A minus
Francisco Bergoglio se izjasnio o američkim predsjedničkim izborima, izjednačivši eminentne kandidate time što je Trumpovo inzistiranje na provedbi lokalne američke legislative o ilegalnoj imigraciji usporedio s onim što je Harris izrekla o pitanju abortusa, znači globalnom civilizacijskom svjetonazorskom stajalištu, gdje njezino mišljenje nikoga ionako ne bi začudilo. Izjednačio je kvantitativno s kvalitativnim, da bi rezultat bio 1:1, ili bolje, -1:-1. No je li baš proizvedeno ono što se naumilo? U prvom slučaju minus jedan je jasno stajalište, a u drugom slučaju gdje nitko ništa ne bi ni sporio, to je zapravo nula, čime se dolazi do rezultata 0:-1. Pontifex Maximus suptilno je, efektivno, dao prednost gospođi Harris, jer se zapravo izjasnio samo o Trumpu, i to negativno. Kamala Harris u svijetu opće drmokracije naravno da ne mari za to što bilo tko misli o pobačaju osim nje same i bulumente žena kojima su Sex and the city zanimljivo štivo. Moglo bi se i ovako reformulirati: što uoči predsjedničkih izbora demokracija ima s religijom? Ili demografijom, u SAD-u gdje je preko 330 milijuna stanovnika.
Što Miro Bulj ima s umjetnošću, to je već druga stvar. Milorad Pupovac misli kako sinjski gradonačelnik ne dopušta Srbima izraziti se kako bi to oni htjeli, kako i gdje žele. To bi već bila protuzakonita diskriminacija, jer su Srbi u Hrvatskoj, ako su pod okriljem SDSS-a, višestruko zaštićeni, tako da je Pupovac obznanio kako je SDSS, koji on naravno izjednačava s cjelokupnom srpskom manjinom u Hrvatskoj, do sada trpio i što je trebalo i što nije trebalo, ali tome je došao kraj. Više se ne će trpjeti ono što ne treba. Pupovac je najavio kraj s ''produljenjem antisrpske kampanje'' koju netko navodno provodi. Valjda Bulj i poneki zagriženi političar. Eto, krhka je ta demokracija, svaki čas je netko napadne.
Ali Hrvatska ima Dubravku Šuicu. To najnovije imenovanje, odnosno preimenovanje dosadašnje potpredsjednice u povjerenicu za Mediteran, zaduženu i za demografiju, po hrvatskom je predsjedniku Vlade značajan iskorak. Ili napredak, što god hoćemo. Naravno da je bilo više kandidata, Sredozemlje je kolijevka zapadnoeuropske civilizacije i vječno aktualno. Zanimljivo. Gordan Bosanac, koji misli kako Šuica proteklih pet godina nije ništa napravila, iako je radila za dobrobit Hrvatske u sjedištu EU-a u Bruxellesu, skeptičan je. Tek što je stigao u Bruxelles, na krilima stranke Možemo i nepoznatih napora u hrvatskom političkom prostoru. Još je manje jasno što je to Bosanac radio i uradio ne samo u proteklih pet, nego i duže i više godina, ali eto, i naš Bartulica zvuči skeptično. Skepsa je očigledno zaštitni znak hrvatskih zastupnika jednih prema drugima, što je potpuno demokratski i u okviru. EU je, naime, pozornica raznovrsnih pogleda na sadašnjost i budućnost europskoga kontinenta, za što smo svi zainteresirani.
Čak i Viktor Orban, koji ne voli ničiju naftu osim ruske. A zainteresiran je i za dobre odnose s Putinom, kome voli čestitati. Od srca. Voli i svoj naftovod, ljubomorno je zainteresiran za prolazak ruske nafte preko Ukraine sve do MOL-a i mađarskih ravnica. Jasno je da naklonost seže još od doba Varšavskog pakta, nametnutoga mrskog ugovora kad su Mađari, još od 1956., bili prisiljeni na ljubav prema velikome ruskom bratu. Nisu reagirali ni kad je projektil letio preko Mađarske k studentskom domu na Savi u Zagrebu, ta zašto i bi. Što to njih briga, kad nije ni letio ni sletio u Mađarsku. Njima treba samo ruska nafta, koju kupuju preko raznih posrednika, jer službeno ne bi baš ni smjeli od Rusa. Ipak su oni članica NATO saveza.
Savezi su savezi, treba poštovati mjere koje se donose, u pravilu negdje drugdje. U Japanu se, recimo, bivši ministar unutarnjih poslova javno ispričao za masovno cijepljenje kojim su naudili tisućama japanske djece. Radilo se o Covid-19 kampanji, kojoj ni Japanci nisu utekli. Radi se o zapravo o milijunskim brojkama, kad je posrijedi cjepivo mRNA tipa. Kod nas se trenutačno oduševljavaju rastućom cijepljenošću djece u Hrvata. Cjepivo protiv HPV-a štiti navodno doživotno. Naravno, riječ je o statističkim podatcima, jer ni jedno cjepivo ne štiti 100 %. A prisutnost žive ili aluminija u cjepivima općenito ne uzrujava naše zdravstvo. Oni suvereno slušaju što im se kaže, a farmaceutska industrija se pobrine za ostalo. U Japanu ne će više, mi hoćemo. Kao obično. U Japanu su zabrinuti za demografiju, mi poduzimamo mjere.
Uglavnom, kako Hrvatski sabor počinje svoje jesensko zasjedanje kao i obično na sunčani dan, u skladu s novopreuzetim mediteranskim funkcijama Dubravke Šuice, tako se očekuje i napadaje zastupnica Orešković, Benčić, Glasovac, Kekin te ostalih predvodnica demokratskih političkih zasada u RH, u povećim količinama, kako bi se puni intenzitet dosegao kroz jesen, neobično bogatu sadržajima u kojima će oporba igrati glavnu ulogu kakvu priželjkuju. Nakon što je u doba prosperitetne vlade trenutačnoga predsjednika, od 2011. do 2015., Hrvatska raspolagala tom zavidnom kreditnom sposobnošću od BBB - s tendencijom prema niže ako toga ima, S&P je neki dan objavila A- s pozitivnim izgledima. To začudo nije začudilo perspektivnu oporbu, jer su drugarice i drugovi zauzeti pribiranjem tema za otpočeta saborska zasjedanja, kad se očekuje učestala baražna vatra. Predsjednik će Vlade uskoro krenuti preko Atlantika izvršavati te dosadne protokolarne obveze, uz obvezatne susrete s našom dijasporom. Prilika za pripremu opozicijske ofenzive kad se vrati. Ne treba se brinuti, jesen će biti teška.
Ali uskoro, SDP će imati novoga lidera. Još jedan pokušaj, još četiri godine, još nove politike. I naravno, još inventivnih proslava s jugoslavenskim zastavama uokolo i u srcima. Kumrovec i ostalo. Zaista, uzbuđenja ne će nedostajati. Na stranu proslave, stigli smo do A- ocjene kreditne sposobnosti. Od sposobnosti ranga smeća, gdje je Hrvatsku držala zadnja SDP-ova vlada, ipak se pomaknulo naprijed. Čak i uz ovakvu oporbu, hrvatska se država uspjela othrvati. Unatoč fantastičnoj opoziciji, usprkos fenomenalnim susjedima koji se naslađuju bilo kakvim minusom s kojim se suočavamo. Okruženi smo, nekad s brigama, danas i dalje s postjugoslavenštinom izvan i unutar Hrvatske. Čudesno. Ipak, A minus je nešto na što čak ni legendarna hrvatska oporba nema baš neki poseban odgovor. Kao što nisu znali ni što bi s BBB minus. Ali, Dahlia Orešković je već krenula u bitku. Njoj nikako ne odgovara današnja Hrvatska. Ona isto zaslužuje A minus, u jednom sasvim drugom smislu, na žalost.
Još malo, i isteći će četvrt stoljeća. Milenij je tek počeo. Kupili smo HIMARS sustav, i to nije zgorega. Kako imamo uporne Slovence, agresivne Srbe, elokventne Crnogorce, uvredljive Bošnjake, perfidne Mađare na našim vratima, nikad se ne zna. Trebamo ljude koji znaju. Ljude od povjerenja. U Hrvatskom saboru ima ih, na žalost, različitih. Iznjedrila ih Jugoslavija...
Slaven Šuba