Napredak

Zoran Milanović je opet progovorio. U cigle dvije godine, kaže, napravljen je ''napredak''. Teško ga je detektirati, istina, ali Einstein je rekao kako je mašta važnija od znanja. Vrijeđa li bujna mašta, ipak, inteligenciju? Objektivno, dotični ''napredak'' vrijeđa inteligenciju ne samo prosječnog birača, nego i flore i faune, pa bilja i bosilja, sve do svake slobodne stabljike, od ravnice slavonske do Prevlake.

O ''napretku'', s ovom vladom, možemo samo – maštati. Ne znamo što bi Slavko Linić, siva eminencija crvene stranke, rekao na napredak postignut u domeni fiskalne konsolidacije. Koliko novih zaduživanja planiramo u budžetu i rebalansima?

Vrijeme je novac, kažu bankari. Ako je tome tako, onda posuđenim novcem RH može kupiti ponešto vremena. Za što kupujemo vrijeme, pitanje je. Iz Vlade nam nitko ne zna reći. Jer, ako smo već ostvarili napredak, onda smo na pravom putu. Onda znamo što radimo i kamo idemo.

Čemu onda ulaziti u nova zaduživanja, teretiti bilance novim kamatama, opterećivati oronulo gospodarstvo i potonulu poljoprivredu, kao i ostale privredne grane, zadužene da ostvaruju ''napredak'', izvuku državu iz krize? Nejasno je, koliko nam vremena treba, jer investicija – nema. Sljedeće 2014. daljnji ''napredak'' nam ne gine, kažu da je neizbježan. Zapravo, već smo u plusu, barem u mašti, samo što to još ne znamo. Zbilja kaska za maštom.

Međutim, predsjednik ove vlade očito ima viziju. Vjerojatno je to Plan 21. Ministar Maras pak, ima znanje, optužio je oporbeni HDZ da su u posljednjih 5 godina srozali BDP za 12 posto. Po Saboru se čuje i da su HDZ-ovci pljačkali i krali. Posebno devedesetih. Čudno, kad je šestoglava koalicija došla na vlast 2000. godine, deficit je bio dvostruko manji nego kad su sišli s vlasti, četiri godine potom.

Deficit

U posljednje dvije godine, deficit je opet počeo strmoglavi uspon. Ako je to ta vizija, doći na vlast i ne napraviti ništa osim optužiti prošlu vlast, u kojoj su onda zbilji živjeli devedesetih, ili do povratka na vlast 2011. godine? Zašto su se natjecali na izborima, ako nemaju nikakvu viziju? Teško da je nema, pa toliko je ljudi zaposleno, a koliko tek otpušteno...

MarasPredsjednik ove vlade očito ima viziju. Vjerojatno je to Plan 21. Ministar Maras pak, ima znanje, optužio je oporbeni HDZ da su u posljednjih 5 godina srozali BDP za 12 posto. Po Saboru se čuje i da su HDZ-ovci pljačkali i krali. Posebno devedesetih. Čudno, kad je šestoglava koalicija došla na vlast 2000. godine, deficit je bio dvostruko manji nego kad su sišli s vlasti, četiri godine potom.Ali da, ostvaren je ''napredak''. Kako je lako zaboraviti tu činjenicu. No, potrebna je i ta mašta. Recimo, u doba suludoga jugoslavenskog režima, od četrdesetih do devedesetih, kroz turobnu zbilju probijala se u narodu jedna velika istina: svijetloj budućnosti na putu je stajala samo ustaška neman. Usred neimaštine i nestašica, ekonomskih kriza i programa stabilizacije, permanentnih reformi i planova oporavka, odnosno usred svog tog ''napretka'' nezaustavljivoga sve dok je zemlju vodio čika maršal, vizija je bila ''i poslije Tita Tito''.

Ne zna se tko je zapravo o tome maštao, ali kroz zbilju su se probijale i vijesti o egzekucijama državnih neprijatelja, iz te divlje i povampirene kontrarevolucionarne emigracije. Zaista, ustaška zmija izgleda nikada nije spavala, ali službe ''bezbednosti'' lovile su vijugavu zmiju po ''vascelom svetu'', i ''obezbeđivale''. Što i kome, i zašto zapravo, odavno se zna.

U procesu, izgubiše se negdje i Hrvati u Vojvodini, neki postaše Bunjevci, neki Šokci, neki Jugoslaveni. Zamalo da se ne zagubiše i Hrvati po Hrvatskoj. Jer, nije se smjelo istaknuti ni hrvatski grb, bez petokrake, srpa i čekića, i sličnih rekvizita. Bio je to komunistički plurallizam, a država narodna, demokratska. Partija je nezaustavljivo koračala naprijed, prema ''napretku''. I micala sve prepreke na putu Revolucije.

Povampirene emigracije više izgleda nema (?), Zemlja se i dalje vrti, ali nesta Revolucije, no tu je i dalje zmija. Tu je, dakako, i ta povampirena desnica, s njom uz bok i fašistoidi, klerikalci, ultradesničari, srednjovjekovlje i nepodobno znakovlje, ugroženo srpstvo, ugrožene manjine, ugroženi antifašizam, i naravno, tu je ''homofobna'' (?!), proreferendumska, antidemokratska, zatucana većina. Naroda?

Ne, narod se zna tko predstavlja. Jedino oni legitimno ''izabrani'', na demokratskim izborima. Navodno, većina je tako odlučila. Većina tih glasova bila je relevantna, demokratska, legitimna. Baš kao i na referendumu za ulazak u EU, čudesnog ishoda 66.28% spram 33.14%, okruglih 2:1.

Nema rezultata, ali ima napretka

Na posljednjem referendumu, međutim, pobijedila je ona druga, povampirena većina, s još većom razlikom, potrošivši bespotrebno novac ''poreskih obveznika'', kako im voli tepati taj militantni ministar financija. Trošenje novca na policijski vozni park – nevažno, kao i na brojne konzultante i prevažne studije – beznačajno. Saznasmo, konačno, od Francuza skromno plaćenih, most do Pelješca najbolji je spoj matice zemlje s Dubrovnikom! Neprocjenjivo. NapredakAko nema rezultata, ima ''napretka''', pa problema, jednostavno, nema. Nema ni novca iz EUropskih fondova, izgleda. Deset godina su i bivši i sadašnji pričali o bogatstvu novca iz nepresušnog EUropskog vrela, još početkom srpnja su mediji objavili kako se ulazak u EU – već isplatio. Riječ je bila o 2 projekta, već realizirana. Povlačilo se novce, najavljivalo projekte. Baš kao i posljednje dvije godine. Normalno je, onda, da ni ''napredak'' nije izostao.Sigurno i jeftino.

Desetci istaknutih ekonomista, osim par izuzetaka koji rade za bankaroide, odavno izriču ocjene koje baš i nisu laskave, za ''napredak'' u posljednje dvije godine. Čudno, naši ekonomisti kao da nemaju viziju. Znanje im nitko ne osporava, ali njima nešto, očigledno, nedostaje. Možda im nedostaje mašte? Recimo, kvadratura kruga zvuči dobro. U gospodarstvu neke zemlje analog problema bi glasio: kako izvući zemlju iz krize ako više od 50 posto radno sposobnih – ne radi!? Traži se – vizija, traži se Plan 42, nešto dvostruko jače od originalne doze.

Ako nema rezultata, ima ''napretka''', pa problema, jednostavno, nema. Nema ni novca iz EUropskih fondova, izgleda. Deset godina su i bivši i sadašnji pričali o bogatstvu novca iz nepresušnog EUropskog vrela, još početkom srpnja su mediji objavili kako se ulazak u EU – već isplatio. Riječ je bila o 2 projekta, već realizirana. Povlačilo se novce, najavljivalo projekte. Baš kao i posljednje dvije godine. Normalno je, onda, da ni ''napredak'' nije izostao.

Napredni birači izgubili su, međutim, na nedavnom referendumu, od zatucanih, netolerantnih ''homofoba''. Nije da dotičan termin bilo što znači u hrvatskom jeziku, ali Bože moj, naši su moderni, svjetski educirani kadrovi ipak i to usvojili. Grčko-latinske kombinacije obično su ubitačne, čak i kada ništa ne znače.

Teško da se bilo tko od zatucanih boji ljudi, ali eto, ako si netolerantan, valjda se radi o strahu, istina bespredmetnom. Tko može zaustaviti ''napredak''? Ali evo, u Australiji, na dalekom Jugu, na drugom kraju svijeta, izgleda da su još dalje od naših svjetlonoša. Ili su ''homofobi''. Odlučiše kako istospolni brakovi – ne postoje. Sic!

Tamo je, zasada, priča završena. Ali kod nas, nema odmora dok traje obnova. Slijede ustavne promjene, ubrzo će i 1. siječnja 2014-e, predizborne godine. S njom i ''Lex Perković''. I naravno, obećani rast BDP-a, uz trenutnih 358,808 nezaposlenih. Slijedi gospodarsko čudo, život je lijep! Slijedi napredak, bez Kruševca. Možda i bez kruha, ali što je to prema obećanom rastu BDP-a.

dr. Slaven Šuba