Vijest koja je razbudila uspavanu Zagrebačku burzu

Naslovnice tiskanih medija, elektroničkih portala u utorak 10. siječnja 2017. „zapalila“ je vijest o akviziciji HT-a u susjednoj Crnoj Gori. Vijest su dan ranije, ili bolje rečeno tog hladnog ali vedrog jutra, u svojim e-mail sandučićima interne pošte na radnom mjestu, zaposlenici HT-a zaprimili direktno od ponosnog HT CEO, Davora Tomaškovića: HT je iskoračio na regionalno tržište! Brzinom svjetlosti, stigla je vijest ipak malobrojnim BB korisnicima na FTTH (fiber to the home) optičkoj infrastrukturi širom Hrvatske, onima na dominirajućem bakru „nešto sporije“, ali uzavrijele su linije i prema Zagrebačkoj burzi gdje je dionica HT tog jutra dosizala vrijednosti od 180 kuna, vrijednosti su to zabilježene još davno, pred gospodarsku krizu. U pismu, danas još uvijek zaposlenima, „direktor“ ipak izvještava kako je HT bio 2014. kompanija „narušenog samopouzdanja“, koja 5 godina zaredom, nije ispunjavala ciljeve dobivene u Bonnu. Time je i razriješena svaka dilema, onima koji su je možda još imali, oko razloga smjene bivšeg „direktora“ Ivice Mudrinića krajem 2013., te njegovog „avanziranja“ u Upravu DT-a u Bonnu. G.Tomašković je također, znakovito, uz obrazlaganje na bolje preokrenutih trendova poslovanja i pohvala od „vrha DT-a“ izrečenih iz usta g.Tim Höttgesa (DT CEO), ustvrdio: „...Povratak kredibiliteta omogućio nam je novi korak u našem razvoju. Prevelika smo kompanija da bismo ostali samo u okvirima hrvatskog tržišta...“!

No, krenimo komentirati redom o ovoj akvizicijskoj vijesti, od nekih činjenica, pa sve do „špekulacija“, kojima su se ovih dana bavili i razni analitičari telekomunikacijskog tržišta u Hrvatskoj, ali i neki „naručeni analitičari“ ružičastih vijesti, jer to zaslužuje vijest koja je izazvala najveću moguću pozornost javnosti Hrvatske. Svakako, ne manje važan razlog jest i osjećaj nanovo probuđenog nacionalnog ponosa kojeg, još uvijek, pri spomenu HT-a, ta javnost osjeća. Iako, HT već odavno ne bi trebao buditi ponos u Hrvatskoj, osim možda upravljačkim HT strukturama, a svakako dioničarima DT-a u Bonnu.

Kako i što se dogodilo?

Da se „nešto događa“, malo upućenijima postalo je jasno kada je 30. prosinca u medijima osvanula sitna, nezanimljiva vijest, kako je HT kupio na Luksembuškoj burzi,par dana pred Božić, obveznice DT-a u vrijednosti 125 milijuna eura. Tu je odluku ranije odobrio Nadzorni odbor HT-a, davši odobrenje za kupnju obveznica, najviše 150 mil. eura. Obrazloženje je dano da se time omogućuje efikasnije upravljanje novčanim sredstvima, s obzirom na trenutne bankovne kamatne stope na depozite. Inače, obveznicama DT-a se trguje od 2000 godine preko tzv. OTC tržišta, a prinosi su utvrđeni na dan svakog pojedinog izdanja. Dospjeće obveznica jest 2020.g, zanimljivo, isto kada i godina u kojoj EU operatori telekom tržišta trebaju ispuniti ciljeve EU Digitalne agende!

Ima li ova burzovna transakcija vezu s kupnjom 76,53% udjela u Crnogorskom telekomu, čija je cijena 123,5 milijuna eura? S obzirom na minimalnu razliku od 1,5 mil eura, logično je pretpostaviti, kako je DT „ubrao lovu“ odmah (123,5 za obveznice i 1,5 mil eura za proviziju), HT dobiva CG telekom, s osjetnim efektom na bilancu 2017., a Magyar telekom će dobivati anuitete obveznica kako budu pristizali.....Dakako, ovo je samo „špekulacija“, nigdje i od nikoga potvrđena... Zašto je Magyar telekom bio prisiljen prodati svoj udio? Šture informacije govore kako je u Mađarskoj Magyar telekom u „nezavidnoj situaciji“, pa mora prikupiti „lovu kako zna i umije“. No, to nije briga nas u Hrvatskoj, kao što i Mađare ne brinu previše problemi hrvata sa sudbinom INA, kompanije kao takve i ljudi što rade u njoj.

Ovaj većinski paket dionica svakako omogućuje HT-u buduće potpuno nesmetano upravljanje CG telekomom, a RastHT bi 2017. godinu, kao rezultat svoje prve akvizicije u Jadranskoj regiji, trebao zaključiti s gotovo 100 milijuna eura većim prihodom. Prihod bi mu se konačno vratio na razinu od milijardu eura i s kvalitetnom perspektivom daljnjeg rasta.javnost u Hrvatskoj je, nadam se, već na primjeru prijedloga renacionalizacije INA i privatizacije 25% -1 dionica HEP-a, savladala osnove omjera „upravljačkih prava i dioničkih udjela“. Ipak, valja ostati još uvijek „hladne glave“ jer „neki analitičari navode“, uspije li zaključiti transakciju do kraja siječnja, a izvori bliski kompaniji uvjeravaju nas da je to vrlo izvjesno, to bi značilo, da će po prvi put od početka krize najveći operater u Hrvatskoj poslovnu godinu potencijalno zaključiti s dvoznamenkastim rastom. Dakle, transakcija još nije do kraja gotova, u veljači ćemo konačno znati, ali sada je to 99,99% sigurna vijest.

HT bi 2017. godinu, kao rezultat svoje prve akvizicije u Jadranskoj regiji, trebao zaključiti s gotovo 100 milijuna eura većim prihodom. Prihod bi mu se konačno vratio na razinu od milijardu eura i s kvalitetnom perspektivom daljnjeg rasta.

Nadam se da ministar Marić i Predsjednik Vlade Plenković, kao i svi promotori privatizacije telekomunikacijskog sustava Hrvatske, na način kako je proveden pred 15-ak godina, čitajući ove „financijske pokazatelje akvizicije“, danas razumiju glasove „nekih“ koji su upozoravali na posljedice podlijeganja političkim grabežnim pritiscima. Posebno ako bi bili kadri „zbrojiti posljednjih 15 godina“ financijske bilance HT, i naravno izgubljen, potencijalni doprinos državnom budžetu Hrvatske. O vojno sigurnosnom, razvojno gospodarskom aspektu stanja sustava telekomunikacija Republike Hrvatske, ishitreno i bez infrastrukturno-tržnog, a posebno strateškog,koncepta predanog u ruke jedne od najvećih EU kompanija, ne bi trebalo više trošiti riječi.

Vlasničke strukture

Deutsche Telekom AG, operator s kristalno jasnom ambicijom prerastanja u najvećeg EU telekom operatora, sjedište ima u Bonnu (odnosno političkom odlukom u „novom-starom“ glavnom gradu Njemačke - Berlinu). Glavni dioničari su investicijski fondovi, u najvećoj mjeri u vlasništvu države Njemačke (54%), KfW Bankengruppe (17%), država Njemačka (15%) i ostali investitori (14%, od zaposlenika i bivših zaposlenika, do malih korisnika koji su sjecali dionice trgujući na burzi).

Kada je DT preuzeo većinski udio u tadašnjem mađarskom državnom operatoru, MATAV-u, kupio je 59,52%, dok je preostalih 40,48% bilo u vlasništvu malih dioničara, a jedna, tzv. zlatna dionica, ostala je u vlasništvu države Mađarske. 2005. g MATAV je preimenovan u Magyar Telekom uz marketinški rebranding i unutrašnju organizaciju u skladu sa DT vizijom unifikacije cijele DT grupe.

Kada se govori o vlasničkoj strukturi Hrvatskog Telekoma, tada je gruba podjela vlasnika na: Deutsche Telekom Grupe B.V. (51%), braniteljski fond (6,7%), mali privatni i institucionalni investitori (39,4%) među kojima je najveći Reifeisen mirovinski fond, te Centar za restrukturiranje i prodaju Republike Hrvatske (2,9%). Pri ovome rijetki zamjećuju da je većinski vlasnik Deutsche Telekom Grupe B.V., sa sjedištem u Brummenu (Nizozemska), registriran za pružanje usluga mobilne komunikacije. Ova pak kompanija djeluje kao podružnica Deutsche Telekom Europe Holding B.V., a interesantno je kako, prema Bloombergu, nisu uz kompaniju zabilježene osobe koje je vode („does not have any Key Executives“). Bilo kako bilo, ne ulazeći u razloge DT globalnog „pan EU“ poslovanja i organizacije, pa i uopće u stvaranje firmi u vlasništvu DT-a (Pan Net) širom EU, jasno je kako je DT dao Magyar telekomu dopuštenje da kupuje druge telekome, kao što je i sve do danas branio HT-u da se upusti u telekom-shoping.

Vlasnička struktura Crnogorskog Telekoma, nastalog 2009.g spajanjem Crnogorski Telekom a.d., T-Mobile Crna Gora d.o.o i Internet Crna Gora d.o.o, od veljače bi trebala i formalno biti sastavljena od tri glavne grupe dioničara, HT (76,53%), pojedinačni dioničari sa ukupno 11,84%, te „drugi“ dioničari sa 11,63% udjela!

Pitanja skrivena ispod tepiha akvizicije HT-a

HT je, sada već davne 2005 g., pokušao iskoračiti izvan granica Hrvatske i preuzeti Telekom Makedonije, no, tadašnji direktor Ivica Mudrinić, učinio je to pomalo nespretno, ne pitajući gazdu u Bonnu,. Ubrzo, po predaji ponude, HT je odustao, a njegovo mjesto kupca Telekoma Makedonije zauzeo je Magyar telekom (51% vlasništva). Što je dovelo Magyar telekom danas u poziciju da mu je potreban novac, pa je rješenje pronađeno u prodaji pove i možda još poneke ranije akvizicije Magyar telekoma, za HT je nevažno, važno je da sada ima dozvolu iskoraka izvan granica Hrvatske. Načelno, to je dobar poslovni potez, posebno su širenja telekoma na tržišta izvan domicilnog bila poželjna pred dvadesetak godina, u doba „zlatnog doba telekoma“. Siniša Đuranović, potpredsjednik HT-a, koji je cijelu prošlu godinu i bio uključen u do nedavno tajni postupak preuzimanja Crnogorskog Telekoma, optimistički najvljuje da je to tek prvi korak širenja na regionalno tržište. Poznato je kako niti Slovenija, niti BiH, a nakon dva pokušaja niti Srbija, još uvijek nisu iz ruku države ispustili operatore koji i kontroliraju sustav telekomunikacija države. InfrastrukturaU zraku je ipak ostalo pitanje, zašto HT, kada ima danas toliko raspoloživog novca (125 mil. eura za dionice i gotovo još toliko za akviziciju CG telekoma), nije isti investirao u zapuštenu mrežnu infrastrukturu Republike Hrvatske, u koju godinama nije investirao izvlaćeći svaku moguću dobit iz postojeće bakarne (vrijeme HPT-a!) infrastrukture?Kada i ako budu prodavali telekom, vjerojatno će ipak pomnije razmotriti što prodaju i da li će transportni sustav zadržati u državnom nadzoru, pa dozvoliti samo prodaju (koncesiju) usluga. Slično dilemama koje se u politici danas u Hrvatskoj javljaju govoreći o mogućoj privatizaciji sustava HEP-a bez distributivnog sustava.

Kada pak Đuranović opravdava kupovinu obveznica DT-a tada govori kako je „zlonamjerno tumačenje“ da se radi o izvlačenju novaca iz Hrvatske. „Ono što smo mi učinili jest da smo se pobrinuli o našem novcu i novcima dioničara. Isplativije je bilo kupiti sigurne obveznice na koje možemo ostvariti povrat i prodati ih u svakom trenutku, negoli držati ih u banciza vrijeme iznimno niskih kamata uz troškove čuvanja depozita“ .

U zraku je ipak ostalo pitanje, zašto HT, kada ima danas toliko raspoloživog novca (125 mil. eura za dionice i gotovo još toliko za akviziciju CG telekoma), nije isti investirao u zapuštenu mrežnu infrastrukturu Republike Hrvatske, u koju godinama nije investirao izvlaćeći svaku moguću dobit iz postojeće bakarne (vrijeme HPT-a!) infrastrukture? Vrlo je vjerojatno da je procjena, kako će HT svoj gotovo monopolni položaj, zahvaljujući prvenstveno darovanoj infrastrukturi pred 15-ak godina, ali i glasinama kako je politika na najvišoj razini osujetila ideje nekih u RH o formiranju tzv. „državnog telekoma“, zadržati i u narednom srednjoročnom razdoblju. Stoga se „kapital“ i mogao transferirati na mjesta u DT-u gdje je „potrebniji“, sagledano iz vizura dioničara u Bonnu/Berlinu!

Najave budućih akvizicija u okolišu, kada se bude ukazala prilika, znači samo da se planira buduću dobit, opet koristiti za „investicije izvan RH“ i u godinama što dolaze.

Iz svih nagovješataja i signala koje dolaze iz HT-a, najveće i najbrže izglede novog shopinga HT-a možemo očekivati upravo u Makedoniji (51% danas u vlasništvu Magyar Telekom), jer sugerira se kako su teškoće Magyar Telekoma upravo takve da žurno treba svježi kapital.

DT-u je dakako najzanimljiviji Telekom Slovenije, gdje je politika već u nekoliko navrata, posljednji puta početkom prošle godine, stopirala proces privatizacije, procjenjujući kako je ponuđeni novac premali u odnosu na očekivanja Vlade. No, nejasno je koliku ulogu je u toj odluci Vlade Slovenije odigrala činjenica kako je od DT-a za akviziciju većinskog dioničkog paketa bio upravo nominiran HT?

Naravno, u duhu svih arbitraža Slovenije i Hrvatske, od Ljubljanske banke do graničnih problema i incidenata sa „žičanom izbjegličkom ogradom“, slovenska politika je rekla svoju kratkoročnu odluku. No, dugoročno, gospodarski problemi Slovenije i „neke EU silnice“, tjeraju Sloveniju da ipak pokrene i konačno provede proces privatizacije danas državnog telekoma, a nije tajna, kako DT smatra Sloveniju „svojim dvorištem“ ! Što i kako i kada će se dogoditi ostavimo budućnosti!

Telekomunikacije u BiH pate, kao i cijela disfunkcionalna država, od „politike entiteta“, a HT je prisutan u mobilnoj telefoniji još od 90ih godina i stvaranja EROneta. Da li će se i kakvim mogućim akvizicijama i dalje širiti, teško je vjerojatno, upravo zbog novih i sve dubljih političkih podjela „konstitutivnih naroda“ i njihovih političkih svjetskih savezničkih preferencija!

Čini li vam se realnim realnim da HT uđe na tržište telekomunikacija Srbije? Osobno, čak i da postoji jasna gospodarska računica, bio bih sklon razumskoj odluci na temeljima političkih iskustava, da se HT suzdrži, a „dioničarima“ u Bonnu pojasni zašto odustati od takve avanture. No, odluka se ipak donosi u Bonnu, a ako i kada vrijeme dodje, Zagreb će „samo“ eventualno osigurati „isplatu“ cash love u budžet države Srbije!

Red je i da spomenemo PTK, ili telekom Kosova, kojeg je Vlada prodala 2013 (75% udjela). Kvaka je u tome da je parlament srušio tu privatizaciju vriijednu 227 mil eura., pa se iskreno nadam da se HT ipak ne nada „iskoračiti“ i u ovo „susjedstvo“, u nekom novom pokušaju privatizacije.

Pa tko će profitirati možebitnim daljnjim akvizicijama HT-a u susjedstvu ? Svakako firme koje u i kroz HT plasiraju svoje robe i usluge, poput HT-ovog COMBIS-a. HT ce uprihoditi i eventualne godišnje dobiti shodno dioničkom udjelu, barem njihov dio, nakon „isplate gazdama u Bonnu“.

Ipak, kada se vratimo na Crnogorski Telekom, iz svih analiza i tekstova posljednjih dana, ostaje pitanje zašto HT plaća gotovo 123,6 mil eura, jer jedino je jasno da je pravnik, potpredsjednik HT-a Siniša Djuranović rekao „kupili smo dobru kompaniju“! Naime, promatračima sa strane, teško je procijeniti da li je to točno i dobro pogođena cijena, je li ona možda previsoka, ili je možda HT dobio CT „ispod cijene“? Ili je to možda baš cijena koja je bila potrebna Magyar Telekomu ? No, budući da novac cirkulira u trokutu DT-HT-MT, da je to „privatni novac“ i da se „nikoga ne tiče“ što vlasnik radi sa „svojim novcem“, očito je da su sve daljnje diskusije na tu temu „bespotrebne“. Sve dok obični korisnici telekomunikacijskih usluga u RH, ne dođu do „političkog pitanja“ na razini EU, a to je Digitalna Agenda EU, ciljevi i obveze države Hrvatske do 2020. godine. One IskustvaČemu isticati samo telekomunikacije, kada smo svjedoci sličnih iskustava iz prošlosti ili trendova što nam se „smješe“ u bliskoj budućnosti, vezanih npr. uz energetiku (INA, HEP), zdravstvo (PLIVA, Imunološki, urušeni sustav koncepta „narodnog zdravlja“), transportne sustave (HŽ,autoceste), poljoprivreda...ciljeve za godinu 2025. još ne bih navodio. Sad je već notorno da Hrvatska, nekadašnja telekomunikacijska zvijezda, osobito među tranzicijskim zemljama, danas očajno zaostaje. Prema indeksu DESI (The Digital Economy and Society Index) koji kompilira Europska Unija, a koji pokušava ocijeniti stupanj razvoja zemlje u odnosu na digitalno gospodarstvo i digitaliziranost društva, Hrvatska je, očekivano, na samom začelju, 24. od 28 zemalja. U dijelu indeksa koji rangira infrastrukturu Hrvatska je posljednja – 28. Prema europskim analitičarima glavni je razlog hrvatskog zaostajanja skup pristup širokopojasnoj mreži kojom se podatci prenose superbrzo. Prosječna cijena broadband pristupa u europskoj Uniji je 1,3 posto bruto plaće. U Hrvatskoj je ta cijena dvostruko viša – 2,5 posto. Pristup širokopojasnom internetu je skup zato što je infrastruktura nerazvijena i u rukama rentijera. Hrvatsko telekomunikacijsko tržište je monopolizirano, a moglo bi se i reći kako je u nekim segmentima – oligopolizirano.

Ne treba biti posebno pametan, pa zaključiti, kako Deutsche Telekom nije rješenje niti za napredak godinama pred nama u EU komparacijskom DESI indeksu, a time niti hrvatskog telekomunikacijskog problema, čak što više, nameće se upravo i suprotan zaključak. Ovaj, na prijelazu milenija tako očekivani strateški partner sa know how tehnologijom, iskoristio je svoj trenutak i optimizirao poslovanje HT-a, u skladu sa očekivanjima dioničara u Bonnu.

Nedavno sam dobiood jednog još zaposlenog kolege, po njemu blagu kritiku, a za mene kompliment, da sam previše „telekomunikacijski romantičar“ koji promatra telekomunikacije Hrvatske kroz kopanja i polaganja vodova, a da su telekomunikacije ipak danas „digitalne aplikacije“. Drugim riječima, ciljevi iz Bonna i provedba kroz HT u RH, važniji su zbog „gospodarskih interesa vlasničkih struktura“, od onoga što nacionalna država definira kao nacionalni interes u sferi telekomunikacija. Svjedoči to kako su mnogi mlad podlegli karjernim osobnim interesima, nekritički prihvaćajući svoje uloge na „tržištu rada“, jer ih i politika, raznih garnitura i zbog raznih razloga, usmjerava da se povinuju interesima „tržišta“. Neki svoje osobne ciljeve ostavruju u „globalnim multinacionalnim kompanijama“ u RH, poput Hrvatskog telekoma, neki odlaze „na rad“ u zemlje EU ili dalje. S pozicije osoba koje odlučuju o sudbinama svojih obitelji, ne može im se zamjeriti, karjerni razvoj i dosegnuti standard življenja. No, „nešto“ u društvu se izgubilo, „nešto“ što nas je krasilo pred 25 godina kada smo izborili samostalnost države. No, kada „politika“ stoički odšuti uvrede, kakve su odslušali od trečerazrednih beogradskih ideoloških aparatčika četništva, što može „mali hrvatski čovjek“ u svom „malom obiteljskom okruženju“. Ostati „romantik“ bez utjecaja na zbivanja ili ostati stručnjak i razvijati karijeru za dobrobit obitelji?

Velika je odgovornost politike u Hrvatskoj, usudio bih se reći i njen crimen, što u slučaju ključnog sustava države, a to telekomunikacije svakako jesu, nije ispunila očekivanja u ostvarenju nacionalnih interesa. No, čemu isticati samo telekomunikacije, kada smo svjedoci sličnih iskustava iz prošlosti ili trendova što nam se „smješe“ u bliskoj budućnosti, vezanih npr. uz energetiku (INA, HEP), zdravstvo (PLIVA, Imunološki, urušeni sustav koncepta „narodnog zdravlja“), transportne sustave (HŽ,autoceste), poljoprivreda...

No, kako svaki tekst valja završiti optimizmom, budimo ponosni na iskorak HT-a u „susjedno dvorište“, ovaj puta Crne Gore, jer bilo kako bilo, u taj iskorak, uključeno je i nešto „hrvatske pameti“. A možda, s vremenom, i politika Hrvatske dođe „k pameti“ i konačno definira svoj interes u sferi telekomunikacija, ali i načine kako ih sprovesti!

Damir Tučkar, dipl. ing.