Crvena rijeka

Donald J. Trump je pogođen, okrznut, ili promašen. Ovisno o pogledu na svijet, ili gdje se netko nalazi u nekom trenutku. Neki fizičari misle kako je ovaj svijet samo izraz matematičke realnosti koja sveopćom prisutnošću determinira sve moguće i nemoguće događaje, events koji nam se dogode pa tako i velevažni π, i još poneki sveti brojevi, sveprisutni i prevažni ne samo za fiziku i matematiku nego i za sve oko nas, figuriraju bez obzira znamo li za njih i rabimo li ih u našim životima. Determinizam bi nam se mogao događati češće nego što smo ga svjesni, ali Trump je posve sigurno predodređen za pobjedu na sljedećim američkim predsjedničkim izborima. Hoće li sav taj napor dovesti republikance u Bijelu kuću, nemoguće je matematički predvidjeti, ali logika stvari ukazuje na momentum, športskim rječnikom nezaustavljivo gibanje, koje se neumitno gradi na sjevernoameričkom kontinentu. Mnogi će životi pretrpjeti promjenu, no kako je ona intrinsična svemu živome, a i ostalome oko nas, nema razloga ne povjerovati.

Srbi, koji vjeruju u božansko porijeklo svojega napaćenog naroda, odahnuli su. Kao što je crvena mrlja na Trumpovu uhu simbol njegova neminovnog povratka, tako i božanski narod, sluša li svoga predsjednika, mora povjerovati u dotok novca koji će im Crvena rijeka, alias Rio Tinto, omogućiti u nadolazećim danima i godinama. Litij je mamac koji gutaju Scholz i EU, a krupan je biznis pristigao do Vučićevih dvora. Projekt je reaktiviran 2 godine nakon što je bačen niz vjetar, a srpska se javnost s pravom može nadati revitalizaciji svih mogućih tokova i procesa u učmalom balkanskom baš- kraljevstvu, danas oazi mira i napretka kakvu su samo propali megalomanski snovi o srpsko-jugoslavenskim prostorima mogli stvarati, njegovati i obnavljati, strastveno i uporno. Crvena zvezda i Partizan i dalje se uklapaju u shizofrenu vučićevsku viziju budućnosti, gdje će milijarde procuriti putem crvene i ostalih rječica kako bi se novac slivao u mršave srpske džepove, promrzle od dugotrajne demokracije sklone Rusiji, Kini, kome god treba, pa čak i Europskoj uniji ako zatreba, a napose Americi, bez obzira hoće li se Trump slavodobitno vratiti, ili će se Biden reinkarnirati u svom ili nekom inom obliku. Spomenik Draži Mihailoviću u Chicagu, kao i mauzolej čuvenog Šoškočanina u Borovu Selu, civilizacijske su sramote o kojima danas ne brine više nitko više širom i diljem zapadnih demokracija. Ali donese li Vučić pare putem crvene rijeke, sva će krv prolivena od zločinačkih Jugoslavija imati svoje financijsko opravdanje, a ima li što važnije u današnjem panoptikumu gluposti i politike koji se nemilosrdno obrće preko interneta i svih mogućih mreža. Usred neviđenog zamaha skrivenih kriptoprocesa i procedura sračunatih na omalovažavanje i osiromašenje, usred ratova vođenih zbog primitivnih, materijalističkih poriva i svijesti o veličini vlastitoga naroda. Od kojeg ''nema većeg''.

Četničko je nasljeđe sveti gral modernog, kao i svih prethodnih srpskih nacionalizama, nekada realiziranih u dvjema zločinačkim Jugoslavijama u punom formatu, a danas transformirano u neprestanu i neprekinutu standardnu politiku pokroviteljstva prema svojim prošlim i budućim žrtvama. Poput svakoga pravog predatora, i sadašnja Srbija čeka, preobučena i prerušena, na pravi čas, trenutak koji će vascelo srpstvo znati prepoznati, kada će udruženim snagama ponovno krenuti na jug i na zapad, jer gdje bi inače. Dodik i slični s Vučićem i nazočnima neće časiti ni časa, a potomci su već u igri.

Nema tu snage nekadašnjih gospodara, sultanati su odavno potonuli oko Bospora i Mramornog mora, ali gensko je nasljeđe i dalje živo i titra po spiralama osvajačevih nasljednika. Karađorđevićevština i prijetvornost uz nadmenost i proračunatu pomirljivost, valuta su koja je zauvijek u opticaju. ''Crna ruka nad Europom'' i ''Rat ponovno dolazi'', djela su koja bi sva hrvatska djeca morala čitati za lektiru, ako ne u osnovnoj školi onda u nekoj srednjoj. Henri Pozzi napisao je kapitalne stranice koje nikad i nigdje više ne bi trebalo zanemarivati, nego uporabiti za poduku koja život znači. Daleko više od Dostojevskog i ostalih ošamućujućih uradaka koje, kako vidimo, dobrom djelu hrvatske mladeži ne znače puno, ako ikada i jesu. Ruska kultura ne bi se trebala rabiti u dotičnom obliku i obujmu. Uopće, Putin je dokazao, pokazao i iskazao dubinu svoga humanizma. Čemu provjeravati je li veći od Staljina ili Hitlera, ne bi se dalo ustvrditi. U svakom je slučaju toga megakalibra, izlivenog za potrebe obnove velike nacije i svih njezinih teritorija. Na jedan prikladan, teroristički, nehuman i uništavajući način, svojstven samo najvećima. Najvećim jadnicima koje je ljudski rod iznjedrio, a bilo ih je hvala Bogu pozamašan broj.

Čovjek je svojemu narodu uskratio brojna natjecanja uključujući Olimpijske igre. Isključio je svoj narod iz suvremene povijesti, osim one koja će se pisati protiv njega. Svaka će evaluacija biti promašena ne bude li se spomenula odgovornost za smrt stotina ljudi i djece koju nije ni poznavao niti im bilo što dobroga ikad ponudio. Osim priče o velikoj Rusiji, nepobjedivoj sili koja se ne da promijeniti, osim ako to On i samo On ne će.

Donald Trump je, hvala Bogu, preživio i zdrav je. Hrvatska živi i živjet će, i bez crvene ili sličnih rijeka. Naša je boja plava, poput neba ili mora. A bijelo-crvene kockice bile su i bit će tu, bez obzira na ''ideje'' kakve su dolazile i pristižu s istoka. Moćan je Istok, ali ne nudi ništa posebno. Bešćutan, stoičan, dosadan. Nedemokratski i štoviše kontrademokratski.

Izbacimo zločin i kaznu. Kršćanstvo je jače od raznovrsnih sekti i ideologija koje zatiru.

Slaven Šuba