Što mogu očekivati telekomunikacije prema programu nove Vlade

Burne rasprave u Saboru prilikom, predstavljanja programa i kandidata za novu Vladu 19. listopada, navijestile su njen, vjerojatno, prilično turbulentan četverogodišnji mandat. Ako ništa drugo, ulaskom zastupnika Živog zida u Sabor, već na prvom zasjedanju, svojim egzibionističkim nastupima, kontroverzni zastupnik Pernar, uzburkao je sabornike i pratitelje saborskih zbivanja u medijima, najavom u nastupajućim vremenima „političkog razobličavanja“ s raznim teorijama urota. Deložacije i bankarske omče oko vrata građana Hrvatske, teorije o upitnojneovisnosti i od bankara „instaliranog“ Andreja Plenkovića i Vlade kao takve, pa planiranoj rasprodaji resursa države, dirigiranih „zadataka“ Vlade u strogo određenim slijedovima vremena, Pernarovo su viđenje stvarnosti današnje Hrvatske, ali i njene budućnosti. Nesumnjivo, populističkim nastupom u Saboru „zidari“ su pobudili pažnju i odobravanje mnogih običnih građana i svakako će navesti velike stranke da se, na ovaj ili onaj način, posvete i ovim nametnutim temama.

No, kakve veze ima ovaj uvod s telekomunikacijama, bolje rečeno sa sustavom države, na kojeg se oslanja i gradi svoju konkurentnost gospodarstvo svake države? Telekomunikacijski sustav temelji se na izgrađenoj telekomunikacijskoj infrastrukturi, na strategiji i implementaciji njene tehnološke inovativnosti, na investicijskom kontinuitetu i brizi države o ravnomjernom razvoju i svima neupitnoj raspoloživosti resursa. Konkurentnost tele opreatora i njihove ponude tele-usluga, ali i ponude kompanija tzv. OTT (Over The Top) sadržaja, prema bazičnim zakonima ekonomije, danas dramatično utječu na cijene telekom usluga. Kako ipak ulazimo u vrijeme digitalnog gospodarstva i podložni smo zakonitostima cjeloživotnog učenja, za one nešto manje tehnološki potkovane, donosim malo pojašnjenje što su to OTT usluge, pojma nastalog i općeprihvaćenog u korištenju oko 2012 godine. U najkraćem, kompanije koje prodaju OTT sadržaje (pr. audio, video), čine to putem interneta i pri tome nisu operator okoline, dok to telekomi svakako jesu, tj. upravljači više sofisticiranih tehničkih sustava, za distribuciju tog sadržaja. Telekomi se stoga žale kako oni održavaju skupu infrastrukturu, dok OTT kompanije „kupe vrhnje“ na tržištu! No, dosta o teoriji, vratimo se naoj novoj Vladi i njenom programu.

U Hrvatskoj, kao što smo to svijesni, s telekomunikacijama kao sustavom države „problema nema“, odavno je predan na upravljanje, procesom privatizacije državnog monopola, telko operatoru u vlasništvu druge države. Stoga sam sa zanimanjem očekivao objavu Programa nove Vlade RH nadajući se kako ću pronaći smjernice i naznake Vladinih telekomunikacijskih mandatnih ciljeva. Program Vlade jest dokument od pedesetak stranica, logički razdjeljen na 12 poglavlja, odmah po objavi pretrpio je lavinu kritika, logično od oporbe, ali i od mnogih politički neobojenih stručnih ljudi, prvenstveno zbog izostanka brojeva, tj. konkretnih brojčanih ciljeva i vremenskih okvira. Nije mi cilj Vladi dodavati „sol na ranu“ kritikom Programa vezano uz telekomunikacijski sustav države, ali, i sa tih pozicija moram iskazati nezadovoljstvo dokumentom, kako volumenom posvećenom sustavu telekomunikacija države, tako i izostankom ciljeva tj. „brojeva i vremenskog okvira“!

Pa, pođimo redom kroz Program Vlade, tražeći spomen na sustav, kojeg većina teoretičara ekonomije u svijetu smatra krucijalnim za XXI. stoljeće i doba „digitalne ekonomije“. S velikim sam optimizmom otvorio prvo poglavlje (POSLOVNO OKRUŽENJE, PODUZETNIŠTVO I INVESTICIJE), očekujći koju riječ o temeljima svakog uspješnog gospodarstva, sustavima države. Jedino što bih u nekom kontekstu mogao povezati s telekomunikacijama, pronašao sam u točki 1.1 Poticajno poslovno okruženje, gdje se spominje potreba „digitalizacije i spajanja gruntovnice i katastra“! Svakako poželjno, ali kakva korist, ako nema InfrastrukturaVlada Andreja Plenkovića ne planira nikakav strateški infrastrukturni projekt s predznakom telekomunikacijskog sustava ili pojednostavljeno rečeno, izgradnju širokopojasne infrastrukture. Kako se kao strateški infrastrukturni projekti ove Vlade izrijekom spominju samo cestovna povezivanja, poput Pelješkog mosta, željeznice, riječne luke itd, ne preostaje mi zaključiti kako Hrvatska još jedan 4 godišnji mandat ostaje zarobljena u XX. stoljeću.infrastrukture kojom će ti podaci kolati do krajnjih korisnika, sa ili bez bezbrojne administracije, javnih bilježnika i odvjetničkih ureda koji su danas u Hrvatskoj, telekom pandan OTT firmi sadržaja „gruntovnice i katastra“!

S još uvijek prisutnim optimizmom, nastavio sam čitati dokument Vlade, a svakako najviše sam očekivao od poglavlja 3.5 koje govori o „Prometnoj i širokopojasnoj infrastrukturi“. Jest, nije baš da se osvrće na telekomunikacije kao sustav, ali širokopojasna infrastruktura svakako je dio toga. No, jedino što piše jest: Razvijena širokopojasna infrastruktura nove generacije. Vlada će provoditi mjere javne politike, strategije i nacionalnih programa vezanih za izgradnju širokopojasne infrastrukture nove generacije kao ključne infrastrukture 21. stoljeća.

Pokušao sam razumjeti TKO će biti zadužen za provedbu navedenih mjera, pa pretpostavljam da bi to Vlada, tj. nadležni ministar, mogao-trebao dogovarati s HAKOM-o,, ali, tu nešto „ne štima“, jer to je Agencija koja je definicijom „neovisna o izvršnoj vlasti“! I dok u prometu postoje „strateški projekti“ koje će Vlada ostvariti, u sustavu telekomunikacija – strateških projekata nema. U 19. st. ugljen, parni stroj i željeznica iznjedrili su svjetske velesile, u XX.st. pokretač razvoja i temelj blagostanja svih najrazvijenijih država, bila je nafta i cestovna povezanost, dok u XXI. st. pojednostavljeno rečeno, „internetske auto-ceste“ tj. širokopojasni internet, kao osnova digitalne ekonomije, preuzima osnovnu ulogu društva razvijenih i blagostanja njegovih građana. Vlada Andreja Plenkovića ne planira nikakav strateški infrastrukturni projekt s predznakom telekomunikacijskog sustava ili pojednostavljeno rečeno, izgradnju širokopojasne infrastrukture. Kako se kao strateški infrastrukturni projekti ove Vlade izrijekom spominju samo cestovna povezivanja, poput Pelješkog mosta, željeznice, riječne luke itd, ne preostaje mi zaključiti kako Hrvatska još jedan 4 godišnji mandat ostaje zarobljena u XX. stoljeću. Istina, u poglavlju 6. Javna uprava, spominje se Informatizacija javnih usluga, kroz tzv „digitalizaciju“ procesa rada u javnoj upravi, što je svakako hvale vrijedno. Nejasno je samo, kako to realizirati ako se ne izgradi „širokopojasna auto cesta“ za surfere interneta u svim kutevima Lijepe naše, ako se ne provede informatička revolucija, posebno kroz obrazovnu reformu, ako se lokalna samouprava ne prilagodi vremenu, ne samo u organizacijskom ustroju, već optimalnim procesima rada, opremom i nadasve brojem i edukacijom uposlenih, onim znanjima koje većina danas nema! A temelj je opet, pojednostavljeno rečeno – širokopojasni internet!

Trebam li napomenuti kako se ta infrastruktura strateški razvija, samo ako se vlasnički kontrolira telekomunikacijski sustav države, ili bar njegov krucijalni dio. U suprotnom, kako je to nama u Hrvatskoj poznato, država, njeni građani i gospodarstvo, ovise o „poslovnim planovima“ vlasnika te infrastrukture.

Na primjeru INE i „strateškog partnera MOL“ jasno je vidljiva analogija, kako završava „strategija države“ vezana uz naftu i plin, kada osnovnim resursima prerade i distribucije tog sustava upravlja „privatni vlasnik“ resursa! Ne spominjem ovdje, u kontekstu odnosa nove Vlade spram telekomunikacijama, Hrvatski telekom, o kojem će malo kasnije biti par riječi, ali se iskreno nadam, kako „država“ tj. nova Vlada Andreja Plenkovića, ne će počiniti tijekom mandata sličnu grešku kao neke bivše Vlade, u slučaju HEP-a, još jednog sustava, temelja države.

Kada se već dotičem poglavlja 6 ovog Programa Vlade, u dijelu koji govori o Reformi izbornog sustava, svakako se kao bivši informatičar, moram osvrnuti na izostanak bilo kakve naznake uvođenja mogućnosti „elektroničkog glasovanja“. U XXI st. smatram izostanak eksplicitnog iskazivanja tog cilja Vlade upravo dramatično tragičnom činjenicom, posebno zbog demografski strašnih podataka o dijaspori, drugoj-trećoj i višim generacijama stasalim za izbore, gospodarskim migracijama državljana Hrvatske i njihovim odnarođivanjem i asimilacijom u novim sredinama! Preduvjeti su opet „širokopojasni internet“ i digitalizirani „procesi državne uprave“, ali izostanak svakog spomena u Programu, čini mi se, garantira jedino kontinuitet političkih elita koje operativno vladaju hrvatskom. Neovisno o kojem dijelu spektra političkih boja pripadaju!

Hrvatski telekom „u brizi“ za razvoj širokopojasnog interneta u Hrvatskoj

Opće je poznato kako su tiskani i elektronički mediji u Hrvatskoj, posebno oni utjecajniji, tiražniji ili gledaniji, „neovisni“ od utjecaja politike, kako nikada ne „zaustavljaju Reuters“ ili možda ignoriraju zbivanja, događaje ili PrimjeriNa primjeru INE i „strateškog partnera MOL“ jasno je vidljiva analogija, kako završava „strategija države“ vezana uz naftu i plin, kada osnovnim resursima prerade i distribucije tog sustava upravlja „privatni vlasnik“ resursa! Ne spominjem ovdje, u kontekstu odnosa nove Vlade spram telekomunikacijama, Hrvatski telekom, o kojem će malo kasnije biti par riječi, ali se iskreno nadam, kako „država“ tj. nova Vlada Andreja Plenkovića, ne će počiniti tijekom mandata sličnu grešku kao neke bivše Vlade, u slučaju HEP-a, još jednog sustava, temelja države.riječi nekih utjecajnih ljudi. Oni nikada ne provode uredničke politike, kako mi „Zagorci velimo“, tipa „ne bi se štel zameriti“ stvarnim gazdama koji „oglase plačaju“ ! Stoga mi je uvijek interesantno kada se u takvim medijima pojavi čelnik Hrvatskog telekoma, koji nekom prigodom i povodom, izrekne neke sugestije izvršnoj politici. Kao što smo i nedavno pisali na ovom portalu, čelni čovijek HT-a Davor Tomašković pred izbore, dao je interview u kojem je poslao otvorenu poruku budućem Predsjedniku Vlade. Izrekao je to u kontekstu priče o širokopojasnom internetu u Hrvatskoj riječima:

'Znam da Angela Merkel nazove predsjednika Uprave Deutsche Telekoma i kaže - želimo za pet godina imati brzi internet u svim kućanstvima. On joj tada objasni koja su to tri preduvjeta da se to i napravi. Nažalost, to kod nas nije slučaj. Volio bih kad bi i mene nazvao premijer i rekao kako želi da se provedu optički kabeli do svake kuće do 2020.'

Sada, kada je Andrej Plenković započeo mandat, nadam se kako ne će baš prvi dan na poslu okrenuti Davorov broj, jer mu Davor ipak nije rekao, da je Deutsche telekom još uvijek u vlasništvu države Njemačke. Kao i Hrvatski telekom d.d.! Pa bi se svaki savjet oko implementacije strategije Vlade o širokopojasnom internetu, mogao i razumijeti kao davanje instrukcija kako da pogoduje businessu Deutsche telekoma u Hrvatskoj. A i ostala pitanja koja bi iskrsla mogu biti neugodna, posebno ona o neplaćanjima ili nedovoljnim plaćanjima vlasnicima zemljišta i ostalih nekretnina, naknade za „prolaz telekomunikacijskih vodova“ do krajnjih korisnika telekom usluga. A kod te infrastrukture za kabele, čelnik HT-a se žali javno, da mu država traži previše i da zato „HT ne gradi više“...

Njegov prethodnik Ivica Mudrinić, desetak godina „uspješno je zaustavio“ investicijski ciklus HT-a u širokopojasnu infrastrukturu, onda kada su razvijene zemlje naveliko investirale, uključujući i Njemačku! A što uostalom, sustavno i u skladu sa nacionalnim strategijama, te države rade i danas. Za razliku od Hrvatske, gdje će Davor Andreju pojasniti što treba raditi. U skladu s obznanjenim programom Vlade! Gdje nema riječi o telekomunikacijskoj infrastrukturi, u dijelu dokumenta o provedbi strateških projekata (isključivo se misli na promet)! I zato su „internetski surferi“ razočarani, a osobno se nadam kako će se g. Plenković i nadležni ministar znati informirati na ovu temu! Svakako prije nego nazove Davora, iskreno se nadam kako će proučiti što govore i pišu u „EU“, ne samo o 2020.g već i o „telekomunikacijskim-širokopojasnim“ ciljevima za 2025.!

No, dok ima telekomunikacijskih korisnika koji su zadovoljni ili nisu uslugama operatora, osim što su naravno istog mišljenja glede mjesečnih računa, dok se telko analitičari već „osušili grla“ vikom i galamom glede državnom, ne ću reći nebrigom, već „ne talasaj“ političkim „strategijama i politikama“ prema telekomunikacijama, i današnji zaposlenici, njih danas oko 3700 (a još radi i 1200 njih angažiranih kroz razne Agencije, te oko 700 studenata), Hrvatskog telekoma nisu previše zadovoljni firmom u kojoj rade. Naime, HT kao i sve velike svjetske korporacije, svake godine provodi istraživanje zadovoljstva svojih zaposlenika.Rezultati su se pokazali kao najlošiji u DT Grupi, a osobito u onim, za Upravu i radnike važnim kategorijama:

- radnici se osjećaju lošije i tek bi 42% radnika preporučilo Hrvatski Telekom kao odlično mjesto za rad
- tempo posla je vrlo intenzivan kaže 90% radnika
- radnici ne razumiju strategiju kompanije i očito se ne osjećaju dijelom DT grupe
- 60% radnika nije zadovoljno priznanjem svog rada!

Posljedično, HT je organizirao masovno „team buildinge“, tj. slanje zaposlemnika pojedinih odjela na dan-dva druženja, nadajući se učvršćenju timske kolegijalnosti i posvećenosti ciljevima kompanije. To su druženja, na koja se nitko ne usudi ne otići, neovisno o mogućim privatnim obvezama pojedinca ili jednostavno stava pojedinca da se firma i njeni interesi ne nalazi ispred interesa obitelji! Rezultat je to višegodišnjeg straha od, sasvim izvjesne ocjene nadređenih onima koji izostanu, kako nisu „timski igrač“ i kako se ne uklapaju u viziju lojalnih i pouzdanih, firmi uvijek, (24/7) raspoloživih zaposlenika. Iskustvo desetak tisuća otpuštenih HT-ovaca u posljednjih 7-8 godina uči, kako je samo pitanje vremena da će za takve zaposlenike „ljudski resursi“ kompanije, imati potvrdu i pokriće proglašavanja dijelom „tehnološkog viška radi pada poslovnih aktivnosti“. A nije da se opet ne planira nova lista „tehnološkog viška“ za 2017. god, što se provodi „tradicionalno“ u prvom kvartalu. Ostaje vidjeti ima li „dima u ovoj vatri“, odnosno da li pad prihoda, posebno od roaminga, jest opravdanje za obznanu liste „nepotrebnih“ zaposlenika, a posebno o tome koliko je takvih!

Da ipak završimo u optimizmu, nadajmo se da će u eri Andreja Plenkovića, sinergijom „države“, usvajanjem zakonodavnih dokumenata u skladu s „širokopojasnim direktivama EU“, te svih operatora na tržištu Hrvatske (stvarni investicijski ciklus) Hrvatska konačno dobiti širokopojasnu infrastrukturu za XXI stoljeće. Ali, i upravljanje i nadzor nad ovim sustavom države, kroz neki od mogućih scenarija kontrole infrastrukture, sa ili bez „EU fondova“! Neovisno o tome što će Davor savjetovati Andreju, ako ga ovaj nazove!

Damir Tučkar