Pravna stečevina
Oglasio se Vinko Sindičić, ovoga puta kao vjerodostojni svjedok. Premda je njegovo boravište navodno nepoznato, jer je navodno u nekakvome bijegu – valjda od ''ove države'' i ''ove vlade'', Sindičić kaže da sada ne laže. Izjavu je navodno dao kod javnog bilježnika, preko svoje nevjenčane supruge, ''u Italiji'', 31. prosinca protekle godine.
A savjest, koja mu ne da mira, nije mu dala da se ne javi Nobilu, koji kaže da ''ne zna gdje je Sindičić'', i drugovima. Tu su očigledno Perković i Mustač u prvim redovima, i na srcu su legendarnom Vinku, koji je svojedobno u Škotskoj sasuo nekoliko metalnih komadića u Nikolu Štedula. Zbog viših državnih interesa.
Očito, ti su i sada u igri, jer zašto bi Sindičić riskirao da ga se locira, identificira, arestira i transportira? Treba samo zamisliti koliko bi trajala takva složena operacija da je svojedobno Ante Gotovina poslao ''pismo'' državnome vrhu. Ili se javio mobitelom nekome u Hrvatskoj, možda poslao e-mail?
Bilo kako bilo, od ''ove vlade'' gospodinu Sindičiću očito ne prijeti baš nikakva opasnost. Dapače, potpuno smo sigurni kako njemu ni od koga i nigdje ne prijeti baš ništa. Cilj je i ideja, naravno, da gospodi Perkoviću i Mustaču isto tako ne prijeti baš ništa i nigdje. I to je to, kako reče jednom visoki izvor iz najviših vrhova državne uprave, u ovoj zemlji pod ''ovom vladom''.
Sindičić i Nobilo
Zanimljivo je i kako je Nobilo prije toga dobio od Sindičićeve sestre i e-mail, koji sadrži ''istu tu izjavu'', kaže odvjetnik. Ponovno, jako bi bilo zanimljivo saznati surađuje li naša policija s EUropskom, na primjer talijanskom, i je li uopće moguće, danas u 21-om stoljeću, locirati Sindičića u dalekoj Italiji. Iako nitko ne zna gdje je, vjerojatno ni supruga ni sestra.
Saga Šegon nastoji se zataškati, što je moguće lakše i brže. HBOR, gdje je predsjednik Nadzornog odbora ministar financija, oglasio se priopćenjem u kojem je naveo kako je HBOR odobrio kredit ''trgovačkom društvu Facta Vera d.o.o., a ne fizičkoj osobi''. Navodno ''pod jednakim uvjetima koje imaju i drugi poduzetnici koji dobivaju takve kredite''.
KarikaturaŽivimo li u pravnoj državi? Možda, u nekoj vrsti karikature, te i takve države. Odnosi Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke? Naravno da su ti bili i ostali više nego dobri, ako je vjerovati ministrici vanjskih poslova Pusić, kojoj većina državljana RH ne vjeruje baš ništa. Tko joj vjeruje, to je već neka sasvim druga priča.Nadamo se, jer ti su uvjeti za vlasnike bilo koje firme, bilo za koje društvo a pogotovo za neku ''fizičku osobu'', naprosto fantastični. Uzme li se u obzir još i podjela rizika s ''poslovnom bankom'' i ostale pojedinosti tog i takvog aranžmana. Efektivno, i efikasno, reprogramiranje duga uspješnom poslovnom subjektu kao što je Facta Vera, očito je svrha HBOR-a. Korist za hrvatske porezne obveznike, ovu vladu, hrvatsko poduzetništvo? Mora da je nevjerojatna.
Ministar poduzetništva Maras nedavno je zatražio javnu objavu svih korisnika kredita HBOR-a. Zar ima boljeg trenutka da se udovolji ovom zahtjevu od ovog trenutka? To bi trebalo učiniti baš sada, po nekoj logici i rezonu, ako već nije učinjeno jučer. Zašto ne danas? Izgleda da interes javnosti nije previše na srcu, kako ministru Liniću, tako niti Marasu, koji otklanja lopticu prema HBOR-u, ''pitajte upravu HBOR-a''. Dakako, ministar Linić je šef Nadzornog odbora HBOR-a, dok je Maras samo član. Kako bi član znao isto što i šef? Na djelu je hierarhija, lijepo je to vidjeti.
Ne radi se tu više, naravno, niti o društvu Facta Vera, niti o tome tko zapravo upravlja dotičnom tvrtkom, čija je imovina djelomice založena kako bi se domoglo novaca, odnosno kredita. Radi se o tome da bi, u ''kulturnim zemljama'', ministar Linić, zajedno sa svojim pomoćnikom, trebali podnijeti neopozive ostavke na svoje položaje. Naime, u ovome je slučaju sve kristalno jasno. Sukob interesa je evidentan, uz protuzakonito pogodovanje i/ili katastrofalno obavljanje dužnosti. Odgovornost je takve naravi da su promptne ostavke neophodne.
Karikatura pravne države
Slična jasnoća nazire se i u pravnoj borbi oko Perkovića i Mustača. Iako u tom slučaju ima daleko više tajni, pravno gledano sve se ovih dana razbistrilo, kao što je jasna i dvostruka pozicija DORH-a. Očito, jednakost pred zakonom u Hrvatskoj je utopija. Pravna stečevina EU-a, u RH je daleka budućnost, bar što se tiče prakse i primjene.
Živimo li u pravnoj državi? Možda, u nekoj vrsti karikature, te i takve države. Odnosi Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke? Naravno da su ti bili i ostali više nego dobri, ako je vjerovati ministrici vanjskih poslova Pusić, kojoj većina državljana RH ne vjeruje baš ništa. Tko joj vjeruje, to je već neka sasvim druga priča.
Tko vjeruje ovoj vladi? Anketirani, posve sigurno anketirani. Kao i svi koji žive od njezinog povjerenja, i ''sredstava''. Dragan Zelić odnosno GONG je, recimo, teška srca dopustio i izustio da bi se o Šegonovoj ostavci trebalo razgovarati. Što se tiče ministra financija, o tome ni slova. Nevladine organizacije, svjesno i savjesno, obavljaju i dalje posao za koji su (dobro, više nego dobro) plaćene. Baš kao i ''pravna država'', u kojoj smo svi – jednaki pred zakonom. Ako ćemo se šaliti, naravno. Vrijeme je za ozbiljnost.
dr. Slaven Šuba
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.