Eruditi

Dva erudita koji predvode Hrvatsku, enciklopedist Milanović te filantrop Josipović, posve su sigurno zadovoljni rezultatima (ne)naručenih anketa, koje uporno i redovito, iz nekog tobože potrebnog razloga, a kako bi politici u Hrvatskoj dali bilo kakav smisao i perspektivu, provode CRO Demoskop ili slični eksperti za nešto alias ništa. Koliko god se ''podrška'' dvjema najvećim strankama navodno snižavala, omjer podrške je proporcionalan i stabilan, i takvim ga treba održavati.

Karamarko je, tobože, najnepopularniji političar, iako ga znalci kritiziraju ponajviše zbog toga što (a) premalo govori, (b) previše kaže kada govori, (c) političke prošlosti, (d) povezanosti s Mesićem, (e) morala, (f) trenutne pripadnosti fundamentalno ''zločinačkoj organizaciji'', (g) svega što im padne na pamet. I tako dalje, itd.

U svakoj normalnoj državi, anketa među običnim stanovnicima provedena na neki vjerodostojan način, ukazala bi na pad povjerenja prije svega vladajućoj stranci, koji nikako ne bi vezivala uz – očigledno zadani – stabilan omjer spram oporbenih stranaka.

Ankete koje uporno iz mjeseca u mjesec svjedoče o nenormalno čvrstoj podršci abnormalno stabilnoj vlasti koja, uz srednji sloj te živo tkivo svih sektora domaćeg gospodarstva, znanosti, obrazovanja, kulture, te ostalih sektora i segmenata, praktično do samog dna društvene strukture, ne dira i dapače stimulira jedino probrane i odabrane, uslužni servisni sektor vlastitih lakeja, namještenika, zaposlenika, činovnika, novinara, vladi-odanih nevladinih aktivista, ali i nemali broj monopolista – na političku pamet, medijski prostor, državni novac, njemačke automobile, fine restorane, izlete do egzotičnih odredišta, nekretnine svakog tipa i vrste, te naravno, podebele plaće i novčanike napučene svim valutama a ponajviše odanošću i privrženošću vlastima, na bilo kojoj razini i u bilo kojem obliku.

Bratstvo i jedinstvo bivše Jugoslavije

Hrvatska ovakve strukture predvođena ovom vladom, pripadnica EU-a gdje ''prosječan'' stanovnik uopće nema dojam da pripada ni gram ni centimetar više nego prije prvog srpnja protekle, MedijiAfere u fokusu aktualne kvazihrvatske sedme sile, nesumnjivo ne pridonose popularnosti ove vlade, koja je ipak, nekim čudom, zavrijedila debelu dvojku u nekim najnovijim ''anketama''. Iako bi objektivna ocjena rada gotovo svakog ministra ove vlade teško mogla biti i na decimalu veća od čiste i najčišće jedinice, ispitivanja javnog mnijenja stalno inzistiraju na pronalaženju podrške koja jednostavno ne postoji.trinaeste godine, strelovito se približava Regiji. Taj globalni pojam, nadprosječno popularan i znakovit u političkom rječniku otužne svakodnevice ove vlade u ovoj državi, kao i čitavog gorespomenutog potpornog aparata neumorno financiranog iz državnog budžeta i iz IPA ili ostalih programa, ne prikriva nego razotkriva.

Razvidno je, radi se o programu koji cilja na bratstvo i jedinstvo bivše Jugoslavije minus Slovenije plus Albanije, a po potrebi, vrlo elastično, čitave Regije, odnosno pridodat će se tu i tamo Slovenija ili čak i Grčka, ponegdje i Mađarska. Mimikričnost i kamuflaža u politici služe zapravo naglašavanju stvarnih ciljeva, jer pozitivan moralni predznak neizrečenoga treba (znati) prepoznati te rabiti, u odgovarajućem kontekstu i na pravi način, s ciljem blagoslovljenim u nekom od nadležnih centara moći. Globalno, vrlo efikasno i izravno, brine o lokalnome. To je smisao EU-a.

Afere u fokusu aktualne kvazihrvatske sedme sile, nesumnjivo ne pridonose popularnosti ove vlade, koja je ipak, nekim čudom, zavrijedila debelu dvojku u nekim najnovijim ''anketama''. Iako bi objektivna ocjena rada gotovo svakog ministra ove vlade teško mogla biti i na decimalu veća od čiste i najčišće jedinice, ispitivanja javnog mnijenja stalno inzistiraju na pronalaženju podrške koja jednostavno ne postoji.

Izuzmemo li kajinizirani Sabor, i medijsku epehaovštinu, uz sofisticiranu haerteovsku kvaziekvilibričnu programabilnost, sve što kapa iz medijskog prostora posve je drugog predznaka tako da pozitivne (od 2 do 5) ocjene predstavljaju kolosalno preuveličavanje stvarne učinkovitosti ''rada'' ove vlade, kao i svog tog, gore navedenoga i ovlaš izbrojanoga, potpornoga sustava, angažiranoga prije svega i gotovo isključivo radi akumuliranja minimalnih ili infinitezimalnih pluseva, napuhavanja postignuća, izmišljanja dostignuća, afirmiranja planova i ideja, te manipuliranja biračima na najprizemniji način.

Od nule do jedinice

Prostor za ocjenjivanje ove vlade, realno, svodi se na segment brojevnog pravca od nule do jedinice. Zapravo, tko god ne uvede negativne brojeve daje kremi hrvatske politike kredit, koji teško da zavređuje. Ljudi koji sebi odbijaju izglasovati snižavanje plaća, unatoč dramatično stabilnom porastu nezaposlenosti, te zaduživanju države do grla i na nos, nemaju apsolutno nikakav kredit, odnosno ocjena im je čista nula.

Sva retorika predsjednika vlade, koji uspoređuje svoj dohodak s dohotkom američkoga predsjednika, putem omjera spram dohotka ''učitelja'' u respektivnim državama dotičnih državnika, zvuči toliko šuplje da se može i da usporediti jedino s retorikom Saveza Komunista Hrvatske, koji je u nekim prošlim vremenima zvučao gore jedino od retorike – Saveza Komunista Jugoslavije.

RetorikaSva retorika predsjednika vlade, koji uspoređuje svoj dohodak s dohotkom američkoga predsjednika, putem omjera spram dohotka ''učitelja'' u respektivnim državama dotičnih državnika, zvuči toliko šuplje da se može i da usporediti jedino s retorikom Saveza Komunista Hrvatske, koji je u nekim prošlim vremenima zvučao gore jedino od retorike – Saveza Komunista Jugoslavije.Problem je, naime, unutar Hrvatske i tada bio isti kao i danas. Dok je na ''saveznoj'' razini još koliko-toliko postojao taj privid, nametnut federalnim uređenjem, nekakve ravnopravnosti odnosno bratstva i jedinstva kao osnovnog kohezivnog principa višenacionalne kvazistrukture, u biti krinke za velikosrpsku tvorevinu pod dominacijom vukokaradžićevske lingvistike i torturom jednopartijskog jednoumlja i pljačke ''vascelog'' teritorija dotične oaze nesvrstanosti i tekovina socijalističke revolucije, u Hrvatskoj su Srbijanci naprosto – dominirali. Kontrolirali. Uživali.

U današnjoj, aktualnoj Hrvatskoj, nacionalna je struktura unutar ''ove vlasti'', međutim, počela jednostavno – reproducirati bivšu, iz Socijalističke Republike Hrvatske. Kako se najbrojnija manjina ne bi osjećala – ugroženom, ni na koji način. A ima li boljeg načina od zapošljavanja unutar državnih struktura, unutar javnog sektora, na pozicijama i na funkcijama, iz kojih i na kojima sigurnost, i politička podobnost, naprosto – zrače? Nema dana da se u hrvatskim medijima ne spomenu – ''Srbi''. Bez njih, ponovno na najvažnijim ''funkcijama'', nema više nikakve Hrvatske.

Ali naravno, nemaju samo ''Srbi'' političke i ine potrebe i prava. Neobičan broj manjinskih prava i ugroženosti istih je u igri. ''Nevladine'' će organizacije civilnog društva inkasirati, dalo se čuti, još pokoji milijunčić eura, iz takozvanog IPA projekta, gdje se radi o nekakvoj ''pomoći organizacijama civilnog društva u razvoju, provedbi i nadzoru javnih politika i politika vezanih uz pravnu stečevinu Europske unije''.

Izdašno financiranje ključ je za razumijevanje koliko će ta pomoć stvarnog efekta imati, u svezi s ''pravnom stečevinom'' EU-a, imajući u vidu stvarne događaje u RH, odnosno uspjehe politike koju provodi ova vlada, kao i dosege učinkovitosti dotičnog ''razvoja, provedbi i nadzora''. Zaista, koliko se Hrvatska razvija pod tim i takvim nadzorom, bespotrebno je i spominjati. Provedba je vrlo učinkovita.

Proskribiranje hrvatskog naroda

Čovjek je u protekle dvije godine stekao dojam, prateći situaciju sa strane ili s nekim odmakom, kako su, prema karakteru i EtiketePotrebe hrvatskoga naroda kao i politički stavovi i razmišljanja pozitivne većine unutar države, redovno su napadnuti ili aktivno proskribirani. Tko god progovara s pozicije hrvatskoga nacionalnog interesa ili obrane od ove ili one promjene koju je osmislio netko iz ove vlade ili neke od spomenutih manjina odnosno udruga, istoga je časa napadnut i označen ne samo kao ''konzervativac'' ili ''tradicionalist'', već nekim daleko gorim i potpuno netrpeljivim, zapravo nadasve šovinističkim terminima.stupnju angažmana dotičnih ''nevladinih'' organizacija, u Hrvatskoj najviše i prije svega ugrožene manjine, bilo koje vrste i bilo kojeg broja. Uglavnom, RH je država gdje se EUropska pravna stečevina odnosi uglavnom ili pogotovo na te, raznorodne po karakteru, manjine, odnosno skupine i s njima povezane udruge i aktiviste.

Potrebe hrvatskoga naroda kao i politički stavovi i razmišljanja pozitivne većine unutar države, redovno su napadnuti ili aktivno proskribirani. Tko god progovara s pozicije hrvatskoga nacionalnog interesa ili obrane od ove ili one promjene koju je osmislio netko iz ove vlade ili neke od spomenutih manjina odnosno udruga, istoga je časa napadnut i označen ne samo kao ''konzervativac'' ili ''tradicionalist'', već nekim daleko gorim i potpuno netrpeljivim, zapravo nadasve šovinističkim terminima.

Sve bi to bilo još donekle i ''normalno'', pogotovo u jednoj relativno mladoj, živahnoj i rastućoj demokraciji, unutar države koja je na zemljopisnu kartu upisana prije cigle 23 godine, nakon 888 godina umrtvljenosti i podvrgavanja interesima mnogih drugih, tuđih gospodara. Ono što nije ni donekle normalno činjenica je, međutim, da spomenuti eruditi s vrha ovog članka prednjače, upravo u umrtvljavanju i podvrgavanju – vlastitoga naroda.

Predsjednik ove vlade, Zoran Milanović, silno je zainteresiran za ravnopravnu hrvatsku poziciju unutar EUropske supranacionalne zajednice, unije odnedavno 28 država gdje je hrvatsko pučanstvo brojem na razini statističke pogreške. Milanovića silno brine ravnopravnost Hrvatske spram, recimo, Njemačke. S druge strane, predsjednik ove vlade izrekao je određenu sumnju spram istine kao dominantnog principa u politici, ovih dana.

BiH

Pomiriti sve misli jednog enciklopedista i utkati ih u nekakvu koherentnu i konzistentnu sliku političke misli i konkretnog djelovanja, bilo bi neobično teško. Iako su istina i PravDa na njegovoj strani. Hoće li i koliko će Hrvatska (moći) biti suverena i ravnopravna, trebalo je (znati) misliti pravovremeno, a to je svakako bilo u periodu strmoglavog pristajanja na sve i ustupanje svega i svačega, u razdoblju pristupanja i uguravanja u Uniju.

Još bi ta pomirba bila teža s vječito neutralnim i pomirljivim predsjednikom Države. Njegovi su stavovi najblaže rečeno nerazumljivi svakome tko bi ih pokušao izjednačiti s državnim interesom, ili ciljevima koji bi bili u sferi napretka države i njezinih građana. Za građane Republike Hrvatske rezervirana je apsolutna tolerancija, kao i mirenje sa sudbinom drugorazrednih subjekata kako EU-a, tako i Regije, pa čak i Hrvatske same.

U Bosni i Hercegovini Hrvati bi, prežive li, trebali shvatiti sebe kao trećerazredan, marginalni etnički entitet, bez prava na politički entitet, gdje bi se mogli brinuti, približno barem na razini raznoraznih manjina, recimo, unutar RH, za svoja ''ljudska prava'', da ne spominjemo nacionalna ili bilo koja druga koja bi im osiguravala kakvu-takvu ravnopravnost, odnosno ne-trećerazredni status, u svakodnevnome životu kao i općenito kao državljanima države Bosne i Hercegovine.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.