Prijedlog izmjene Ustava

Nekako u sjeni započete utrke za uskoro upražnjeno mjesto na Pantovčaku, odvijale su se aktivnosti radne skupine za pripremu ustavnih promjena, pod vodstvom potpredsjednika Sabora Vladimira Šeksa. Kako javljaju mediji, radna je skupina svoj prijedlog „neophodnih“ izmjena završila i proslijedila Vladi, a te bi izmjene trebale omogućiti zaključenje pregovora sa EU i konačno, u pravnom smislu, omogućiti i pristupanje Uniji.

Sličan su put modifikacije Ustava prolazile sve zemlje, današnje članice Unije, a konačan oblik i formulacije prijedloga izmjena temeljnog pravnog dokumenta RH, te svih dodataka i modifikacija članaka Ustava, najavljuje se, biti će poznat široj javnosti uskoro, krajem rujna. Predsjednik RH g. Stjepan Mesić, koji nas ovih dana nastoji „čvršće“ vezati s nesvrstanom Kubom na jednom od svojih, valjda posljednjih turističkih putovanja na račun poreznih obveznika, s prijedlogom izmjena je upoznat susrevši se s Vladimirom Šeksom i Jadrankom Kosor prošli ponedjeljak.

Opravdanja predlagača

Njegova je podrška izmjenama Vladi izuzetno važna jer bi to značilo da sam predsjednik neće dostaviti neki „svoj“ prijedlog mogućih izmjena Ustava, na što ima ustavno pravo. Kada imamo ove činjenice u vidu, postaje mnogo jasnije zašto je važno da osoba Predsjednika RH bude, kako su to neki lijepo formulirali, „psihički uravnotežena osoba“, pa i zašto ne bi bio, u duhu tisućljetne baštine Hrvata, vjernik – katolik.

Ma koliko su ovlasti predsjednika Ustavom limitirane ipak su, vidljivo je i na primjeru ovlasti za inicijative na izmjenama Ustava, vrlo značajne u ovim opet za Hrvatsku prijelomnim vremenima. Jer, svi integrativni procesi u Zajednice, kojim se neka država odriče dijela suvereniteta u korist te Zajednice jesu upravo to: prijelomna vremena za narod te države! Stoga bi inicijative i prijedlozi izmjene Ustava morali biti od izuzetnog interesa za birače i oni bi ipak morali imati mnogo veći utjecaj na konačni oblik tog, u pravnom smislu, osnovnog državnog dokumenta, u odnosu na, danas, vrlo usku grupu ljudi, čiji će „proizvod“, prijedlog izmjena Ustava, utjecati u značajnoj mjeri i dugoročno na živote svih nas. Hrvatska je tijekom svoje povijesti u neke državne zajednice ulazila „svojom voljom“, u skladu s tada važećim standardima odlučivanja o tome, možda daleko od današnjeg pojma demokratskog odlučivanja, a u neke je pak zajednice, poglavito u XX st. gurnuta protiv svoje volje. O „demokratskoj metodi“ posljednjeg udruživanja 1945. ne treba trošiti riječi, iako su tadašnji protagonisti te „demokratske zajednice“ upravo u današnjem Ustavu RH uspjeli s ponosom istaknuti tu činjenicu, „uvjerivši“ sve nas kako je to temelj bez kojeg ne bi bilo današnje Hrvatske.

Načelno, u stabilnim demokracijama Ustav je dokument koji se mijenja izuzetno rijetko, pa pogledajmo medijska izvješća koja najavljuju koji će prijedlozi promjena biti dani Saboru na usvajanje. Kao prvo što je, prema medijima navedeno, potrebno mijenjati, a nadam se da predlagači ne misle kako je to i „de facto“ najvažnije, jest: omogućiti izručenje hrvatskih državljana sudovima članicama Unije!

Da li nas to podsjeća na riječi „locirati, identificirati, transferirati“, izrečene od, gle čuda, voditelja radne skupine za izmjene Ustava, doduše „jednom drugom prilikom“ i u „drugom kontekstu“. No, svejedno, usvajanje ovog prijedloga, značiti će da će na pr. Estonija ili susjedna nam Slovenija, moći zatražiti i pravno utemeljeno, dobiti transferirano „svakog optuženika“ s Domovnicom. Opravdanje predlagača za ovaj prijedlog leži u „zaključenju pregovora sa EU o poglavlju Pravda, sloboda i sigurnost“.

Kako nam EU diktira „nužne“ modifikacije ustava RH, ne čudi nas i potreba da „zatvorimo“ poglavlje Financijski nadzor, pomoću odredbe koja će osigurati neovisnost Državnog ureda za reviziju. Osobno, kao i mnogi drugi birači, živio sam u zabludi misleći da je i danas ova institucija neovisna od dnevne politike, no ipak mi nešto „smrdi“ kada EU traži da ubuduće to i izrijekom piše u Ustavu! Ali, tko će se zamarati takvim „detaljima“ kada u EU „treba ući“ već iduće godine…

Poglavlje Ekonomska i monetarna politika u pristupnim pregovorima, biti će uspješno zaključeno, kada EU pregovaračima pokažemo da smo usvojili Ustavnu izmjenu kojom je HNB „potpuno samostalna institucija“. Čudno, i za tu instituciju sam proteklih 19 godina očito živio u zabludi, kako je neovisna o politici, ali se pitam i što će nam zapravo onda kada jednog dana usvojimo „euro“ kao platežno sredstvo?

Nas i Rusa – 200 milijuna

Interesantan je i uvjet zaključenja pregovora o poglavlju Pravosuđe i temeljna ljudska prava, kojim će ustav zagarantirati davanje aktivnog i pasivnog biračkog prava državljanima EU s prebivalištem u Hrvatskoj na izborima za EU Parlament i na lokalnim izborima. Ne znam zašto, kada sam to pročitao odmah mi je pala na pamet ona stara komunistička parola: „Nas i Rusa – 200 milijuna“! Dobro, neće baš Rusi biti članovi EU s biračkim pravom u Hrvatskoj, ali bi razni novi birači s imenima poput John, Hans, Paolo ili Sven uskoro u malim zajednicama na Jadranu, mogli odlučivati kako će naš Ive, Ante i Frane živjeti na svojoj djedovini! Kako nam Mate Arlović objašnjava, stranci ipak ne bi mogli birati župana ili gradonačelnika, iako su neke EU zemlje „išle iznad propisanog standarda“, pa se stranci mogu kandidirati i za te položaje. Nekako mi se čini da je takav „dodatni amandman“ na Ustav mnogo lakše progurati, kada su jednom već usvojeni „standardi zapisani u direktivama EU“.

Ostala „unutarnja pitanja“, udaljena temom od EU pregovaranja, a koja eventualno zavređuju izmjene u Ustavu, će pričekati neka druga vremena, objašnjava nam g. Luka Bebić, a mi „razumijemo“ prioritete i žurbu! Da, ima jedna sitnica koja isto „MORA“ biti usvojena. Odnosi se na referendum o ulasku u EU. Tu se, pod svaku cijenu „MORA“ ispraviti, kako je za uspjeh referenduma dovoljna potpora polovice birača izišlih na referendum. Dakle ne polovice upisanih birača, već polovica od onih koji će obaviti svoju građansku dužnost odabira jedne od dviju alternativa na referendumskom listiću. Ne znam samo, ne vidim kroz medijsko izvješće, po kojem EU „poglavlju“ i to „mora“ biti u Ustavu izmijenjeno.

Na kraju novinskog teksta, u jednoj kratkoj rečenici, ne precizirajući „detalje“, stoji kako će Ustavom „trebati delegirati“ i dio „određenih“ suverenih ovlasti Hrvatske, na institucije Unije, a „trebat“ će i „regulirati“ odnos europskih i hrvatskih zakona. Pitam se, a odgovor mi se sam nameće, da li ove posljednje riječi znače kako su EU zakoni „jači“, što će reći „pravedniji“ ili „nadređeni“ zakonima RH?

Možda sam i pretjerano znatiželjan, ali stvarno bih volio saznati i ostale „detalje“ za koje ubuduće, prema Ustavu, Hrvatska će morati „pitati“ Bruxelles, odnosno primiti uputu, jer neće biti njena nadležnost. Nadam se da će i drugi birači postaviti prvenstveno sebi slična pitanja, te promisliti kakvim vlakom „putujemo u EU“, ekspresnim bez prtljage kako nas sada vozaju, ili možda bolje sporovozno, s više prtljage i osobnog komfora na cilju.

Damir Tučkar, dipl. ing.

{mxc}