Hrvatskoj treba autentična nacionalna politika

„Takvi se plaćaju suhim zlatom“, rekao je Milorad Pupovca za Andreja Plenkovića. Očito je srpski etnobiznismen nanjušio novu žilu kucavicu koja može biti za njega i veći bingo nego u vrijeme Sanaderove Vlade. Ali nije PlenkovićAko novom mandataru zatrebaju glasovi manjinaca koji su ovoga puta, po Pupovčevim riječima, jedinstveni, hoće li se odreći trenutne perjanice hrvatske desnice koja i na ovim stranicama zborski opjevava briselskog dečka Plenkija, koji je uvijek uglađen, pristojan i fino počešljan? Je li slučajno da ga i vječna medijska Jugoslavenka Jelena Lovrić hvali?problem u Pupovcu. Njemu „suhog zlata“ u politici nije nedostajalo, od državnih dotacija sasvim udobno živi on i feralovska ekipa. Nas bi trebalo zanimati „suho zlato“ Plenković, jer ako je on „suho zlato“ Pupovcu, kako to da može biti istodobno i „suho zlato“ hrvatske politike desnog centra? Pupovac je već postavio uvjet: Plenkovićevu Vladu neće podržati ukoliko u njoj bude Hasanbegović. Pupovcu nikada nije nedostajalo drskosti ali kao čovjeku koji nikad ništa nije riskirao. Uvijek je igrao na sigurno.

Nagradno pitanje: ako novom mandataru zatrebaju glasovi manjinaca koji su ovoga puta, po Pupovčevim riječima, jedinstveni, hoće li se odreći trenutne perjanice hrvatske desnice koja i na ovim stranicama zborski opjevava briselskog dečka Plenkija, koji je uvijek uglađen, pristojan i fino počešljan? Je li slučajno da ga i vječna medijska Jugoslavenka Jelena Lovrić hvali? I da mu je zapravo naklonjen veći dio lijevog i liberalnog establishmenta?

Kako to tumači naša veleumna desna inteligencija? Andrej Plenković nije političar desnog centra, on je tipični eurokratski liberal i došao je na čelo jedne strane, bez protukandidata, koja bi navodno trebala biti stranka kršćanske, tradicionalne i desne orijentacije. Njegova pobjeda na izborima došla je prvenstveno kao posljedica Milanovićeve samoubilačke politike. Protivnik mu se sam diskvalificirao, i zapravo, tu nije ni bilo prave predizborne borbe, dva sučeljavanja u kojemu je Plenković pobjeđivao nokautera na sudačke bodove. Nikakvog pravog fajta nigdje nije bilo, kao da je većina HDZ-ovog biračkog tijela bila pod čudnovatom političkom hipnozom. A to joj se dogodilo već jednom, u spektakularnijem smislu, kad je dr. Ivo došao na čelo stranke.

Osiguravanje mira dok se sprema pad Daytona?

No za razliku od Plenkovića, Sanader je imao političku karizmu, ma što o njemu danas mislili, imao je strast vođe, bez obzira što je iznevjerio svoje birače i koketirao s ljevicom i dao Pupovcu moć koju sada ovaj može još snažnije rekapitalizirati! Plenković je tipični briselski diplomat, visoki činovnik, politički dosadnjaković, s bezličnom političkom retorikom, čija je zadaća upravo anestezirati hrvatsku političku scenu i osigurati američkim i briselskim šefovima u Hrvatskoj mir dok se sprema pad Daytona u Bosni i Hercegovini, a možda i novi rat.

Ono što je Sanader činio raznim političkim trikovima, Plenković će raditi otvoreno – u svoj liberalni politički credo akceptirat će sve što s centra i ljevice može pridobiti i neutralizirati, dok će u samom HDZ-u ostatke ostataka desnice potpuno marginalizirati i politički eutanazirati. Hrvatska desna inteligencija ne shvaća da je s pobjedom Plenkovića stigao i njezin konačni potpuni poraz jer više nema nijednu veću stranku u kojoj bi se mogla realizirati i KombinacijeAko se HDZ i Most dogovore i slože Vladu s manjincima, (jer Most neće Bandića), bit će to Vlada koja će nas politički više koštati nego Sanaderova i Pupovčeva prije desetak godina. Ukoliko ponovno Vlada HDZ-a s Mostom ne bude funkcionalna, Most će otpasti a ući SDP kroz koji mjesec.organizirati kao ozbiljna politička snaga. Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović i Milijan Brkić nisu ušli u Sabor zahvaljujući politici Andreja Plenkovića nego usprkos njemu i zahvaljujući vlastitim zaslugama. Oni mogu biti Plenkoviću tek pokriće da u stranci ima mjesta i za desnicu, dok je bude pretvarao u sestru blizanku SDP-a.

Naime, sada sinkrono teku dva procesa. Dok HDZ i Most pokušavaju složiti novu Vladu, u SDP-u je otvoren UFC turnir za predsjednika stranke. Makljaža je tek počela i dok se potencijalni kandidati već tuku, sa strane sve promatra Tonino Picula koji bi zapravo trebao biti SDP-ov Plenković kao što je Plenković HDZ-ov Picula. Ukoliko ta jednadžba upali, ako dođe do toga da Picula postane predsjednik SDP-a, onda neće biti prepreka ni za eventualnu veliku koaliciju, tako da Mostu već sada pada cijena i Most nije više u poziciji u kojoj je bio na prošlim izborima.

Ako se HDZ i Most dogovore i slože Vladu s manjincima, (jer Most neće Bandića), bit će to Vlada koja će nas politički više koštati nego Sanaderova i Pupovčeva prije desetak godina. Ukoliko ponovno Vlada HDZ-a s Mostom ne bude funkcionalna, Most će otpasti a ući SDP kroz koji mjesec. Kako god bilo, Plenković će biti premijer, samo je pitanje s kim će biti u igri, a kod njega bi igrao i SDP ukoliko njegov politički blizanac Picula pobijedi na stranačkim izborima. Američko veleposlanstvo u tom bi slučaju bilo prezadovoljno. Plan bi uspio, sve bi bilo na mjestu. Čisto „suho zlato“.

Cijena stabilnosti?

HDZ i SDP su sada dvije tračnice koje se ne sijeku, ali na nekom dijelu puta postoje skretnice i u budućnosti bi se mogli naći na istim tračnicama. Plenković je u poziciji da kontrolira situaciju jer ima 61 mandat i dobar „image“ među navodnim političkim protivnicima. Svi bi htjeli surađivati s finim gospodinom iz Bruxellesa. Možda će on u nekom smislu biti dobar premijer, ne sumnjam da će u njegovoj Vladi biti kvalitetnih ljudi, i da bi Hrvatska mogla postati politički stabilnija zemlja, no ono na što upozoravam je cijena takve stabilnosti. Ona neće biti postignuta stvarnim političkim sazrijevanjem nego preko svojevrsne briselske kolektivne hipnoze i eutanazije svake desne političke misli i snage, koja ne samo da će ostati marginalna, nego će joj protivnici uvijek unositi u lice sliku pristojnog dečka koji je stigao na valu konačne euroatlantske pacifikacije Hrvatske.

Ako je cijena stabilnosti to da nakon Beča i Beograda budemo sluge pokorni Bruxellesa i Washinghtona, onda hvala lijepa. To što ste birali dobili ste. Meni barem moju osobnu autonomiju nitko ne može oduzeti, moju slobodnu misao i duh – a to je dovoljno da proglasim svoj mentalni, fizički i duhovni prostor samostalnim i neovisnim od svake dnevne prljave politike. Od mene više o tomu nećete čuti ni riječi, a o drugim temama možemo raspravljati. Ne prodajem se ni za „suho zlato“.

Zoran Vukman

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.