University of Chicago Presents - Čikaško sveučilište predstavlja jedna je od najstarijih i najuglednijih godišnjih glazbenih serija u Chicagu. Ovo čuveno svučiliste već tamo od 1943. svake školske godine na svojoj pozornici ugošćuje svjetski poznate umjetnike klasične glazbe. Na taj način glazbenici doprinose izobrazbi, odgoju i kulturnom uzdignuću studenata i ostalih posjetitelja, te gajenju glazbene kulture općenito i osjećaja zajedničke nam čovječnosti kroz vrhunska glazbena umijeća. Nedavno je među Hrvatima ovog grada posebnu pozornost izazvao koncert „Judita – bibliska priča iz renesansne Hrvatske“ održan u ovogodišnjem rasporedu University of Chicago Presents. Riječ je o glazbenoj monodrami hrvatske umjetnice, pjevačice i muzikologinje Katarine Livljanić. Koncert je održan 7. studenog 2008. u Hyde Park Union Sanctuary, na 56. ulici i Woodlawn aveniji.

Priča je temeljena na stihovima knjige „Judita“ u „versih hrvatski složena“ od Marka Marulića (1450-1524), „oca hrvatske književnosti“, a nadahnuta je biblijskom pričom o svetoj udovici Juditi koja pogubi Holoferna i tako svoj narod spasi od ropstva. Katarina je prilagodila, uglazbila i pjevala Marulićeve stihove na hrvatskom jeziku njegova vremena, uz pratnju lirice i viele (Albrecht Maurer), te dvojnice i flaute (Norbert Rodenkirchen), a majstorica uprizorenja ovog divnog djela je Sanda Herzić. Katarina Livljanić u samim je svjetskim vrhovima među izvoditeljima srednjovjekovne glazbe. Rođena je u Zadru, diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a doktorirala na Sorbonni u Parizu, gdje danas predaje srednjovjekovnu glazbu. Među ostalim, utemeljiteljica je i voditeljica vokalnog sastava „Dialogos“. Nastupa na svim značajnijim međunarodnim festivalima srednjovjekovne glazbe. Bila je gost predavač i/ili voditlelj vokalnih ansambala na mnogim sveučilištima u Europi i Americi. Objavljuje znanstvene članke u raznim stručnim časopisima. Kroz sav svoj znanstveni i umjetnički rad širom svijeta promiče hrvatsku klutrunu baštinu te je 2002. nagrađena odličjem Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Njezin prvi nastup u Chicagu nadmašio je sva ovdašnja očekivanja. Stara i lijepa crkva u kojoj je koncert održan bila je dupkom puna (preko 400 posjetitelja - od toga pedesetak Hrvata).

Starodrevno pjevanje, jednostavne odore, milozvučnost tako stare ali prepoznatljive nam glazbe, osvjetljenje, projekcija engleskog prijevoda stihova i cijelokupan ugođaj bili su zadivljujući i uzbuđujući - posebice nazočnim Hrvatima. Nije neznačajno čuti „verse hrvatske“ starog i voljenog nam Marule u izvodbi diljem svijeta poznate hrvatske umjetnice i na tako slavnom sveučilištu - pred brojnim slušateljima u jednom od najljepših američkih velegradova. To se ne doživljava često. Bio je to, dakle, značajan događaj ne samo u glazbenom pogledu, nego i u povijesti hrvatske nazočnosti u ovom gradu. Ali i svi drugi u publici su ne samo pozorno nego, moglo bi se reći, s pobožnošću pratili tu glazbenu monodramu do njezina završetka. Poslije koncerta uslijedio je domjenak za stotinjak uzvanika u zgradi kraj crkve u kojoj je održan koncert. Svi nazočni Hrvati došli su se susresti s Katarinom i ostalim gositma iz Pariza. Hrvatima su se pridružili i američkih uzvanici koji su bili pozvani od strane svečuilišta. Uz hrvatska vina, domaće slastice i nareske, gosti su ostali dobar sat i pol u druženju i razgovoru s umjetnicima i domaćim gostima. U dvorani je bila priređena izložba s naglaskom na dvije teme: Marko Marulić i hrvatska glagoljica.

Za prijam i izložbu brinuli su se članovi hrvatske župe sv. Jeronima, Hrvatskog etničkog instituta, Hrvatske žene, HKD Napredak i Hrvatske škole „Kardinal Stepinac“ i Konzulata RH u Chicagu. Direktorica i ostalo osoblje oko glazbene serije „University of Chicago Presents“ bili su ne samo jako susretljivi oko organiziranja poslije-koncertnog dočeka Katarine, njezinih kolega i drugih gostiju, nego su bili i iznenađeni djelatnošću hrvatska zajednica u ovom gradu, te očekuje se suradnja na ovom polju i u budućnosti. Približiti prošlost na pozornici od nekoliko metara ispred nas, tako davnu prošlost; oživjeti ljude iz davnina, njihove živote i sudbine; njihove riječi i glasove, pa i onima koji ne razumiju jezik u kojem se radnja odvija, istinska je umjetnost. To je vrhunsko dostignuće i podvig.

Biblijska priča koju Marulić pjeva svom hrvatskom puku unatrag 500 godina; pjeva narodu koji strjepi od tadašnjih turskih Holoferna i potiče ga na čuvanje nade u Boga koji će stati na kraj svim silnicima i sačuvati pravednike koji se u njega uzdaju, značajna je i danas. Sva vremena imaju svoje Holoferne, one male i veće, a Judita svjedoči i danas kao i u Starom zavjetu da svakog od njih čeka ista sudbina, jer su se kao lude umislili da njihovoj sili nema kraja. Katarina Livljanić svojim vrhunskim umjetničkim darom i glasom uspješno oživljava riječi oca hrvatske književnosti i svijetom djelotvorno prenosi njegovu poruku, a s njom i bogatstvo hrvatske kulturne i duhovne baštine. Iz te poruke i baštine u prvom redu trebali bi učiti sami Hrvati, danas politički slobodni, da nas svi ti Holoferni iz naše davne i nedavne prošlosti nisu uspjeli izbrisati s lica zemlje. Mi smo još tu! Kao i u povijesti drugih naroda i uljudba, samo se sami možemo zanijekati, izbrisati i odpuhnuti. Ali valjda još među nama ima pravednika i svetih udovica Judita!

Ante Čuvalo – Chicago

{mxc}