Nula

Nekad se to zvalo ''ekonomsko-propagandni program''. Danas ga službeno i nema u TV rasporedu, što omogućava perfidno emitiranje u svakom mogućem trenutku, PorukaPodobni medijski jurišnici galame sa svih televizija – čast iznimkama – pokušavajući stišati pa i posve obesnažiti već posve jasnu i po svim, ne samo virtualnim, zidovima ispisanu poruku ovoj vladi i njezinim instrumentima, trabantima, lakejima. Poruka ima više verzija, ali beskorisnost i korumpiranost provlače se kroza sve njih, poput nekad slavne crvene niti koja je svim medijima bila u mislima i djelima, na prvom i drugom pa na počasnom mjestu.po slobodnoj volji i do mile volje, iako službeno postoje, tobože, nekakva ograničenja i granice. U svakom slučaju, bezimeni marketinški program ne samo da uživa slobodu nasilnog pojačavanja tona prema nahođenju svojih nalogodavaca, već je njegovo utrpavanje u programsku shemu do besvijesti pojednostavljeno.

Kad god se tome (ne) nadate, i još više kad to uopće ne želite, reklame zagađuju vaš osobni doživljaj televizije do te mjere da izgubite volju za sljedećom emisijom čak i ako ste se samo zbog nje našli ispred TV aparata.

Ipak, iako reklametinama pripada najveći dio programskog kolača zvanog smeće, odnosno na popularnom anglohrvatskom ''junk'', nacija pobožno šuti i trpi, obesvještena već poduže redovnom dozom malo jačih doza informativne droge, sve više i više dozirane za one jačih živaca.

Podobni medijski jurišnici galame sa svih televizija – čast iznimkama – pokušavajući stišati pa i posve obesnažiti već posve jasnu i po svim, ne samo virtualnim, zidovima ispisanu poruku ovoj vladi i njezinim instrumentima, trabantima, lakejima. Poruka ima više verzija, ali beskorisnost i korumpiranost provlače se kroza sve njih, poput nekad slavne crvene niti koja je svim medijima bila u mislima i djelima, na prvom i drugom pa na počasnom mjestu.

Nadareni Slavko bi Linić mogao naciji objasniti štošta o razlozima svojeg ''rada'', koliko bespoštednog toliko i neučinkovitog, koliko besmislenog toliko i štetnog. I tako dalje i u tom stilu. Kad bi samo volja za suradnju s narodom približno dosezala taj elan za podrivanjem, prikrivanjem, visokoparnim stavom i nadmenim pojašnjenjima bez smisla, učinka ili bilo kakve neposredne, još manje buduće koristi. Podsmjeh i podvikivanje osnovna su karakteristika komunikacijskog kanala u kojemu su tema državne financije i potezi s njima u nekoj (bliskoj ili još bližoj) vezi.

Drugi slučajevi

U svijetu politike domaćoj aktualnoj vlasti još se ne bi dalo dosjetiti pronaći bilo koga ravnoga ni po čemu opipljivom. Mutni je Sanader navodno proknjižio nekoliko znatnih iznosa, u eurima ili kunama manje je bitno. Ono što je razvidno, nipošto nije bio sam, ni u stranci ni među strankama niti u vlasti pa niti u državi. Postoje i slučajevi Riječke banke, prodaje nekih hotela nekim sasvim određenim osobama, postoji INA. Tu je i osoba po imenu Slavica Šota, a tu su i famozne predstečajne nagodbe, tu je čitava Hrvatska baš kao i grad Rijeka.

Postoje i ponosna brodogradilišta, postoje brojna poduzeća i nebrojeni događaji i slučajevi gdje što država, što zaposlenici – nekad zvani radničkom klasom, danas tehnološkm viškom – restrukturiraju tko koga, što kome, s kime čemu ili čime za što. Transparency International zasad nam ne zna ništa o tome zucnuti, baš kao ni nebrojene organizacije civilnog društva koje rade za vladu, samim time što ne rade ništa ''protiv'' nje. Jer svi koje financira država trebali bi raditi ''za narod''. Predsjednik vlade, koji se sve češće ne bi ''štel mešati'', uglavnom i dalje pere ruke od bilo čega čime bi se sad već legendarna učinkovitost mogla okaljati.

Narod je, naime, biračka masa, koja putem svojih predstavnika – demokratski biranih – ostvaruje svoja osnovna ljudska prava, u demokratskome društvenom uređenju odnosno okruženju zvanom Republika Hrvatska. Ova vlada, baš kao i svaka prethodna, bavila se dobrobitima, alias ''benefitima'' svojega vlastitoga naroda – naravno, s podnaslovom koji bi glasio: malo sutra. To jest, dobrobiti će narod dočekati, bude li strpljenja, prema ministru Vrdoljaku, to je pitanje vremena.

Pogotovo pokloni li biračko tijelo svoje povjerenje ponovno istoj garnituri. I tu sada stupa u igru veličina djela dvaput biranog (?) probranog ministra na čelu ove zemlje, dr. Ive Sanadera. Očito ne mogavši izdržati pod teretom svojih vlastitih reformi, prepustio je kormilo broda koji će tek potonuti, nasljednicima od formata. Kome ga je zapravo prepustio, poniženi i potlačeni, to jest ovoga naroda (ne)radnička klasa ima se prilike uvjeriti, nakon preludija s (ne)legitimnom nasljednicom, tek dolaskom kukuriku-kokodakavaca na čelo, broda koji danas već solidno tone.

Svemirska cijena

Razvidna je raskošna podrška, i u to ime uporaba medija u najrazličitije, prije svega političke svrhe. Čemu, uostalom, služi demokracija nego kako bi se arsenal raznovrsnih političkih ZnanjeJedino dobro na svijetu je znanje, tvrdio je Sokrat, a zlo neznanje. Ne može se čovjek više složiti, kao ni manje. Toga smo dobra odavno lišeni u domaćoj, hrvatskoj politici. Zala, ima ih bezbroj. Uživamo utapajući se u neznanju, prikrivanju, zataškavanju, tajnim računima, informacijama, dogovorima. U tobože povjerljivim podatcima i prešućivanju javnosti svake moguće prave istine bilo o čemu. Ova vlada ide na EUropske parlamentarne izbore s kakvim ciljem? S kakvom odgovornošću? Nultom.oružja i oruđa rabio za – bespoštedno verbalno šamaranje, oralno nabacivanje blatom, te virtualno uništavanje kredibiliteta nekad-vlasti danas-oporbe, odnosno svih onih koji će je, tako je pisano na zidu, uskoro (?) detronizirati, vratiti u saborske klupe u dobre stare pozicije opozicije kojoj nikad nisu bili ni dorasli ni za nju dovoljno odrasli.

Nažalost, uzlet iz klupa kukuriku-feniks ptica u ministarske fotelje koštao je ovu naciju svemirsku cijenu, ne radi se tu o kunama, Sanaderovima i svih njih ostalih, nego o četiri propale godine s tri propale stranke s dva predsjednika države i s jednim predsjednikom vlade, i o trošku koji nema ni cijene ni broja. Radi se o trošku mnogo većem od bilo koje svote, radi se o raznoj alfanumerici koja opisuje bezdan, pljačku, korupciju, nepotizam, nemoral, nesposobnost, neodgovornost, neozbiljnost, nedoraslost i neznanje.

Jedino dobro na svijetu je znanje, tvrdio je Sokrat, a zlo neznanje. Ne može se čovjek više složiti, kao ni manje. Toga smo dobra odavno lišeni u domaćoj, hrvatskoj politici. Zala, ima ih bezbroj. Uživamo utapajući se u neznanju, prikrivanju, zataškavanju, tajnim računima, informacijama, dogovorima. U tobože povjerljivim podatcima i prešućivanju javnosti svake moguće prave istine bilo o čemu. Ova vlada ide na EUropske parlamentarne izbore s kakvim ciljem? S kakvom odgovornošću? Nultom.

Često se čuje kako nema strukturnih reformi, s jedne strane ''političkog spektra'', koji iskusni kritičari svode na političku motku s dva kraja, vještinom svoje iskusne analize. Naravno da ima reformi, itekako ih ima. I bilo bi nespretno reći da ih nema. Postoje strukturne reforme, i struktura tih reformi takva je da vladajuća garnitura i svi njihovi glasači žive sve bolje i bolje. Stoga ni kukurikanje ne prestaje, svi ostali mogu samo kokodakati – pomoći nema. Ali reforme su tu.

Reforme

Slično tome, brojne su reforme svojedobno provedene kako bi se Hrvatska ''približila'', potom i ušla u EU. Da nisu provedene, kaže priča, ne bi niti ušla. I to je točno, mora biti. Rezultat tih brojnih, neophodnih, vitalnih reformi? Hrvatsko je gospodarstvo na izdisaju, stanovništvo diše na škrge, novac iz EUropskih fondova kao da je presušio iako ga navodno ima i samo čeka da ga se prebaci tamo gdje treba, gdje je, konačno, obećan nestrpljivim biračima.

Nezaposlenost, čija je stvarna brojka nekih cca 500 tisuća radno i dohodovno sposobnih Hrvata, reformama nije ni dotaknuta. Osim što se onim posebnim mjerama za ''poticanje zapošljavanja'' nastoji pridobiti, tj. kupiti mlađe birače. Naravno, onome tko kaže kako reforme nemaju strukturu, ili puno toga nije jasno ili ne želi ''shvatiti'' baš ništa.

Takvima, međutim, pomoć ne treba. Pomoći nema – onima drugima, koji sve to razumiju. Ali ne uklapaju se u strukturu, niti u reforme. Kako im onda objasniti strukturne reforme? Kako im objasniti kako su, iako je korist od ulaska u EU – nikakva, političke dobrobiti te činjenice – neizmjerne? Treba znati uživati u pripadnosti tržištu od 500, ne tisuća nezaposlenih birača, nego milijuna rastrošnih potrošača. S ovom vladom i ovakvom vlašću, ne treba nam strahovlada.

Sve je civilizirano, kulturno, EUropski EUtanazirajuće. Reforme i dalje teku, ne bojmo se poplave novca iz nepresušnih fondova. Uplate u EUropski proračun smo već izvršili, a i dalje ćemo. Uredno i redovno, gotovinski. Za razliku od isplata, na naše tekuće račune. Za koje plaćamo, i ako smo na nuli. Jer, banke rade i kad ne rade, a zarađuju – uvijek. Takva im je – struktura. Reforme? Te su priče za neku drugu djecu. Možda za onu s Islanda, jednog dalekog otoka i države.

Banke

Naša je realnost ekonomsko-propagandni program, koji se tako, naravno, odavno više ne zove. Ali i dalje traje i odvija se pred našim očima. Zove li se on ''strukturne reforme'' ili ''ulazak u ReformeSve je civilizirano, kulturno, EUropski EUtanazirajuće. Reforme i dalje teku, ne bojmo se poplave novca iz nepresušnih fondova. Uplate u EUropski proračun smo već izvršili, a i dalje ćemo. Uredno i redovno, gotovinski. Za razliku od isplata, na naše tekuće račune. Za koje plaćamo, i ako smo na nuli. Jer, banke rade i kad ne rade, a zarađuju – uvijek. Takva im je – struktura. Reforme? Te su priče za neku drugu djecu. Možda za onu s Islanda, jednog dalekog otoka i države.Europsku Uniju'', ili ''program prekomjernog deficita'', ili pak ''mjere za poticanje zapošljavanja'', čovjek u suvremenom, virtualno i realno premreženom društvu može birati. Doslovce pritiskom na gumb. Kao što će i djeca, za koju je najavljeno ''mikročipiranje''.

Završimo s tim najavljenim, neizbježnim tehnološkim probojem, prevodeći sa suvremenog anglohrvatskog: ''Ljudski mikročipovni umetak je identificirajući uređaj, integrirani krug s RFID (radio-frekvencijski ID) transponderom unutar silikatnog stakla koji je umetnut u tijelo ljudskoga bića. Potkožni umetak tipično sadrži identifikacijski broj koji se može povezati s informacijama sadržanima u vanjskoj bazi podataka, kao što su osobna identifikacija, medicinska povijest, alergije i kontaktne informacije''.

Vidi li se u ovoj informaciji kontakt s bankama? Ne mora se biti vizionar, dovoljna je ljubav prema djeci, ljudskome rodu. Budućnost je tu, zajedno s virtualnim računima, kao i s realnim ovrhama.

Banke nikada ne gube, svim strukturnim reformama one jedino jačaju. Baš kao što vladaju informativnim, ekonomsko-propagandnim medijskim prostorom. Čak i kad su svi na nuli. Je li onda čudno što si guverner HNB-a sam određuje plaću, uza sve ostale ''benefite''? Unatoč strukturnim reformama, unatoč prekomjernom deficitu, te ostalim bakračima. Banke znaju s nulama, čista je to matematika, čak i kada ništa nije čisto. Htjeli ne htjeli, živimo s nulama. One nam određuju budućnost. Možda je i ona jednaka nuli.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.