Reklame

Ne znam je li ikad netko primijetio, ali turizam Hrvatima uglavnom služi za liječenje kompleksa. Jer, možemo se samo diviti tim neumornim turističkim pregaocima koji iz godine u godinu ruše sve rekorde, što u broju noćenja što u broju ljudstva koje hrli k našim jadranskim delicijama, kako onima od kamena i čistog mora, ReklametineReklametine koje su preuzele udarne termine na televizijskim i radijskim postajama, ispresijecale svaki slobodni trenutak razmaknuvši smisleni program – ako takvoga još uopće ima – u niše kojima se može samo nadati. Jer i glazbeni je program katastrofalan, uglavnom se vrte prežvakane veličine domaće pop, rock, blues, i očajem natopljene scene koje nitko više ne želi ''slušati'', jer za uživanje u glazbi odavno nitko više zapravo i nema vremena, čak i kad bi bilo nečega za čuti.tako i onima gastronomskima, kulturnima, hotelskima i prirodnima svih vrsta. Nama Hrvatima, ostaje za početak svibnja uživati u standardnim referatima iz Zagreba, Splita, te ostalih prigodnih lokacija, gdje se servirao i pojeo grah, i gdje su političari uživali u veselom druženju s narodom.

Od ostalih luckastih vijesti, osim ponekog razgovora s ponekim strancem koji je oduševljen Opatijom ili Dubrovnikom ili možda čarobnom Istrom, tu su i predviđanja i očekivanja bogate turističke sezone i prihoda, ponovimo to, jer to se u Hrvatskoj od travnja do listopada poput mantre vrti u svim medijima, slavodobitno se navode brojke, ministri defiliraju i slave, a zemlja i dalje tone u dug, pada u nezaposlenost, guši se u deponijima smeća i prati najnovije slučajeve tobožnjeg razotkrivanja mita i korupcije, bez spomena nepotizma koji očito nikad neće ni doći na red.

A Hrvatska je zemlja u kojoj sve ima svoj red, iako nema ni rada pa ni discipline. Reklametine koje su preuzele udarne termine na televizijskim i radijskim postajama, ispresijecale svaki slobodni trenutak razmaknuvši smisleni program – ako takvoga još uopće ima – u niše kojima se može samo nadati. Jer i glazbeni je program katastrofalan, uglavnom se vrte prežvakane veličine domaće pop, rock, blues, i očajem natopljene scene koje nitko više ne želi ''slušati'', jer za uživanje u glazbi odavno nitko više zapravo i nema vremena, čak i kad bi bilo nečega za čuti.

Reklametine

Reklametine su zauzele i novinski prostor, odavno, ali od ne tako davno preuzele su i virtualni, s bezbrojnim prozorima koji skaču po ekranu, neutaživo gladni priopćiti nam neku strahovito, budimo iskreni, beznačajnu informaciju, koja ionako služi samo zaradi ljudi koji su je uspjeli dovesti na naše ekrane. Što reći o reklamnom programu, osim što je besmislen, nego da su reklame pojedinačno i u cjelini gore nego ikad?

Zvučne i bučne, skaču i preskaču, vladaju i prevladavaju. Uglavnom, tu su medicinski proizvodi, pred kojima je čak i kozmetika ustuknula, nadalje bankovni proizvodi, te naravno, neizbježni telekomunikacijski, koji su zamijenili nekadašnju strast za tehnikom i tehnologijom, i strpali ''pametne'', zapravo najgluplje moguće uređaje, zvane telefone, direktno u torbice i džepove. Da ne zaboravimo, turistički su proizvodi također tu, s time što su u ovoj zemlji odavno prešli u sferu ekskluzive, za one dubljega džepa.

SadržajZvučne i bučne, skaču i preskaču, vladaju i prevladavaju. Uglavnom, tu su medicinski proizvodi, pred kojima je čak i kozmetika ustuknula, nadalje bankovni proizvodi, te naravno, neizbježni telekomunikacijski, koji su zamijenili nekadašnju strast za tehnikom i tehnologijom, i strpali ''pametne'', zapravo najgluplje moguće uređaje, zvane telefone, direktno u torbice i džepove. Da ne zaboravimo, turistički su proizvodi također tu, s time što su u ovoj zemlji odavno prešli u sferu ekskluzive, za one dubljega džepa.A takvih je sve manje. Zato posve čudi ekstremna, krajnje radikalna reklametina posvećena ''vremenskom trezoru''. Osim što je morbidna, ta poruka, uz prigodnu glazbenu kulisu nudi vam – budućnost. Nemate li novca, naravno da vas ta budućnost ne zanima, jer živite u sadašnjosti. Kako novca ima vrlo malo ljudi i sve manje, dotična je reklametina dvostruko morbidna.

Ostavit ćete nešto ljudima u trezoru, koji vas nikada nisu niti neće ni vidjeti ni čuti? Fantastično, idemo u društvo robota. Plus novca. Sve će to riješiti banke, naravno, zajedno sa svojim financijskim porizvodima, i svojim čovjekoljubivim vlasnicima.

Uz reklametine, koje su tu bile i u komunizmu i u liberalizmu, i koje reflektiraju stanje na tržištu, općenito ali napose rada i usluga, odnosno rada kojega i nema te usluga koje prevladavaju osobito ''prema van'', izmještanje ''prema van'', iliti outsourcing, počinje dominirati. Ta posebna metoda preraspodjele sredstava, odnosno resursa postala je dominantnom u sektoru informatike, u Americi devedesetih, odakle se njezina popularnost prelila u razne druge ekonomske sektore.

Ne može, međutim, svako područje gospodarstva, niti svaki subjekt od toga profitirati. Outsourcing, koji nema jednoznačnog hrvatskoga prijevoda, mogao bi se označiti prebacivanjem, pri čemu – ne nenamjerno -- konotiramo to zajedno s dobacivanjem ili razbacivanjem. Jer, može se raditi i o jednom i o drugom. Prebacujući dio posla, posebno onaj dio koji ili ne znate dobro ili vam je preskup, nekome drugome, koji vam to naplaćuje, otvarate mogućnost da vam taj dotični poslovni subjekt to izdašno naplati. Ako konačna knjigovodstvena matematika nije ni predvidiva ni transparentna, bilo kada u budućnosti, odnosno ne polažete li nikome račun, onda u redu.

Topovsko meso

Svaki poslovni subjekt preuzima rizik sam za sebe, kalkulirajući u skladu sa svojom situacijom, odnosno željama i potrebama. Nevolja je, prilikom outsourcinga kakav se provodio, recimo, u Plivi pred desetak godina, a posebno ovoga kakav želi provoditi ova vlada, ovih dana, što ili priznajete da ne znate sami, s onime što imate i što ste sami izgradili, ili priznajete da nećete sami. Jer niste, u jednom vrlo jasnom smislu, tome dorasli. Ako se ne radi ni o jednom ni o drugom, treći izbor je – nešto, najblaže rečeno, ''netransparentno''.

BankeJe li ideja prisustva banaka na tržištu da tržištem – vladaju, ili da na tržištu – sudjeluju, kako bi pomagale razvoju dotičnoga tržišta, gospodarstva, kvalitete života, naroda? Kakva je vizija položaja ovakvih banaka u ovakvom gospodarstvu, ili u bilo kojem gospodarstvu, recimo za 100 godina? Jesu li ljudi koji reklamiraju ''vremenski trezor'' sigurni da mogu garantirati kako će biti ovdje, i za 100 godina? Može im se vjerovati??Uz predstečajne nagodbe, outsourcing tako postaje još jednom, vrlo zvučnom i milozvučnom metodom uvođenja još jednoga modusa prebacivanja, u hrvatskoj političkoj i gospodarskoj praksi više nego jasno izjednačivog s dobacivanjem/razbacivanjem, ovisno iz kojeg kuta i iz čijeg džepa odnosno interesa prilazite ''problematici''.

Ali, morbidne reklametine samo označavaju kako stoje stvari i tko su stvarni gospodari, sadašnjega ''društveno-političkoga trenutka''. Niti je ovoj vladi ikad bila namjera nešto učiniti za svoje birače, niti su bilo što uradile kako bi ovaj narod imao bilo kakve koristi od pristupa ''tržištu od 500m potrošača''. Hrvatski je potrošač na polumilijardskome tržištu jednostavno postao topovsko meso, i to na vlastitom terenu, sredstvo za odstrel. Triumfalna reklametina s ''vremenskim trezorom'' samo slavi pobjedu banaka nad svojim robovima.

Uopće, početak preporoda hrvatskog društva i gospodarstva mogao bi biti kada bi narod, premoćnom većinom na referendumu, recimo, odlučio kako banke ne mogu biti vlasnici nekretnina, na primjer. Ukoliko im ne služe za obavljanje njihove osnovne, bankarske djelatnosti, na njihovim ''premisama''. Što će bankama nekretnine, osim da imaju – što više?

Je li ideja prisustva banaka na tržištu da tržištem – vladaju, ili da na tržištu – sudjeluju, kako bi pomagale razvoju dotičnoga tržišta, gospodarstva, kvalitete života, naroda? Kakva je vizija položaja ovakvih banaka u ovakvom gospodarstvu, ili u bilo kojem gospodarstvu, recimo za 100 godina? Jesu li ljudi koji reklamiraju ''vremenski trezor'' sigurni da mogu garantirati kako će biti ovdje, i za 100 godina? Može im se vjerovati??

Obmana i opsjena

Obmana i opsjena, retorika i reklametine, okupirali su i dominiraju, tržištem i svakodnevicom. Naši su političari obuzeti outsourcingom, danas. Jučer su to bile predstečajne nagodbe, prekjučer stečajevi. Pa reforme, pa vizije. Narod se batrga pod ovrhama i teretom dugova, nezaposlenosti, projekata, Damoklovih mačeva monetizacije, outsourcinga, koncesija, restrukturiranja, regionalizacije, rebalansa budžeta, vječitih deficita i budućih dugova.

Ministar financija priča o podmetanjima i intrigama. Je li ova vlada svjesna da je ova zemlja svjesna, što oni rade, i možda još više, što niti rade niti namjeravaju – napraviti? Budimo iskreni, svi znamo što ova vlada radi. Za nas ne radi ni sada, ni dosad, niti će ikad. I to je to. Baš kao ni banke, farmaceutska industrija, ili telekomunikacijski giganti. Svi oni rade za svoje dioničare, u prvom redu.

Gdje se ti nalaze, i gdje će ostati, osim što na višemetarskim jahtama ljeti krstare po Jadranu, treba pitati domaće tiskovine, na primjer, odnosno tabloide. Koji su svi, također, u vlasništvu, zna se čijem. Sigurno ne u rukama konobara i spremačica koji će i ove godine, kao i svake, preplaviti jadranske, uspješne, turističke objekte, što nam garantira još jednu, tipičnu, senzacionalnu sezonu. I žetvu deviza, uz pokoju kunu.

Što se više mijenja, više ostaje isto. I tako to biva, i tako to jest. Među narodima mi Hrvati sada jesmo zadnji, robovi bez vlasti, osuđeni pasti i propasti bez časti. Pjevao je AG Matoš, koji bi, da danas živi, ispjevao potpuno iste stihove, nakon stotinu ljeta.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.