Inat jednog vicmahera

Posljednjih dana svjedočimo rasplamsavanju medijskih iskrica jednog Predsjednika države na odlasku, usmjerenih protiv institucije s najvećim ugledom i vjekovnim kontinuitetom djelovanja, te brigom za narod te države. S obzirom na ideološku opredijeljenost aktualnog „Predsjednika svih građana“, izgrađenu u nekim drugim vremenima jedne propale države, izazivanje polemika o prisutnosti i potrebi izbacivanja „križa“ u državnim ustanovama i nije neko iznenađenje. Ono što začuđuje jest izabran trenutak napada na instituciju Crkve i osjećaje vjernika na odlasku ovog „predsjednika-vicmahera“, a to baš i nije „vic“! Naime, ovaj posljednji medijski istup u cilju promocije „lijeve oporbe“, odmah podržan u dobro znanim medijskim centrima moći raznoraznim „anketama i mišljenjima“ građana samo svjedoči o djetinjem inatu jedne osobe, koja se zatekla na mjestu predsjednika Države.

Navodi nas to na promišljanje o tome tko nam vodi državu, pa kako prošlost ne možemo izmijeniti svakako moramo paziti kakvu si budućnost, biračkim odabirom na predstojećim izborima, kreiramo. Upravo takav komentar i savjet onima što prate „vjerski tisak“, dan je u komentaru urednika lista najutjecajnije institucije u Hrvata. Savjetnici „Predsjednika-vicmahera“ odmah su reagirali, a „institucija Predsjednik“ pokazao je kako je i on, kao i svaki drugi čovjek, „krvav ispod kože“! Na opasku tiskanog komentara, o potrebi da Predsjednik države bude „psihički uravnotežena osoba“, reagirao je poput uvrijeđenog djeteta, valjda je, preosobno shvativši komentar, kao sukus njegovog osobnog opisa dvomandatnog razdoblja , odlučio „uzvratiti udarac“.

„Križevi su nepoželjni u državnim institucijama“, uzviknu „institucija Predsjednik“, u ime uvrijeđenog „Predsjednika-vicmahera“, osobe što rado i često „popije kavicu sa svojim podanicima“. Po političkom uvjerenju, „Drug predsjednik“, osjetio je potrebu da, prije odlaska, zada još jedan mogući udarac Instituciji koja svjedoči „osobu na tom križu“. A nije zgorega podsjetiti se kako je „Predsjednik-vicmaher“, započeo svoj mandat zakletvom, završenom riječima : „…Tako mi Bog pomogao“ !

„Krvav ispod kože“, kao i svi ljudi, „predsjednik-vicmaher“ nije bio u stanju mandat završiti kao „Institucija Predsjednik“, pa je morao „poput malog uvrijeđenog dječačića“, vratiti se u dane mladosti i sa drugovima „antifašistima“ povesti još jednu „avnojsku“ bitku! Jer njima „Krist na križu“ ne treba, imaju „oni“ Tita! Pogledajmo samo tko je toj izjavi „Predsjednika-vicmahera“ dao najsnažniju i najbržu podršku, koliko samo „izljeva“ radosti i nade da se vraćaju „ona vremena“, što sve rekoše za javnu dalekovidnicu naši oporbeno „lijevi“, od Zokija, Ingrid, Jurčevića…

No, naš Predsjednik na odlasku, kako se moglo čuti u emisiji Hrvatskog radija „S predsjednikom na kavi“, ima i mnogo većih briga. Uz onu da Predsjednik nakon Mesića bude „novi predsjednik Mesić“, jako ga brine njegov Ured nakon mandata, ali i to da, kako danas „stvari stoje“, nakon mandata ne može imati „predsjednička ljetovanja“. Zakon o posebnim pravima Predsjednika RH po prestanku obavljanja dužnosti, što je izglasan u Saboru 2004, gle čudo , za početka „drugog“ i posljednjeg mandata „Predsjednika-vicmahera“, daje „Instituciji Predsjednika“ pravo na doživotno korištenje Ureda, opremu, dva službenika, službeni automobil i vozača, te osiguranje. Vlada još ne zna gdje će taj Ured biti, no mora ga osigurati 30 dana po isteku mandata. No, „Predsjednik-vicmaher“ u emisiji sugerira kako bi „nekim podzakonskim aktom“, trebalo riješiti da pod pojmom „Ured“ bude i obuhvaćeno korištenje neke od rezidencija (tzv. „Bakarićeva vila“na Hvaru, koja mu se posebno omilila, Kupari, Vila Banac, vile na Brijunima) u sparna, ljetna razdoblja godišnjih odmora.

„Predsjednik-vicmaher“, u ova recesijska vremena, iskazuje doista „socijalnu osjetljivost“, sukladnu onom vicu iz davnih dana kada je nastupila „svijetla budućnost“. Tada je, kako vic kaže, a neki se bogme i danas sjećaju zbilje tih vremena, četrdesetih i pedesetih prošlog stoljeća , bilo uobičajeno da „antifašisti“ drže skupove „radnicima i seljacima“, na kojima su „vaspitavali široke narodne mase“ o blagodatima novog poredka, „medu i mlijeku“ što će poteći u bliskoj budućnosti. Jedan takav, iskreno zaneseni i poneseni, „politkomesar“ u nekoj maloj „općini“ držao je vatreni govor sakupljenom mnoštvu govoreći:“… Drugovi, ova naša zemlja će biti bogata i svi će moći kupiti auto. Evo, na primjer, ja ga već imam …!“

Drug Predsjednik, završetkom svog mandata, odlazi u prošlost, a nama, nadamo se, ne smiješi se ta „svijetla budućnost“, u kojoj porezni obveznici i dalje plaćaju ljetovanja svojih bivših predsjednika.

Damir Tučkar

{mxc}