U Hrvatskom slovu od 15. prosinca o. g. glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić odgovorio je na moj rad Jezični put u Novi Sad koji je bio Otvoreno pismo Središnjici MH i predsjedniku MH Igoru Zidiću, a koji je tiskan u Hrvatskom slovu 1. prosinca o. g. Ja sam Otvoreno pismo Matici hrvatskoj poslao izravno u Maticu hrvatsku i čudim se da ga Matica hrvatska nije objelodanila u svom listu Vijenac, što bi bilo logično. Vjerojatno je to zabranio glavni tajnik, koji ima iskustva sa zabranama.
No našao se jedan pošteni hrvatski tjednik kao što je Hrvatsko slovo i objelodanio je moje Otvoreno pismo, a isto je tako pošteno objelodanio i odgovor glavnoga tajnika MH na to moje otvoreno pismo. Zašto mi odgovara tajnik? Vjerojatno zato što se Matičin pravopis tajno piše pa je naravno da mi tajnik odgovara. Njegov odgovor primjer je za popularni udžbenik iz diplomacije u kojemu se uči kako govoriti i pisati a da se ništa ne kaže. Najprije pitam gospodina tajnika zašto mi nije odgovorio na ono što je bitno u mojem pismu. A to bitno bilo je ključno pitanje zašto Matica hrvatska izdaje novi pravopis uz već postojeća dva (četiri). Tajnik kaže da se Matica hrvatska doduše služi Anić-Silićevim pravopisom, ali koristi se i drugim pravopisnim priručnicima. Vjerojatno Naukom za pisati dobro Rajmunda Džamanjića iz 1639. ili Pravopisom jezika ilirskoga (1850.) Josipa Partaša (kojemu je u pretisku pogovor napisala baš Lada Badurina, jedna od sastavljačica Matičina pravopisa). Glavni tajnik kaže da je u Hrvatskoj "nedefinirana pravopisna praksa" i da je to "jedan od glavnih razloga" (koji su drugi glavni razlozi? J. D.) pokretanja izradbe "Hrvatskoga pravopisa Matice hrvatske (radni naslov budućega pravopisnog priručnika").
Glavni tajnik, dakle, zna da je u Hrvatskoj "nedefinirana pravopisna praksa" iako imamo dva pravopisa, ali bi Matičin pravopis pomogao da se trećim pravopisom konačno definira pravopisna praksa. Tome obrazloženju i kokoši bi se nasmijale, kako kažu slavni Iljf i Petrov. A ja pitam glavnoga tajnika, koji se očito bavi pravopisnom problematikom, što kaže za Londonac (Babić-Finka-Moguš) koji su hrvatski jugokomunisti spalili? Zar nije on temelj današnjem pravopisu Babić-Finka/Ham-Moguš? Zašto Matica hrvatska ignorira taj vrlo praktičan i dobar pravopis? Doduše, u Londoncu se "neću" piše sastavljeno, ali u 4. izdanju iz 1996. već imamo dvostrukost (ne ću i neću), a od 5. izdanja dalje imamo samo ne ću rastavljeno. Godine 1932. u Krležinoj Knjizi lirike (Minerva) na str. 92. piše: "od nas nikada nitko ne će / rasplesti čvor", a to je bilo u doba diktature.
Glavni tajnik prigovara mi što sam rekao da iza Matičina pravopisa stoje profesori Ivo Pranjković i Josip Silić jer da su autori potpuno samostalni. Ja se pitam što onda radi Matičino Povjerenstvo za jezik. Ono vjerojatno igra šah dok u drugoj sobi trica marljivo spaja ne ću u neću. Razumije se, skidam kapu jezikoslovnom radu gospođe Lade Badurine, ali - iako je ona dama - dublje skidam kapu Katičiću, Brozoviću, Mogušu, Babiću i gospođi Ham.
Hrvatsko slovo