva ustaštvom i genocidnošću. Jezik u kojem se o povijesti umjesto istine nudi logika „Bilo pa prošlo“, što je i naslov jednog od tekstova u ovoj knjizi. Jezik u kojem se Domovinski rat za opstanak cijele jedne nacije naziva zajedničkim zločinačkim pothvatom.

Iz tekstova knjige mogao bi se napraviti cijeli mali rječnik floskula, fraza i obmana kojima se maše pred nosom izranjenog naroda. I za koje se u knjizi daje pravi naziv. Mogao bi se izvući gotovo mali priručnik sijanja laži u današnjoj Hrvatskoj. Ne samo laganjem. Ne samo spomenutom kamufliranom terminologijom nego i šutnjom, ignoriranjem, izrugivanjem, kriminaliziranjem… Živimo u vrijeme čudnog totalitarizma medija obučenog u šarene medijske slike i kratke površne tekstove. Totalitarizma za koji čovjek još i plaća da bi ga terorizirao. A žrtva tog unosnog totalitarizma je istina. A kad je istina žrtvovana čovjek je razoren, zarobljen, izgubljen. Možda kad povijest bude sudila ovo vrijeme i nas u njemu, možda će najveći grijeh biti odustajanje od istine. Ili će nam, a to se nadamo, ipak osvjetlati obraz oni koji nisu odustajali. Oni na koje se mogu primijeniti riječi sv. Pavla:

1Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: 2 propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. 3 Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. (2 Tim 4, 1-4) Kao da su pisane našem vremenu. Kao da su nadahnute našim medijima. Kao da su poruka autoru knjige, poruka koju on neumorno ispunjava. Autor je knjigu posvetio istini. Na mjestu posvete u njoj piše: „Dobro je znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina, Jer istina nije roba kojom se može trgovati.“ Papa Ivan Pavao II prilikom beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca, Marija Bistrica, 3. listopada 1998.

Knjiga Vjera u sjeni politike je strpljivo hodočašće do istine kroz grmlje i trnje laži i manipulacija. Jer istina nije samo intelektualni stav. Istina nije samo stvar spoznaje. Istina je temelj na kojem se gradi život. Iz neistine proizlazi nepravda, iz nepravde zlo. Borba za istinu borba je za dobro, borba je za mir, za pravdu. U članku „Tko je bezobrazan“ autor navodi riječi urednika Glasa Koncila Ivana Miklenića: »Iz višedesetljetne stvarnosti poniknuli su mnogi političari i razni djelatnici koji se ponašaju kao gospodari istine pa su spremni, bez ikakve grižnje savjesti drugačije prikazati, izmisliti i podmetati pojedine sadržaje ili pojave kako to odgovara njihovim političkim, ideološkim i drugim interesima. U suvremenom hrvatskom društvu je na djelu sindrom obmanjivanja sa svrhom, da se hrvatskim građanima pomuti objektivna slika njihove stvarnosti, sve sa željom da im činjenice i istina postanu nevažne. Takvo stanje izaziva hitan, upravo alarmantan poziv na trježnjenje, na uporno traženje istine te na raskrinkavanje svih onih koji manipuliraju poluistinama, konstrukcijama i proizvoljnim interpretacijama, optužbama i osudama. Odričemo li se, naime, istine odričemo se i budućnosti « – zaključuje MIklenić. Zato sam uvjerena da su i emisije g. Borovčaka na Radio Mariji i knjige poput ove neprocjenjiv prilog našoj budućnosti. Baš zato što su u nju zagledane ne zaboravljajući prošlost.

»Potrebna je istina«, citira na drugom mjestu autor propovijed biskupa Mrzljaka u Vukovaru… »Spominjanjem teških životnih trenutaka ne opterećuje se, već se čisti i potiče da bude još bolji čovjek i kršćanin u svakodnevnom životu.« Čovjek koji odsiječe svoju prošlost i prošlost svojih predaka nije okrenut budućnosti nego izgubljen u vremenu, rascjepkan, iskorijenjen. Svaki most, istinit i pošten s prošlošću premošćuje ponore duše jednog naroda i zato je blagotvoran. Ova knjiga i emisija iz koje je nastala takvi su mostovi. Mogu samo poželjeti da ih bude još. Rijetki su, ponekad ne dosta glasni (jer se recimo Radio Marija slabo čuje u ZaprešićuJ), ali tim su dragocjeniji. I još na kraju ne mogu ne spomenuti ono što posebno volim u knjigama Damira Borovčaka – a to su izuzetni ljudi koje on u njima otkrije, s kojim nas upozna… Jer i za otkrivanje i upoznavanje ljudi treba zastati, zagledati se u njihovo lice, posvetiti srce i vrijeme njihovim sudbinama, njihovim djelima i njihovoj veličini. Autor ih otkriva u povijesti i sadašnjosti. Premda tekstovi nisu biografski on spretno uspije u njih utkati odjeke života i djela velikih, često nepoznatih ili zanemarenih ljudi. A ljudi koji su uspjeli ostati dosljedni istini, koji su je uspjeli naći, izreći, bili spremni trpjeti za nju nadahnuće su i drugima. Jamstvo da je tako nešto ostvarivo. Jer istina živi u ljudima i čovjek koji u svom životu ostvari istinu platit će to skupo ali će iskusiti što znači biti doista čovjek. Oslobođen istinom. Upoznajemo u knjizi mnogo velikih ljudi. Ne mogu ih sada sve spomenuti, ali izdvojila bih tri žene:

Ljubica Štefan – intelektualka i publicistkinja koja je istinu pisala, tražila, objavila u knjigama, dokumentirala, branila i zbog nje umrla marginalizirana i ignorirana. Jadranka Cigelj – bivša predstojnica Ureda za udruge koja je istinu javno izrekla u katoličkom glasilu i nakon toga u javnosti podvrgnuta bjesomučnoj igri podmetnutih laži i neistinom pribijena na medijski stup sramai, naravno, smijenjena. I na kraju, meni posebno na srcu – sestra Žarka Ivasić, milosrdnica – mučenica lažno optužena i strijeljanja od komunističkih vlasti godinu dana nakon završetka drugog svjetskog rata. Njeno mučeništvo živo je svjedočanstvo kako neistina rađa nepravdu, a nepravda zločin. Tri posve različite žene, tri posve različita mučeništva za istinu. Ali i tri neizbrisiva traga istine za budućnost. Živjeti istinu, biti istinit. U onome koji je Istina i koje je obećao da će nas istina osloboditi. A biti slobodan toliko je lijepo da vrijedi umiranja. I da čovjek može izdržati bujice laži i podvala. Vrijedi susresti osobe koje autor primi pod krov svoje knjige. U vremenu čudnih zvijezda, besprizornih primjera i idola potrebni su nam svjedoci dosljednosti, morala, istine. Borovčak ima oko za njih. Portretira ih kratkim, jasnim i toplim skicama. Da bi oni onda dali dušu tekstovima.

Puno se nepravde spominje u ovim tekstovima. Da su pisani u nekom drugom kontekstu i na neki drugi način bilo bi preteško čitati. Vodilo bi u očaj i klonulost. Ali ova knjiga ne vodi u to. Kristove riječi, i po njima Njegova prisutnost s nama su na svim stranicama knjige. Isprepletene sa svim onim što je donijela naša prošlost, što se događa u sadašnjosti, za čim čeznemo u budućnosti. Ta prisutnost, Bog utjelovljen u ljudsku povijest daje nam snagu i nadu. Blizina skorog blagdana Krista Kralja podsjeća nas na to. Pa ću završiti riječima kojima je autor popratio jednu svoju emisiju na taj blagdan: »Krist je Kralj čije kraljevstvo nije u moći i gospodarenju već u ostvarivanju potpune istine, pravde, ljubavi i mira za sve ljude.«

s. M. Berislava Grabovac

{mxc}