Hrvatsko pravosuđe ispod radara

Ispod radara je frazem, najvjerojatnije uvezen iz engleskog jezika, koji se koristi u značenju da je nešto tajno, skriveno. Kako su radari (Radio Detection and Ranging) uređaji stvoreni u tridesetim godinama prošlog stoljeća doživjeli primjenu u II. svjetskom ratu za rano otkrivanje neprijateljskih aviona, posebno teških bombardera, za pretpostaviti je da su upravo novinari bili ti koji su „ispod radara“ u tekstovima koristili za opise nekih događaja koje je, uglavnom politika iz svojih razloga, željela ostaviti izvan fokusa javnosti. Avioni koji lete nisko, zbog konfiguracije terena i načina gibanja radarskih zraka, mogli su od prvih radara ostati neotkriveni, pa je to i povod doslovnog korištenja izraza „ispod radara“. No nas zanima ono u politiku preneseno značenje ovog pojma, i korištenje u Hrvatskoj danas. Što se to oko nas zbiva što „ne vidimo“ jer dalekovidnica i glavni pisani mediji o tome ne pišu, ne govore? Još nas više zanima zašto se o nekim događajima piše malo, bez dublje analize, bez tzv. „istraživalačkog novinarstva“, kao da postoji neki nevidljivi i neprisutni „cenzor“ koji dozira informacije u nekim slučajevima. U nekim pak drugim slučajevima, također svjedočimo, ako je u interesu nekih krugova politike, nastoji se od „buhe stvoriti slona“. Mislim da je posljednjih mjeseci svima u pamćenju neki takav medijski „slučaj“, bilo da imamo osjećaj da se nešto prešućuje, zataškava ili pak „napuhava“, pa ne bih nabrajao i elaborirao, no, svakako, te činjenice svjedoče kako stara praksa političkog života iz vremena od prije 30-ak godina u RH „teško umire“. Mnogi bi novinari rado progovorili o svojim karijernim „dogodovštinama“ ove vrste, kada ne bi strahovali za svoj „mirovinski staž“ i mirovinu u kojoj se nadaju mirno proživjeti, bez stresa preostale godine života. Iako, svima je znana statistika po kojoj novinari žive „nešto kraće“, bilo zbog svakodnevnog stresa, ili pak kao u posljednjem „novinarskom zdravstvenom slučaju“ u Splitu, od neke vrste „medicinske prakse u savršenom zdravstvenom sustavu države“. Namjerno izostavljam ime „Pedra“, aktualnog ministra, posljednjeg u nizu „ministarskih „bisera“ što nikako da reformiraju zdravstvo, koje je već par desetljeća ozbiljno bolesno. No ta tema „ispod radara“ je za neku drugu priliku.

U Hrvatskoj je, posebno u onim olovnim, danas mnogima „nostalgičnim“, vremenima bilo bezbroj primjera, kada se „zaustavio Reuters“ ili ako to više nije bilo moguće, u javnost su plasirana službena priopćenja o nekim, za politiku, „nezgodnim“ događajima. Jedan se takav zbio i ovih dana, baš u nezgodnom trenutku, danima obljetnice Oluje, koji doduše nije prošao „ispod radara“, jer to nije bilo moguće, no, „ispod radara“ su prošla neka razjašnjenja ovog događaja, u biti, pokušaja ubojstva što je rezultiralo teškim, po život opasnim posljedicama, s neizvjesnim prognozama oporavka. Pa, pogledajmo kako se, prema tiskovinama sa znatnim utjecajem na javno mnijenje, zbio nemili događaj, u dva čina.

Čin prvi – Sava Lešić kod kuće

Ne znam kako vi, dragi čitatelji, ali ja do sada nisam čuo za Savu Lešića, profesionalnog košarkaša Borca iz Čačka, rođen 1988 u Kninu. Ovaj 205 cm visok igrač poznat u okvirima Srpske lige, u poznijim sportskim godinama, ima i brata koji živi u Ramljanima (selo pored Otočca), te je ovih dana opet „došao kući“. Interesantno je kako neki mediji govore o Ramljanima kao „srpskom selu“, a valja znati da je po popisu stanovništva iz 1991. imalo 368 stanovnika, od čega 362 Hrvata! Na popisu stanovništva iz 2011. Ramljani imaju 167 stanovnika i slijede sudbinu ostalih mjesta Like, nerazvijene, ratom opustošene i raseljene. Ipak, nazvati ovo selo, koje je početkom XX st. imalo i preko tisuću stanovnika, „srpskim selom“ može imati samo zlonamjerni cilj. Kako i zašto je Sava Lešić djetinjstvo i mladost proveo u Srbiji, izmijenivši 14 klubova u svojoj sportskoj karijeri, no očito da rodbinske veze s Kninom prekinuo nije. Pa, što se dogodilo tog 8. Kolovoza oko 19:40 h na cesti Šibenik – Knin ? Ma kako se trudili „iščitati“ novinske opise događaja, teško je oteti se dojmu da su novinari nekako „neprecizni“ i ne iznose baš sve detalje. Ipak, saznajemo kako su se dvije sestre (25 i 13 godina) vraćale u Knin autom s njemačkim registracijskim oznakama, dok je Sava vozio Audi A7 beogradskih registracijskih oznaka. Prema policijskom Izvješću, došlo je do „nesuglasica u prometu“, pa verbalnog i fizičkog sukoba. Neki mediji navode kako je Savo pokušao pretjecati, a kako je vjerojatno pri tome uletio u „škare“, svoj je bijes morao iskaliti na 25 godišnjoj vozačici, prvo pokazivanjem 3 prsta. Dakako, sestre su mu uzvratile pokazivanjem srednjeg prsta. Sava je, koliko sam razumio medije i psihologiju ovog „sportaša“, u nastupu bijesa, koji kilometar dalje od samog incidenta, zaustavio vozilo i sačekao da sestre stignu u svom autu. Nije jasno, posebno ne iz POLICIJSKOG Izvješća, je li se Savo „parkirao na ugibalište“ ili je stao na sred ceste da sestre jednostavno moraju zaustaviti vozilo. Zaključujemo kako je uz Savu bila i njegova supruga koja je verbalno napala sestre i „ošamarila“ (čitaj nokautirala) 13 godišnjakinju, što su za policiju „lakše tjelesne ozljede“! Nije jasno što se potom dogodilo, no Savo i suputnici su nestali u svom Audi-u, a sestre su kod kuće objasnile ocu i bratu što im se dogodilo. Nije nevažno što je otac policijski službenik i hrvatski branitelj, a brat djelatna osoba HV-a, kao što nije nevažno i sve što se oko Otočca događalo 91.-95., premda je od sekundarnog značaja za ovaj slučaj. U sumrak su otac i sin pošli u obližnji zaseok Lešiće potražiti auto da bi saznali tko je napao ove dvije žene i pronašli su ga u dvorištu. Tada je policajac, izvan dužnosti i bez iskazivanja svoje „značke“ pokušao razgovorom otkriti motive napada na žene, no, u maniri „gostoljubivih domaćina“, odmah je od dva brata napadnut i izudaran letvom, dok je, nejasno tko od braće, Dragan ili Savo, čekićem po glavi udario 28 godišnjeg pripadnika HV-a. Policijsko Izvješće sročeno je tako da je nejasno TKO je započeo sukob, jesu li pronađeni kakvi materijalni dokazi da su otac i sin odmah napali, iz osvete, ovu „miroljubivu srpsku obitelj“, ili je bilo obrnuto? No isto je tako sasvim jasno, da je ovdje počinjeno djelo pokušaja ubojstva, da su sudionici privedeni i da su nakon davanja iskaza – pušteni kućama (osim TEŠKO ozlijeđenog pripadnika HV-a s neizvjesnim ishodom liječenja).

Čin drugi – Sava opet kod kuće

Sukob kao tema je u hrvatskim medijima nakon dan-dva prepuštena zaboravu, nema istraživalačkog novinarstva, prenose se samo „opravdanja“ događaja „nedužnog Save“ dane srpskim medijima.

"Međutim, odmah je krenulo vrijeđanje na nacionalnoj osnovi, rekla je da smo mi četnici i da joj je muka od nas. Supruga je izašla iz vozila, a djevojčica od 13 godina je skočila na nju i počela je čupati. Razdvojio sam ih, ušli smo u auto, krenuo sam prema našem selu i primijetio da me to vozilo prati i stalno slika auto. Kada smo stigli kući, nakon nekih 30 minuta došla su dva automobila i izašla su dva čovjeka, jedan srednjih godina i jedan mlađi. Tada su počeli tražiti po dvorištu auto, i kada je mlađi vidio moj auto, počeo je vikati: 'To je taj, to je taj', a stariji: 'Ubili ste mi majku '95., sad ću vas pobiti sve', i krenuo je udariti mog brata.Nakon toga smo u samoobrani odreagirali da ne dođe do većeg incidenta. Stariji čovjek je otišao do auta da izvuče lanac s metalnim predmetom i prvo je udario moju majku, a zatim krenuo prema meni, pokušao sam se obraniti bježeći. Dok je jurio za mnom, pao je, što sam iskoristio da ga razoružam i tad se pojavio mlađi koji je napao mene, ali taj napad brat i ja odbijamo. Mlađi se povukao odmah, a stariji je nastavio s prijetnjama. Od tog trenutka mi smo nastojali da oni što prije odu i da se ta situacija završi jer su sva bratova i moja djeca bila na terasi, vrištala, plakala i bilo je vrlo stresno za sve nas to gledati. Na svu sreću oni su otišli kućama, a mi smo slučaj prijavili policiji. Bio sam prisiljen dati ovu izjavu zbog svega što je objavljeno u hrvatskim medijima, više se po ovom pitanju neću oglašavati", rekao je Lešić.

Iz ovog što je Savo rekao, izlaze mnoge nelogičnosti, no, nikako mi ne idu u glavu činjenice, koje su nepobitne:

-sukob je izazvao vozač Audija, „naš Savo“, koji je preticao gdje nije smio, koji je potom vrijeđao i prijetio dvama ženama, bolje rečeno jednoj i djetetu pored nje, koji ih je sačekao na otvorenoj cesti nešto dalje od mjesta pretjecanja i verbalno, kasnije i fizički napao.

- sukob kod kuće „našeg Save“ i brata mu Dragana, opet su započela složna braća, počinivši POKUŠAJ TEŠKOG ubojstva.

- HRVATSKO pravosuđe po prikupljanju izjava PUŠTA sudionike sukoba kući, a Sava je valjda već u Beogradu.

Upravo je nepojmljivo da nije određen ISTRAŽNI ZATVOR u roku od 30 dana u kojem vremenu tužiteljstvo treba zatražiti KAZNENI postupak za pokušaj TEŠKOG UBOJSTVA. Nekako se sve čini, od izvješća policije preko „ispod radara“ medijskog tretmana ovog međunacionalnog sukoba, k cilju da se sve proglasi „PREKRŠAJIMA protiv javnog reda i mira“, da se opale kazne svima, i da se sve što prije zaboravi i da i dalje živimo u miru i“ bratstvu i jedinstvu“. Doista, KAKO je moguće da se glavnoosumnjičeni za pokušaj ubojstva jednostavno isti dan pusti iz pritvora (je li uopće i bio u pritvoru ili samo u postaju na davanju iskaza?)??? Ne znam, ali, nekako mi se čini da su brojni telefonski pozivi te večeri opteretili telefonske centrale. Posebno zato što se, valjda blago potaknuta „pozivom Andreja“ oglasila i Anja Šimpraga, potpredsjednica Vlade RH, onako neutralno osudila svako nasilje, a treba uvažiti i da SE NIJE OGLASIO niti Milorad Pupavac, niti SNV NOVOSTI.

Stradalima u incidentu želimo što skoriji oporavak, a hrvatskom pravosuđu da konačno počne funkcionirati neovisno o politici, bez efekta događaja „ispod radara“.

Damir Tučkar

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.