Studeni 2008 određen je kao datum početka operativnog, probnog rada Europeane, kao kruna dvogodišnjeg projekta Europskog digitalnog muzeja, arhive i knjižnice, što je startao u srpnju 2007. Ova internetska stranica (http://dev.europeana.eu/home.php) prototip dati će mogućnost direktnog pristupa internetskim korisnicima do gotovo 2 milijuna digitaliziranih objekata, poput filmskog materijala, fotografija, slikarskih reprodukcija, zvukova, zemljopisnih karata, rukopisa, knjiga, arhivske građe, novina. Europa je očito prepoznala tehnološke mogućnosti 21. stoljeća, kako bi svoje nasljeđe učinila transparentno dostupnim svim građanima svijeta. Za vrijeme ovog probnog rada omogućen će biti pristup do sadržaja što je već digitaliziran i dostupan, parcijalno, u raznim europskim zbirkama muzeja, knjižnica, arhiva. Cilj je da se krajem 2009 omogući pristup do gotovo 6 milijuna digitalnih sadržaja, svih navedenih formi. U tehničkom smislu pristup sadržajima biti će mulitlingvalan, naravno engleski, francuski i njemački „interface“ u početku, vremenom će biti proširivan.

Ovaj projekt dio je šire strategije obznanjene u EU dokumentu i2010 Policy, a sama Europeana osnovana je od Europske Komisije kao dio programa pod nazivom eContentplus programme . Europeana je izvorno poznata kao European Digital Library Network (EDLnet), a predstavlja partnetstvo 90 subjekata što predstavljaju nacionalnu baštinu pojedinh zemalja, ali i nosioce tehnološkog znanja. Nosilac posla čini jezgra stručnjaka iz nacionalne biblioteke u Nizozemskoj (Koninklijke Bibliotheek), pod patronatom tijela Conference of European National Libraries. Hrvatska, iako još nije članica EU, prisutna je, kao članica udruženja The European Library, putem Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, makar to još na web siteu nije vidljivo.

Prema nekim procjenama samo europske knjižnice imaju više od 2,5 milijarde knjiga, a tek je oko 1% materijala dostupno u digitalnom obliku, uz upitnu on-line dostupnost. Očito, novo stoljeće redefinira i potrebe građanstva za načinom pristupa do sadržaja, neovisno da li se radi o tekstu, zvuku ili vizualnom sadržaju. I dok nam je jasno da su klasičnim videotekama „dani odbrojani“, dok naočigled doživljavamo propast kina, kao oblika zabave i načina konzumacije ove grane umjetnosti, svjesni smo mogućnosti tehnologije koja nam pruža neslućene i nekomparabilne prednosti spram ranijih generacija, pristupa kulturi i nasljeđu. Ovo je jedinstveni trenutak, kojeg bi Hrvatska trebala iskoristiti snažnijim uključenjem u projekt, promovirati hrvatski jezik u ravnopravnosti pristupu Europeana sadržajima, te se time zauvijek oduprijeti agresivnim, stoljetnim nasrtajima naših susjeda, ali i nekih EU zaštitnika, što bi željeli „ujednačiti“ jezik „regiona“.

Hrvatska kao EU ante portas, svojim nasljeđem treba, ne samo „pokazati Europi“ kako je odavno njen osnovni „kamenčić u mozaiku EU raznolikosti“, već omogućiti, bez jezične barijere, uz hrvatski jezični standard, ponuđeni pristup do EU cjelokupne baštine. Neovisno o nesumnjivo potrebnim velikim financijskim sredstvima, ovo je projekt 21. st. u kojem Hrvatska ne smije biti „marginalac“, no, imajući u vidu način kako se odvijaju integrativni EU procesi, kao i tko sve i kako reprezentira Hrvatsku, izglednijim se čini upravo takva uloga.

dipl.ing Damir Tučkar

{moscoimment}