Detalji

Objavljeno: 09. srpnja 2010.

U nakladi Mozaik knjige objavljena je nedavno knjiga Anje Šovagović Despot "Kad se ima kome dati". Jedna od najboljih hrvatskih glumica potvrđuje svoj nesumnjivi spisateljski dar što ga je pokazala i u prvoj svojoj knjizi "Divlja sloboda", štoviše umnogome natkriljuje poneke razvikane profesionalne spisateljice koje imaju potporu ideoloških medijskih suputnika. Knjiga ima dva dijela – prvi je označen naslovom "Na pozornici", drugi "Za Šovinim stolom", no i u prvom dijelu u kojemu autorica piše o sebi u teatru, o teatru i smislu glume, o identitetu glumca itd. često je nazočan i njezin otac, glumac Fabijan Šovagović. U uvodnom (uvjetno rečeno) eseju "Hoću svoju ulogu! Hoću glumiti" Anja Šovagović vrlo ironično i ubitačno točno opisuje stanje teatra u Hrvatskoj danas, stanje koje traje i ne nazire mu se svršetak, tek poneko svjetlo – no ono ne dolazi s kraja tunela, nego iz slučajno probijene pukotine sporedne druge cijevi. Anja se cijelim svojim bićem buni protiv "novih čitanja" klasičnih autora, protiv nasilnog "moderniziranja", umjetnoga pomaka u naše vrijeme , ali prije svega protiv ideologiziranja teatra koje je davno prešlo granice ukusa i zdravoga razuma, razorno je za glumca koji misli svojom glavom, a ponižavajuće za publiku.(t.l.)

Detalji

Objavljeno: 09. lipnja 2010.

Već u medijskoj pripremi ove predstave bilo je mnogo buke koja je stvarala ozračje kako je gledanje hrabre i angažirane predstave protiv Crkve svojevrsna društvena i kulturna obveza. Prisjećanje na moj mladenački bunt krajem šezdesetih, ali još više znatiželja i traženje odgovora na pitanje koliko danas umjetnički vjerodostojno može politička predstava svoju tezu pretvoriti u snažan kazališni doživljaj, dovelo me na izvedbu Frljićeva Buđenja proljeća u ZKM. Želio sam vidjeti ima li mladi redatelj kazališni odgovor na pitanje može li kazalište danas biti političko i angažirano i kako je tu teškoću savladao. Već na samom početku predstave glumac Sreten Mokrović u svečeničkom habitu izravno, u publiku, kaže kako je to antiklerikalna predstava, kako glumci Crkvu drže svojim neprijateljem i pozivaju neistomišljenike da se odmah dignu i napuste predstavu. Idejna pozicija Frljićeve predstave je jasna, on sam je određuje u uvodu programske knjižice (Oliver Frljić u razgovoru vođenom s glumcima nakon probe 15. svibnja 2010.): Budući da je ova predstava otvoreno antiklerikalna, zanima me čini li vam se da kazalište danas mora govoriti na ovako direktan način na koji mi govorimo ili mislite da se o problemima kojih se ovdje dotičemo treba i može govoriti suptilnije? Mislite li da smo ipak trebali koristiti neki rafiniraniji kazališni jezik?(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 23. svibnja 2010.

Knjiga Anđelka Mijatovića "Bruno Bušić - Prilog istraživanju života i djelovanja (1939.-1978.), objavljena u nakladi Školske knjige, predstavljena je u srijedu, 19. svibnja 2010. u Zagrebu. S predstavljanja knjige donosimo izlaganje mr. sc. Ivana Bekavca. Izdvajamo: "Dr. Mijatović se uživljuje u svijet glavnog lika svoje knjige, a mi se opet pokušavamo udubiti i u njegovo djelo, proširujući na taj način dijalog između prošlosti i sadašnjosti. Ne možemo se ni mi ni naš autor osloboditi svojih iskustava, svojih spoznaja i svoga svjetonazora. Ali istražujući, živeći i pišući i sami se mijenjamo. Ta misao upućuje na zaključak da je i dr. Mijatoviću „stalna mijena" bliža solucija od „konačne povijesti", koju su marksisti znali zvati i konačnom znanstvenom istinom. Ostajemo, naravno, pri stavu da čovjek u svojoj biti ostaje nepromjenljiv, njegova istina i konačni cilj, eshatološki gledano, se ne mijenjaju, ostaje ista ljudska drama - mijenjaju se kulise."

Detalji

Objavljeno: 20. svibnja 2010.

S predstavljanja knjige Anđelka Mijatovića "Bruno Bušić - Prilog istraživanju života i djelovanja (1939.-1978.), održanog 19. svibnja 2010. godine u Zagrebu donosimo izlaganje odvjetnika Tomislava Jonjića. "Postoji, čini se, u javnosti, pa i onoj stručnoj, koja se time bavi profesionalno, nejasna, ali ipak čvrsta predodžba o tome da je hrvatski otpor Jugoslaviji, onoj komunističkoj, priličan broj godina, pa i desetljeća, bio ugušen i zatrt, i da ga je iznenada, skoro neočekivano probudio jedan povijesno važni događaj kao što je neprijeporno bila Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika što je objavljena u ožujku 1967., i da mu je drugi važan poticaj, pa čak i oblik, dala u svakom slučaju znamenita Deseta sjednica Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske iz siječnja 1970. godine. I kad se ta predožba začini još i mutnim, i možda baš zato intrigantnim spekulacijama da pravog inspiratora Deklaracije valja tražiti u krugu oko Vladimira Bakarića, i da je možda baš zlokobni Mrtvac Bakarić najzaslužniji za njezino pojavljivanje, onda se i kao pojedinci i kao narod nalazimo pred ocjenom da tzv. hrvatskim komunistima doista trebamo zahvaliti što danas ovdje uopće možemo na ovaj način govoriti, što imamo vlastitu, demokratsku državu."

Detalji

Objavljeno: 18. svibnja 2010.

U nakladi Hrvatskog informativnog centra u Zagrebu objavljena je knjiga Margaret Grahovac Siegrist "Koliko je daleko do nikada", s podnaslovom "Hrvatski križni put petogodišnje djevojčice od Podravske Slatine do Amerike 1944. do 1952." Riječ je o doista dramatičnom svjedočanstvu autorice koja se kao malena djevojčica našla usred vihora i užasa Drugoga svjetskog rata i proživjela strahovite traume u izbjegličkim kampovima u Austriji, ali i prije – u rodnim Sladojevcima blizu Podravske Slatine, te na putu prema Austriji. Margaret Grahovac Siegrist je doista hrvatska Ana Frank, a činjenica da je preživjela splet je slučajnosti. Grahovci su se doselili u Slavoniju iz Like i sagradili kuću u Sladojevcima, koja i danas postoji. Žitelji u tom mjestu bili su pretežito Hrvati, katolici, uz nešto pravoslavnih i Židova. Djeca su se družila međusobno i živjelo se relativno mirno i dobro do l941. kada su se neki od vršnjaka Margaretina oca priključili komunistima, pravoslavci četnicima, a njezin otac Hrvatskim oružanim snagama. Po majčinoj liniji Margareta je pripadala lozi Egendorfera.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 13. svibnja 2010.

Umjesto ozbiljnih misli o liku i djelu Srećka Puntarića, a koje misli možete pročitati u katalogu izložbe, htio bih vam ispričati jednu priču. Prije otprilike trideset i pet godina u Društvu hrvatskih humorista pojavio se jedan prestrašeni mladi čovjek. Imao je kosu kao i sada, uopće izgledao je kao i sada, čak mi se čini da je imao istu košulju. Rekao je da se zove Srećko Puntarić. Donio je sa sobom karikature, cijelu seriju karikatura i stavio ih na stol, očekujući našu reakciju. Mi smo dugo i zapanjeno gledali, a onda se Mladen Bašić počeo smijati. A kad se Bašić smijao, onda je to bilo zarazno, pa smo se svi počeli smijati i tapšati po leđima mladoga preplašenog crtača kojemu baš nije bilo odmah jasno što taj smijeh znači. A značio je priznanje, značio je otkriće bogomdanog karikaturista. Prije toga je Puntarić naravno otkrio samoga sebe i i svoj originalni svijet.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 12. svibnja 2010.

11. svibnja 2010. u prostorijama HKZ-a i Hrvatskog slova otvorena je izložba karikatura i predstavljena zbirka nuspojava u nogometu „Šteta trave“ autora Srećka Puntarića-Felixa. Izložbu je otvorio predsjednik Hrvatskoga kulturnog vijeća Hrvoje Hitrec, a ovom prigodom donosimo njegov tekst, objavljen u katalogu izložbe. "Više od tri desetljeća Srećko Puntarić nasmijava ljubitelje karikature, od prve pojave sredinom sedamdesetih do dana današnjeg, vlasnik i radnik u tvornici smijeha koja ne poznaje recesiju, ni otpuštanje ni opuštanje. Gotovo neopazice, jednoga dana u tim desetljećima, Felix je postao klasik i stao uz bok velikanima hrvatske karikature, samosvojan i neponovljiv. Širokoj publici Felix je postao prisan tek nakon što je počeo svakodnevno surađivati u "Večernjem listu", tada već veteran karikature i dobitnik brojnih nagrada, a ta je trajna i plodotvorna veza dokaz da se može biti duhovit baš svakoga dana ako čovjek ne zapusti bogomdani dar i napusti svoj svijet kojemu je ovaj naš stvarni život samo sumorna podloga koju treba, da bi se preživjelo, preobraziti u bolji svijet vedroga i spašavajućeg humora."(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 14. travnja 2010.

U subotu 10. travnja 2010. u sklopu Dana hrvatskog filma prikazan je dokumentarni film filmskog i TV redatelja i člana HKV-a Miroslava Mikuljana pod nazivom „Ljudi s mliječnog puta", koji je na ovogodišnjem festivalu dokumentarnog filma ZagrebDox 2010., dobio nagradu publike. Tom prigodom film Miroslava Mikuljana nagrađen je prestižnom nagradom „Oktavijan" koju za najbolji dokumentarni film dodjeljuje Hrvatsko društvo filmskih kritičara. Nakon već osvojene nagrade publike na ovogodišnjem Zagrebdox-u, i domaća se kritika složila da su "Ljudi s mliječnog puta" zaista vrijedno ostvarenje, a Portal HKV-a ovom prigodom gospodinu Mikuljanu upućuje najtoplije čestitke sa željom da publika, primjerice i na HRT-u gdje je nekada radio i uređivao Dokumentarni program, što prije dobije priliku vidjeti njegova nova ostvarenja.