Nema mjesta javnog života koje islamski nasilnici nisu napali

Nakon nedavnog terorističkog masakra u Munchenu koji je uslijedio nedugo nakon napada u Nici, javlja se opravdana sumnja da europski liberalni i „mainstream“ mediji (o našima neću ni govoriti) kriju ne samo stvarnu pozadinu tih masovnih zločina nego bagateliziraju i one manje napade koji se u međuvremenu događaju, a koje mediji ili prešućuju ili ih tek spomenu u izvješćima da bi nestali potom u moru drugih vijesti, bez dubljih analiza. U drugi plan je pao divljački napad jednog mladog Afganistanca koji je u vlaku u Bavarskoj nožem i sjekirom napao putnike, a prije nekoliko dana u jednom francuskom gradiću neki je fanatizirani Marokanac u parku nožem napao i teško ozlijedio Francuskinju i njezino troje djece jer nisu bile, prema njegovim mjerilima, dolično odjevene.

Tko zna koliko neugodnosti i opasnosti svakoga dana i u svako vrijeme doživljavaju naši europski sugrađani od neciviliziranih i agresivnih imigranata, postajući tako taoci političko-medijske zavjere šutnje u ime očuvanja velike laži – liberalne multikulturalne politike koja se pokazala kao propali projekt. Već ZavaravanjeParadoks je u ovoj činjenici: bijelci koje se uvijek a priori optužuje za rasizam danas su u Europi, pa i u Americi, postali najveće mete rasističkih i vjerskih napada. Koliko god se zavaravali, i EU i SAD su Teroristicki napadiu latentnom rasnom i vjerskom sukobu koji tinja ispod površine, dok ga liberalni mediji i političari pokušavaju negirati pripisujući napade sve češće nejasnim i još neutvrđenim motivima psihički bolesnih pojedinaca, koji su, gle slučaja, od Nice do Munchena, u svim navedenim zločinima muslimani i podrijetlom s Bliskog istoka.su nam poznati slučajevi policijskog zataškavanja motiva napada od strane imigranata u skandinavskim zemljama, što je očito politički naputak – u strahu da se domicilno stanovništvo konačno ne podigne u obranu od nečuvenog nasilničkog i rasističkog terora.

Napadaju našu djecu

Naime, paradoks je u ovoj činjenici: bijelci koje se uvijek a priori optužuje za rasizam danas su u Europi, pa i u Americi, postali najveće mete rasističkih i vjerskih napada. Koliko god se zavaravali, i EU i SAD su u latentnom rasnom i vjerskom sukobu koji tinja ispod površine, dok ga liberalni mediji i političari pokušavaju negirati pripisujući napade sve češće nejasnim i još neutvrđenim motivima psihički bolesnih pojedinaca, koji su, gle slučaja, od Nice do Munchena, u svim navedenim zločinima muslimani i podrijetlom s Bliskog istoka.

Da se radi o ljudima koji su odgojeni bez skrupula prema europskim narodima i njihovim vrijednostima, pokazuje i slučaj mladog Afganistanca koji je prošle godine došao u Njemačku i primljen u udomiteljsku obitelj. Što ga je navelo da manijački upadne u vlak i masakrira ljude? Što je Marokanca navelo da teško ozlijedi dijete Francuskinje u parku, iz čista mira, što bi se reklo? Pa ljudi Božji oni na ulicama, u parkovima, u šoping centrima, u restoranima i kafićima, na koncertima i u metroima, vlakovima i avionima napadaju našu djecu!? Ako to nije razlog za alarm i posvješćivanje „rata svjetova“, ako to nije signal da je pokrenut rat protiv Zapada u njegovim njedrima, koristeći se njegovim socijalnim sustavom, resursima i civilizacijskim dostignućima, što nam onda još treba a da ne posegnemo za političkim i zakonskim rješenjima koja bi ograničila liberalnu imigracijsku politiku EU, i koja bi otvorila prostor razboru prije negoli bude kasno, i prije nego nas ne počnu napadati u našim stanovima, prije negoli mnogi gradovi u Europi ne postanu poprišta uličnih i gerilskih borbi islamskih ekstremista?

Nevidljiva ruka izbrisala vjersku i rasnu motivaciju

Mladoliki manijak je poubijao djecu u McDonaldsu, u medijima se pojavila izjava svjedokinje koja je NasilniciNema mjesta javnog života koje islamski nasilnici nisu napali. Možda još ostaju plaže. Ti bolesni umovi smišljaju nove načine kako da Europljane zateknu u njihovoj svakodnevici, i da ih ubijaju iz gole mržnje i zavisti, dok bolesni liberalni mediji i komentatori usred tog užasa i dalje bijelim Europljanima nameću osjećaj krivnje i obvezu da se brinu o svakom uljezu koji odnekud ilegalno dođe i deklarira ono što mu globalni liberalizam i politička korektnost servilno nude – da mu se dade da živi ultimativno tu gdje je naumio doći, da ga se hrani, zaposli ili socijalno uzdržava po zakonu neke povijesne anti-rasističke imanencije. A njegovo je osnovno pravilo: nikad tamnoputi nisu rasisti nego samo bijelci, čak i kad ih tamnoputi ubijaju jer su bijelci.rekla da je vikao „Allahu Ekber“, da bi uskoro ta interpretacija nestala, a u prvi medijski plan su gurnute teze da je bio inspiriran obljetnicom Breivikova pokolja!? Kao da je neka ruka odlučila izbrisati vjersku i rasnu motivaciju napadača iranskog podrijetla, i u zamućenim izvješćima više nam ništa nije jasno.

Navodno je žrtve namamio lažnim profilom na Facebooku, ali nije jasno je li ih poznavao ili nije, je li riječ o osveti ili nije, a po novinskim izvješćima ispada da je pucao nasumce i da je ubijao djecu i tinejdžere.

Kad bi Nijemci i Francuzi saznali pravu istinu – da su izloženi pravoj rasističkoj i vjersko-kulturalnoj agresiji od strane nasilnih uljeza – sigurno ne bi bili tako mirni i krotki, teško bi bilo kontrolirati bijes tih velikih nacija i samoobrambeni poriv da uzvrate na napade na koje njihovi političari nemaju nikakvog odgovora jer glupasto negiraju stvarnost, ne žele se suočiti s realnošću koja bi strušila njihov koncept svijeta i politike. Jednom rječju, većina zapadno-europskih lidera su obične kukavice.

Nema mjesta javnog života koje islamski nasilnici nisu napali. Možda još ostaju plaže. Ti bolesni umovi smišljaju nove načine kako da Europljane zateknu u njihovoj svakodnevici, i da ih ubijaju iz gole mržnje i zavisti, dok bolesni liberalni mediji i komentatori usred tog užasa i dalje bijelim Europljanima nameću osjećaj krivnje i obvezu da se brinu o svakom uljezu koji odnekud ilegalno dođe i deklarira ono što mu globalni liberalizam i politička korektnost servilno nude – da mu se dade da živi ultimativno tu gdje je naumio doći, da ga se hrani, zaposli ili socijalno uzdržava po zakonu neke povijesne anti-rasističke imanencije. A njegovo je osnovno pravilo: nikad tamnoputi nisu rasisti nego samo bijelci, čak i kad ih tamnoputi ubijaju jer su bijelci.

Amerika i Trump

U Americi je zapanjujući pokolj bijelih policajaca također zatrpan pod medijski pepeo, a da se dogodilo obrnuto, svijet bi brujao danima. Republikanskog predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa mediji već demoniziraju, a o njemu bih mogao ponoviti isto što je rekao nedavno Viktor Orban: "Nisam zagovornik kampanje Donalda Trumpa. Nisam ni pretpostavljao da ću ikada podržavati misao da će od otvorenih opcija on biti bolji za Europu i za Mađarsku".

I za Hrvatsku. Trump nagovješćuje politiku koja bi Europi mogla dati oduška u svakom pogledu. Njegov moto „za amerikanizam a ne globalizam“ je znak da bi se Amerika mogla usredotočiti na vlastitu introspekciju, iako taj moto u svijesti prosječnog Amerikanca a i Europljanina može biti i drukčije iščitavan: naime, američka politika u svijetu je od amerikanizma i globalizma stvorila gotovo sinonim. Hoće li Trump uistinu uspjeti razlučiti nacionalno od globalnog? Europa s ovakvom politikom Bruxellesa nema šanse, propast će, pokazala se slabom i teško obranjivom.

Zoran Vukman

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.