Biračka masa

Uza sve silne poslove fantastične zaštite potrošača, njih nekih 500m duša EUropskih, Neven je Mimica pronašao vremena predvoditi listu koja je trebala biti pobjednička. Iako se to nije dogodilo, jer nije ni moglo, ni ''teoretski'', Zoran je Milanović izjavio kako se nastavlja s poslom, po njemu uspješnim. Problem je, određeni, što se od tog uspjeha Hrvatska, i to bezuspješno, oporavlja čitavo vrijeme vladavine ove vlade. Šutljivi Josip AnalitikaKao i sve u Hrvatskoj, tako i analitički mozgovi rade po principu nekad slavne ''linije manjeg otpora''. Poanta je u rezultanti, koja se u Hrvatskoj nekoliko puta godišnje formulira otporom narastajućem fašizmu, nekad nacionalizmu i šovinizmu, te ostalim ''izmima'' iz nepresušnog arsenala političkih neprijatelja bivše komunističke avangarde, danas novoliberalne kvazisocialdemokratske vrhuške i njezine hobotnice, orjentirane na stjecanje novca.Leko izjavio je nedavno kako ''mudar čovjek misli unaprijed''. Jasno je kako elokventni Milanović misli na fotofiniš pri kraju sljedeće godine, kada će težak rad njega i njegovih požnjeti plodove uspješnog rada, i dostignuća koja ovu zemlju drže u fazi bezuspješnog oporavka.

Zauzvrat, EU-parlamentarni su izbori pokazali kako Europa ''skreće udesno''. Tvrdnja se zasniva na pretpostavci postojanja, naravno apstraktnoj, sada već sasvim imaginarne, arhaične političke motke, s projekcijom nekakvih tobože političkih opcija na, kao, tobože lijeve ili desne. O tome je na taj način najlakše trtljati nebrojenim političkim analitičarima od formata, kojih u ovoj zemlji političkih čudesa i verbalnih akrobacija ima ''na izvoz''. Njima je i relativna pobjeda Marine Le Pen u Francuskoj, te ulazak AFD-a iz Njemačke, u Europski parlament, ''skretanje udesno''.

Kao i sve u Hrvatskoj, tako i analitički mozgovi rade po principu nekad slavne ''linije manjeg otpora''. Poanta je u rezultanti, koja se u Hrvatskoj nekoliko puta godišnje formulira otporom narastajućem fašizmu, nekad nacionalizmu i šovinizmu, te ostalim ''izmima'' iz nepresušnog arsenala političkih neprijatelja bivše komunističke avangarde, danas novoliberalne kvazisocialdemokratske vrhuške i njezine hobotnice, orjentirane na stjecanje novca.

Nije to, naravno, nikakvo skretanje ''u desno'', već posve suprotno. Po čitavoj Europi, kao i u Hrvatskoj, ''ljevica'', ili štogod je od te gorde avangarde ostalo kako gdje i kako pod kojim imenom – o programima je bolje zaboraviti – uglavnom se odavno ''liberalizirala'', te služi bankarskom samoreklamnom aparatu, mašineriji koja zapošljava ogromno činovništvo, uključujući i političko i medijsko opslužništvo, ne bi li postepeno, što i radi te obavlja, ''uspješno'' kako reče Zoran nam Milanović, ovladala svim tim porama svuda i u svakom trenutku. Porama vlasti, naime.

Krupni kapital

U čeličnom zagrljaju krupnog i najkrupnijeg kapitala – iako je za Hrvatsku općenito dostatan i sitniš – i kao takvog i već samim time, klasične ''desnice'' po svakom mogućem objektivnom klasifikacijskom kriteriju, domaća reformirana i reformulirana kvaziljevica plaća bezbrojnog analitičara kako bi redovno upozoravao na opasnost od radikalne, po mogućnosti ''povampirene'', nekakve ''desnice'', ''fašizma'', ''reakcionarnih snaga'' i slične ropotarnice izvučene iz mraka povjesnih bespuća kojima je dvadeseto stoljeće lutalo, u nemogućnosti pronaći bilo što bolje kao rješenje, za prijetnje vlastitom statusu vladara krajnje koruptivnog nepotističkog sustavčića.

Osim rješenja kao EU, tvorevina koja ni sama ne zna što je, kako da se predstavi i kojim putem bi krenula, jedino što oni koji njome upravljaju – iz oaza, iza kulisa – znaju jako dobro što hoće, i u tome i previše dobro ''uspijevaju''. Slično kao i domaća vrhuška, ova vlast ove vlade.

Zoran Milanović vidi rezultate izbora za Europski parlament kao ''neku vrst poticaja'' za daljnji rad, čiji se rezultati ''tek počimaju vidjeti''. Krivo, kao što smo već komentirali, baš kao što su pogrešne bile i ankete spomenutih plaćenih kvaziekspertnih analitičara, koji su se redom oslanjali na mizerne, plaćene ankete koje su služile jedino održavanju atmosfere neizvjesnosti, odnosno podržavanju vjere biračke mase u MilanovićZoran Milanović, misleći unaprijed, drži kako se rezultati ''počinju vidjeti'', iako su oni već odavno posve razvidni. Vlast koja ne radi za narod nego protiv njega, činovnici koji opslužuju politiku dizajniranu van granica države koja ih plaća te kojoj formalno služe, otežavajući svakodnevicu i zagorčavajući koru kruha bližnjemu svome, to su rezultati toliko lako uočljivi da ih Milanović ne mora posebno naglašavati.besperspektivnu kvaziljevicu alias slugansku, novoliberalnu ultradesnicu kakva guši Hrvatsku sustavno i sistematski, rušeći poljoprivredu i malo poduzetništvo, zapostavljajući industriju i razvojnu politiku, produžujući suludo odricanje od isključivoga gospodarskog pojasa na Jadranu i vlastite monetarne politike, povećavajući nezaposlenost i vanjski kao i svaki ostali dug, bacajući razne pa i najuspješnije firme u stečajeve ili odvodeći ih u sumnjive predstečajne nagodbe.

Zoran Milanović, misleći unaprijed, drži kako se rezultati ''počinju vidjeti'', iako su oni već odavno posve razvidni. Vlast koja ne radi za narod nego protiv njega, činovnici koji opslužuju politiku dizajniranu van granica države koja ih plaća te kojoj formalno služe, otežavajući svakodnevicu i zagorčavajući koru kruha bližnjemu svome, to su rezultati toliko lako uočljivi da ih Milanović ne mora posebno naglašavati.

Kontinuitet do parlamentarnih izbora sasvim je sigurno osiguran, jer od početka drugoga plana i nema. Šareni Plan 21 bio je i ostao farsa, a OraH koji trabunja o tome kako se ova vlada ne pridržava vlastitoga plana, osim što postiže time političke bodove u vlastitu korist, prije svega kod nezadovoljnih birača s lijevog kraja njima drage političke motke, ne najavljuje i ne donosi ništa kreativno ili konstruktivno.

Birače držati zabludama

Ova je vlast, baš kao i anketari koji joj služe i podržavaju je, ljudi koji su potpuno promašili poziv baš kao i političari na vlasti, na zadatku koji im je povjeren. Za jednostavne ljude, formula je jednostavna. A birače valja jednostavno držati stalno u zabludama, te ih održavati što je dulje moguće. Ponešto od toga shvaća i predsjednik Josipović, kojemu je zacijelo doprlo do stožera kako bi se ovogodišnji predsjednički izbori mogli i – izgubiti. Unatoč 85-postotnoj ''podršci'', kakvu perpetuiraju, regularne, profesionalne, ankete u Hrvatskoj. Unatoč tome i suprotno od toga što se, očito, skreće ''udesno''.

Europa je skrenula, odavno, ali ne ''udesno'' niti u smjeru netolerantnosti ili ekstremizma. Europa se bori za život, a čovjek to radi prije svega kod kuće, u svojem domu i dvorištu. Kako ne možemo svi odletjeti u Kazahstan, ili voditi poslove po Alžiru ili Kataru, još manje biti svjetovani po metropolama tipa London ili Washington ili Bruxelles, obični ljudi moraju se organizirati i reorganizirati. Ne bi li preživjeli. U civiliziranom, mirnodopskom, tolerantnom okruženju normalno je da se rješenja traže u promjeni političkih opcija, a te se uvijek nalaze negdje u ''centru'', govoreći preživjelim, zaostalim, prevladanim jezikom politike devetnaestog i dvadesetog stoljeća. To je slučaj i sada, a to što domaćom političkom pozornicom vladaju ''eksperti'' školovani, prije svega, podržavati vlast – jer ta ih plaća, Skeptici''Euroskeptici'' su dobili 129 mjesta u Europskom parlamentu, za sljedećih 5 godina. Nije to puno unutar tijela od 751-og čovjeka, s bezbroj ''opcija'' i pripadnosti, koje sve služe razvodnjavanju razumijevanja tko što hoće i tko bi što htio, pogotovo o bitnim stvarima poput Lisabonskog ugovora koji, legenda kruži, velika većina od njih ne samo da nije pročitala, nego niti ne ''razumije'' njegove posljedice.direktno ili indirektno, više i li manje – neće promijeniti činjenice.

A te su razvidne. ''Euroskeptici'' su dobili 129 mjesta u Europskom parlamentu, za sljedećih 5 godina. Nije to puno unutar tijela od 751-og čovjeka, s bezbroj ''opcija'' i pripadnosti, koje sve služe razvodnjavanju razumijevanja tko što hoće i tko bi što htio, pogotovo o bitnim stvarima poput Lisabonskog ugovora koji, legenda kruži, velika većina od njih ne samo da nije pročitala, nego niti ne ''razumije'' njegove posljedice.

Razumjeli ga oni ili ne, posljedice su pogubne. To jako dobro razumiju Francuzi, koji su glasali protiv takvog ugovora, a on je svejedno, protiv ''volje naroda'', proguran. Nametnut. Političkom voljom i silom. Netolerantno i nedemokratski. O kakvoj onda Europi, lijevoj ili desnoj, naprednoj ili zaostaloj, slobodnoj ili podjarmljenoj, govorimo?

Opsjenarstvo karakteristično za ''ova područja'', odnosno geopolitički okoliš kojemu trenutno pripadamo, nije samo naš, domaći privilegij. To je stanje svijesti koje nameće opslužni, servisni aparat izgrađen na principima pokornosti i poslušnosti, do razine gdje demokratski principi neovisnog medijskog izvještavanja ili slobode izražavanja postaju tek mrtvo, apstraktno slovo na papiru, baš kao i mnoštvo zakona koje stalno mijenjaju ne dočekavši niti primjenu niti analizu, ispravnu i legitimnu, ni postojeće legislature. U zemlji koja je suverenitet izdala i prodala, ne može se očekivati promjene na bolje niti nakon izbora, još manje nakon ovakvih gdje je izašlo tek šesnaestak posto biračke ''mase''.

Hrvatska je biračka masa konstantno u defenzivi, ali na ovom je svijetu sve podložno promjeni, pa i svaka činjenica o svojstvima svakog pojedinog tijela ili ''mase'', pogotovo u suvremenom, fluidnom kontekstu.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.