Nevladine udruge i borba za vlastite interese

Kako se odrađuje gaža za svoje stvarne gospodare, kako se bori za političke bodove u areni hrvatske vladajuće političke kaljuže, pokazao je zorno, audiovizualnom metodom mladi gospodin Dragan Zelić, čelnik besmislene organizacije koja tobože ne pripada ovoj vladi, ali zasigurno pripada dotičnoj političkoj opciji, likujući zbog presude ne toliko optuženom Sanaderu, koliko zbog aneksa kojim je osuđena i politička stranka koja je imala nesreću da je dotični političar balkanskog formata predvodi, u jednom mučnom razdoblju donedavnog spoticanja Republike Hrvatske na trnovitom putu prema basnoslovnoj Europskoj Uniji, te gubitku državne suverenosti i padu u ralje pseudodemokracije koju predvode lijevo-desni novoliberalni nadmešetari, a podržavaju mutno maskirani, ali jasno opredijeljeni likovi čija djela, osim vlastitog džepa, jasno rade u korist vladajućih klika i njihove, fiskalno-političke orjentacije s jasnim monetarnim ciljem i perspektivom permanentnog podebljavanja vlastitih bankovnih računa, bez obzira koliko to koštalo državu koju zovu, iako ne baš rado i često, njihovom vlastitom.

Ta je njihova utoliko koliko to osjećaju brojke na gorespomenutim računima, jer u liberalnom svjetonazorskom okruženju ima li što važnije i cjenjenije od njegovoga veličanstva novca?

Već sama činjenica da je stvarni gospodar hrvatske svakodnevice, fiskalnog preživljavanja ili skončavanja u bijedi nakon sudaranja s vječno novoizranjajućim zidovima birokratskih zapreka, uvjeta, gluposti ili jednostavno legalizirane pljačke u vidu kreativnih subinteligentnih nameta i propisa donesenih po hitnim procedurama smišljenima u frankensteinovskim laboratorijima gdje socijalno osakaćeni i apsolutno neosjetljivi novovjeki velmože strašću igrača luckastog Monopolya za odrasle, igrača koji uistinu mogu samo oponašati stvarnost, jer svi znamo da je ta zaista negdje drugdje iza neprobojnih zidova tamnih stakala neprozirnih za ograničeno shvaćanje gurua domaćih fiskalnih ili gospodarskih politika, kojima po beznačajnosti i bezuspješnosti ravnih nema ni u okolici niti bilo gdje u doglednom i doslušnom svemiru, ministar koji je nedvosmisleno, čak i presudom spomenutome Sanaderu, jasno naznačen kao mogući ne samo sljedeći na optuženičkoj klupi nego Master Mind svih trenutnih, potencialno kriminalnih ali i razvidno razornih i do krajnosti beskrajno neodgovornih politika, projekcija i operacija na račun poreznih obveznika tekućih i u toku, beskonačno štetnih po budućnost ove zemlje iako ne i ove vlade, nedodirnut premda virtualno ocrtan da suptilnije ne može ni biti, ukazuje da je sutkinja Čalić dobro obavila posao.

Sumorna budućnost

Ali očekuje ga još i više, u doglednoj, crno-sivoj, sumornoj budućnosti kojom je hrvatska politička svakodnevica prekrcana, zahvaljujući Sanaderima i inim ministrima, sposobnima InteresiJer rade, tobože, za demokraciju, ili za narod, ili za više principe, ili za čiste račune, ili za moral, ili za svijetlu budućnost, ili za sve to skupa. Ali najviše, i neizostavno, prije svega, za vlastite interese čitaj bankovni konto, i za te čvrste i snažne principe koji ga osiguravaju, odnosno banke s kojima oni i svi njima bliski nemaju baš nikakvih problema. Ja tebi, ti meni.za malo što osim za popunjavanje vlastitih tjelesnih obrisa i podebljavanje tih svetih bankovnih računa.

Sve na uštrb države kojoj kao služe, poreznih obveznika kojima su tobože obvezni, potrebitih za koje se navodno bore neumorno odsustvujući sa saborskih sjednica, te trpajući novce na račune objektivnih, nepristranih, kontrolnih i u ovakvoj demokraciji nepresušnih nevladinih organizacija koje neumorno služe političkim ciljevima baš ove vlade i nijedne druge političke opcije, jasno se i nedvosmisleno opredjeljujući za slanje izravnih poruka biračima kako oni ''trebaju znati za koga će glasovati''.

Baš kao što to kaže Dragan Zelić, čovjek čiji je angažman u doba uspješnog referenduma krajem protekle godine bio jednako tako bezuspješan koliko je referendum bio ''kontroverzan'', a za što je bio zaslužan između ostalih baš on zajedno sa svojom organizacijom, svojim političkim gospodarima te ostalim poslušnicima i opsluživačima režima, izdašnog financiera čija darežljivost zavisi upravo od obavljenog posla, te nemjerive i neizmjerive količine doprinosa koji se danima i godinama gomila poput informativnog ekološkog otpada, u jednoumno zagađenom medijskom prostoru, kroz eter i ekrane sveprisutne u svakodnevnici čak i ove informatički polupismene i dezinformativnošću napadnute, vječito ugrožene i terorizirane hrvatske oaze.

Rad za vlastite interese

Na zapadu od mitskog Zapadnog Balkana i ostalih prostora kojima teže Zelić i ostale vječito nostalgične, ali vrlo konkretno utješene ''nevladine'' organizacije i slične grupacije čija je politička orijentacija i budućnost čvrsto ukorjenjena u dubokoj tami prošlosti, iz koje sablasne sante leda izranjaju u mračnoj noći hrvatskog političkog Titanica, odnosno Tita i svih njegovih nickova, inačica, prikaza i spodoba kojima je politika zanat čak i onda kada to nije.

KonkurencijaUopće, nevjerojatno koristan, za ovu državu neprikosnoven civilni sektor sa svojim brojnim neobično pa i nevjerojatno korisnim društveno-političkim organizacijama s bezbrojnim funkcijama nadzora i korekcije unutar političkog prostora, trebalo bi osuvremeniti uvođenjem konkurencije, što bi nesumnjivo doprinijelo povećanju kvalitete. Princip izvrsnosti preko uvećanja kvalitete putem kontrolirane kompetitivnosti, po pravilima igre demokratskog ustroja, nesumnjivo bi doprinosio rastu kvalitete i samoga političkog proizvoda, odnosno svega onoga što birači svakodnevno moraju, htjeli – ne htjeli, slušati i gutati.Jer rade, tobože, za demokraciju, ili za narod, ili za više principe, ili za čiste račune, ili za moral, ili za svijetlu budućnost, ili za sve to skupa. Ali najviše, i neizostavno, prije svega, za vlastite interese čitaj bankovni konto, i za te čvrste i snažne principe koji ga osiguravaju, odnosno banke s kojima oni i svi njima bliski nemaju baš nikakvih problema. Ja tebi, ti meni.

Tu leži i srž najnovije inicijative za otpisivanjem dugova određenim segmentima zaduženoga pučanstva. Naime, osnovno dostignuće Sustava njegova je stabilnost, koju garantiraju vječito rastući prihodi banaka. To osigurava i sigurne prihoda Stubova, dotičnog Sustava, kao na primjer Gonga i sličnih tj. ostalih nevjerojatno funkcionalnih organizacija koje obavljaju Posao.

Čovjeku pada na pamet ideja, zbog čega ili kojemu principu nasuprot, Sustav koji bi bio istinski demokratski, ne bi barem, onako u svom stilu i od srca lažući, odredio udvostručenje dotične civilne podrške? Ne mora se udvostručiti financijska sredstva: u skladu s rastućom kompeticijom u suvremenom kapitalističkom društvu, zašto ne prepoloviti prihode Gonga, preimenovavši ga u Gong 1, recimo, a drugu polovicu novca dodijeliti drugom Gongu, nazvavši ga Gong 2. Na primjer.

Bilo bi to OK i demokratski. Potom bi se pratio rad jednoga i rad drugoga. Bila bi to sjajna demokratska ideja, a sve o istom trošku. I tako lančano. Sve dok se ne bi došlo do magične brojke od, recimo, 1600 kuna. Ili možda 1800 hrvatskih jedinica novčane valute. Zašto ne? Motivacije sigurno ne bi nedostajalo, kompeticije još manje.

Uopće, nevjerojatno koristan, za ovu državu neprikosnoven civilni sektor sa svojim brojnim neobično pa i nevjerojatno korisnim društveno-političkim organizacijama s bezbrojnim funkcijama nadzora i korekcije unutar političkog prostora, trebalo bi osuvremeniti uvođenjem konkurencije, što bi nesumnjivo doprinijelo povećanju kvalitete. Princip izvrsnosti preko uvećanja kvalitete putem kontrolirane kompetitivnosti, po pravilima igre demokratskog ustroja, nesumnjivo bi doprinosio rastu kvalitete i samoga političkog proizvoda, odnosno svega onoga što birači svakodnevno moraju, htjeli – ne htjeli, slušati i gutati.

Približavanje izbora

Spomenuta inicijativa za otpisivanjem dugova, naime, očito je motivirana laganim približavanjem izbora, a ove nas godine očekuju oni za EUropske fotelje, kao i oni Hrvatima najdraži, predsjednički, za čovjeka broj 1 nama najljepše države, kojom trenutno dominiraju PravDa i neke druge vrednote, na papiru bliske acquis-u, stečevinama EU-a, građanskog društva, demokracije, itd.

U praksi bliske ponajviše Gongu i sličnim vrlo bliskim konceptima koji cvatu na takvim principima, po principu ja tebi – ti meni. Razvidno je, naime, kako je, znamo li kako je jedini politički program bivše ''lijeve'', danas desno-lijeve političke tobože-opcije zapravo jedna jedina rečenica: doći na vlast, odnosno u ovoj situaciji: ostati na vlasti, što su protekle dvije i kusur godine nedvosmisleno demonstrirale čak i najzagriženijem pristalici, vrijeme izbora u zraku. Isto je tako očigledno kako bi još jedan poraz na EUropskoj pozornici unazadio status troglave koalicije na vlasti, unatoč nepresušnoj podršci koju razdragani građani iskazuju u brojnim, neovisnim i profesionalno provedenim anketama.

U tom svjetlu treba promatrati i timing presude Sanaderu, ove i svake sljedeće, baš kao i svaku moguću kadrovsku mjeru ove vlade, koja nije otpustila baš nikoga koga je trebala, i to odavno. Ali je zato zaposlila VladaOva vlada brine jedino o onom trenutku, kada će hrvatsko biračko tijelo izaći na birališta, ne bi li im obnovilo i produžilo povjerenje, zahvalilo na nezaboravne četiri godine napretka i blagostanja. Naravno, za sve što nije išlo po Planu 21, kriva je oporba, odnosno prethodna vlast. Odnosno Sanader, odnosno kriminal. Ili recesija, odnosno kriza. Savršenstvo teško da može dobiti priliku uz toliko nasljeđenog crnila. Ali, bandiera rossa la trionfera. Sve dok je novca, biti će i potpore.mnogo, i previše njih, koje uopće nije trebala, i to nikad. Dokaz za ovo opažanje? Svuda oko nas, danas i u svakome trenutku.

Ova vlada brine jedino o onom trenutku, kada će hrvatsko biračko tijelo izaći na birališta, ne bi li im obnovilo i produžilo povjerenje, zahvalilo na nezaboravne četiri godine napretka i blagostanja. Naravno, za sve što nije išlo po Planu 21, kriva je oporba, odnosno prethodna vlast. Odnosno Sanader, odnosno kriminal. Ili recesija, odnosno kriza. Savršenstvo teško da može dobiti priliku uz toliko nasljeđenog crnila. Ali, bandiera rossa la trionfera. Sve dok je novca, biti će i potpore.

Ali, ljudska prava ne počinju s jednakostima svih vrsta, već s pravom na rad, ali i s postojanjem posla, rada, dohotka, tvornica, poljoprivrede, škola, zdravstva, održivog razvoja, suverenog teritorija, slobode odlučivanja i kretanja, itd.

Uglavnom, skoro svega onoga što u suvremenoj Hrvatskoj nedostaje, pod mudrim rukovodstvom ove i ovakve vlade, potpuno nesposobne bilo za što osim za apsurdnu političku borbu u kojoj treb a presuditi njezino korumpirano glasačko tijelo, ohrabreno novcem, položajima i raznim povlasticama, usred rascvalog nepotizma za odane i beznadne nezaposlenosti za nepodobne, usred beznađa najširih slojeva, zajedno s brojnim zbunjenim, neodlučnim, razočaranim, i obespravljenim hrvatskim biračima. Kako kaže Dragan Zelić, oni bi trebali znati za koga će glasovati. A Zelić i GONG, jedan i jedini, znaju što nam treba reći, ako ih pitamo. Jer za to su, konačno, plaćeni.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.