Smatra li Ministarstvo kulture da danas postoji slučaj Muzeja HPT za Republiku Hrvatsku?

HPT Muzej je jedan od manjih zagrebačkih muzeja i vjerojatno jedan od onih koje su građani grada Zagreba nenavikli posjećivati i tek malobrojni znaju da mu se ulaz nalazi uz križanje Palmotićeve i Jurišićeve ulice, u zgradi „pošte" što je jedan od simbola arhitekture grada. Zašto je tomu tako kada je Muzej formalno osnovan, sada već davne 1953 godine, iako su entuzijasti prikupljali i čuvali vrijedne predmete iz povijesti pošte i telekomunikacijskog prometa i ranije? Dakako, svemoćna je „parija", ubrzo po osnivanju Muzeja, 1954. god. odlučila, kako PTT Muzej u FNR Jugoslaviji, može biti samo jedan i to u Beogradu. Stoga je zagrebački Muzej, djelovao desetljećima, interno, u „preduzeću" PTT Zagreb, s nekolicinom zaposlenih, stručnih ali „proverenih kadrova", za koje niti ostali zaposleni u PTTu nisu znali u stvari što, zašto i kako rade. I tadašnjim zaposlenicima su bila zatvorena vrata „nepostojećeg Muzeja", a rad muzealaca bio je vidljiv tek u rijetkim prilikama prigodnih malobrojnih izložba priređenih za javnost, najčešće u predvorju pošte u Jurišićevoj ul.

Ali, stvarao se polako i uporno fundus koji i danas čini osnovu zbirke, što je 1997.g. konačno, nakon 45 godina „sakupljanja prašine", otvorena stalnim postavom za javnost. Dakako, malobrojni znaju da je, a još malobrojniji bi točno znali navesti što, kako je iz Zagreba, put Beograda, otpremljeno u 50im, podosta eksponata. Političke „elite" u novom, trećem tisućljeću, odlučile su rasprodati „sve što se prodati može", pa tako i telekomunikacijski sustav države, a kolateralna žrtva ove politike rasprodaje jest i Muzej HPT. Naime, „država", tj. izvršni organ države tzv. „Račanova Vlada", koja je bila 100% vlasnik Hrvatskih telekomunikacija u trenutku prodaje HTa, multinacionalnoj državnoj kompaniji Deutsche telekom AG, 2001 godine, potpuno je „zaboravila" na svoju povijesnu odgovornost prema tom „detalju", Muzeju Hrvatske pošte i telekomunikacija, ustanovi kulture, tehničke kulture naroda i formalno države Hrvatske! Zaborav, očito je, traje do danas, jer još uvijek nema suvislog pojašnjenja glede vlasništva Muzeja što svjedoči o jednom fragmetu iz povijesnog postojanja hrvatskog naroda, a nema niti traga od pokušaja povrata otuđenog dijela fundusa iz Beograda! Ministarsvo kulture očito drži kako „ono" nema ništa s problemima ovog „poluprivatnog" Muzeja.

Pokušaj aktualiziranja slučaja ovog Muzeja

Iako će politika uvijek naći opravdanja za svoje neznanje ili nečinjenje, ravnodušnost ili tendencioznost, u slučaju Muzeja HPT previše je činjenica koje jasno ukazuju na punu odgovornost svih ministarstava i ministara kulture u vladama RH u ovom tisućljećju! Nitko od nadležnih nikada nije poveo računa o ovom kamenčiću u mozaiku kulture i povijesne baštine hrvatskog naroda, koji jasno pokazuje kako je Hrvatska, od vremena Austro Ugarske Monarhije do danas, i u ovom segmentu, od početaka izgradnje državnih sustava poštanske i telekomunikacijske djelatnosti najrazvijenih zemalja svog vremena, slijedila najsuvremenija organizacijsko tehnička primjenjena rješenja.

U travnju ove godine pokušao sam doznati, od svih nadležnih institucija, kakav je stav i da li se uopće promišlja o HPT Muzeju, koji ni po kojoj logici, nikada nije mogao postati predmet privatizacijskog HT procesa, niti postati dio današnjeg Deutsche telekom AG. Dakako, u to vrijeme proljeća ove godine, i nakon opetovanih upita iz Ministarstva kulture, osim ljubaznih e-mail poruka, nisam dobio na svoja pitanja nikakove odgovore. Izuzetno sam ljubazno primljen od kustosice samog Muzeja gdje Vesne Lipovac, inače jedine stalno zaposlene u Muzeju, koji je dio organizacijske sheme HT (tj. Deutsche telekoma), koja je rado podijelila sve one njoj dostupne informacije glede sudbine Muzeja. Dakako, gdja Lipovac nije dio onih struktura politike, bilo koje razine, pa nije niti u poziciji biti među onima što će donjeti strateške odluke glede Muzeja i njegove sudbine, ali mogla bi, kada bi Ministarstvo kulture „priupitalo kolege" u Beogradu, sudjelovati u radu danas nepostojećih tijela za povrat, u Beograd otuđenih izložaka iz Zagreba.

OpravdanjaIako će politika uvijek naći opravdanja za svoje neznanje ili nečinjenje, ravnodušnost ili tendencioznost, u slučaju Muzeja HPT previše je činjenica koje jasno ukazuju na punu odgovornost svih ministarstava i ministara kulture u vladama RH u ovom tisućljećju! Nitko od nadležnih nikada nije poveo računa o ovom kamenčiću u mozaiku kulture i povijesne baštine hrvatskog naroda, koji jasno pokazuje kako je Hrvatska, od vremena Austro Ugarske Monarhije do danas, i u ovom segmentu, od početaka izgradnje državnih sustava poštanske i telekomunikacijske djelatnosti najrazvijenih zemalja svog vremena, slijedila najsuvremenija organizacijsko tehnička primjenjena rješenja.Mojim pitanjima rado je sve odgovore pružio i Grad Zagreb, odnosno reprezentant Mr.sc. Veljko Mihalić, kao voditelj odsjeka, zadužen i za problematiku muzejske djelatnosti. Iako Grad Zagreb sa muzejom „nema ništa", u smislu nadležnosti ili vlasničke odgovornosti nad ustanovom ili nametanja stava oko rješenja sudbine, iskazao je brigu Grada i spremnost na uključenje u problem. Doduše, vjerojatno i pod dojmom „loptanja odgovornošću" Ministarstva i Grada, nad „kriminalnim" činom postavljanja reklama jednog trgovačkog lanca što već nekoliko mjeseci posluje u iznajmljenim prostorima u konzervatorski zaštićenoj „PTT zgradi" (mađarska secesija) u Jurišićevoj ulici!

Kako nisam tjednima dobivao odgovore iz Ministarstva kulture, a bilo je očito da se niti ova inicijativa o aktualiziranju slučaja HPT Muzeja , a niti HKV portal kao najavljeni medij objave članka, ne doživljavaju u Ministarstvu ozbiljnim i kulturnoj politici u Hrvatskoj relevantnim sugovornikom, početkom svibnja ipak sam opisao problem u prilogu što je objavljen na ovom portalu, sa opisom problema i stavovima svih osim Ministarstva kulture. Zainteresirani mogu prilog pronaći u arhivi (rubrika Vaši prilozi na portalu HKV mojih članaka). Da bih ipak nekako dobio odgovore iz tzv. PR službe (Službe za odnose s javnošću) Ministarstva, odlučio sam sačekati ljeto i vremena „godišnjih odmora", pa sam u tjednu prije Velike Gospe, dok je Vlada boravila na „kolektivnom odmaranju", jednim provokativnim e-mail porukom ubrzao otkucaje srdaca „dežurnih" PR-ovaca Ministarstva kulture, jer su trebali odgovoriti na pitanja na koja nisu imali odgovore, a nije bilo nikoga „odgovornog" da ih instruira u ignoriranju pitanja „nevažnog portala". Kako nisam bio zadovoljan prvim primljenim priopćenjem, zatražio sam novom e-mail porukom i dodatno pojašnjenje, pa oba odgovora iz Ministarstva na moju grupu pitanja dostavljam, cjelovito, niže u tekstu.

Intencija Ministarstva kulture je Muzej komunikacija

Sagledano s pozicija muzejske struke i iskustava drugih zemalja, kreacija Muzeja komunikacija je vjerojatno dobra odluka, koja bi trebala donjeti aktraktivnu muzejsku ustanovu, iako donekle preklapajućeg sadržaja sa Tehničkim muzejom u Zagrebu. Ova bi nova ustanova trebala „spasiti" danas tavoreće, na marginama interesa odgovornih institucija i javnosti, o kulturnoj baštini Hrvatskih tehničkih državnih komunikacijskih sustava, pošte, telekomunikacija i željeznice. Kako živimo u bankrotiranoj državi, u kojoj je kultura, uz obrazovanje, apsolutno posljednji prioritet ovoj doslovno „lijevoj" garnituri vladajućih, nemoguće je vjerovati da bi se ova „ideja" Ministarstva kulture mogla uskoro i realizirati.

No, ono što bode oči u odgovoru službe za odnose s javnošću Ministarstva kulture, jest da nije i ne želi, jer i ne može, dati odgovore na krucijalna pitanja vezana uz Muzej HPT, kojeg slučajno (lapsus calami) nadam se, a ne namjerno, u svom odgovoru nazivaju Muzej HTa. A to su odgovori na pitanja glede ikakvih poduzetih ili nepoduzetih koraka Ministarstva kulture u ili mimo postupka sukcesije bivše države, oko povrata muzejskih eksponata, otuđenih 50ih godina iz PTT Muzeja Zagreb, što čine danas dio zbirke PTT Muzeja Beograd. No, još je važnije drugo neodgovoreno pitanje, glede vlasništva današnjeg Muzeja HPTa, kojeg HT, očito iz samog odgovora PR službi HTa, smatraju nepobitno „svojim", tj. vlasništvom današnjeg HT vlasnika, Deutsche telekom AG. Potpuno je nerazumljiv stav Ministarstva kulture, bolje rečeno to je stav nezainteresiranih, oko toga da je privatizirana kompanija HT, u pravnom smislu, vlasnik muzejske ustanove, samo zato što je HT bio suosnivač Muzeja. Kao pravni sljednik kompanije PTT iz vremena Jugoslavije, što je, pravno gledano, danas, slično i Hrvatska pošta, u 100% državnom vlasništvu, suvlasnik Muzeja, HT je u „privatizaciju ušao, kao 50% vlasnik Muzeja. No, bitna je razlika izmedju HTa danas i HTa iz 2001 god. U vlasničkoj strukturi, tj. potpunom državnom vlasništvu, HTa u početku privatizacije, kada je prvim Ugovorom, DT postao vlasnik 51% dionica OdborPitam se i da li je Nadzorni odbor Hrvatske pošte, kojeg čine u 100% sastavu „podobni delegati" države Hrvatske ikada propitkivao što se to događa sa Muzejom HPT ? Naravno, danas „svi peru ruke" od bilo kakve odgovornosti, a Deutsche telekom AG, kroz svoju podružnicu u Hrvatskoj, jasno i otvoreno smatra da je pitanje vlasništva, time i potpune slobode upravljanja nad Muzejom i fundusom, završena priča. Kako niti jedna institucija države, pa niti HP koji ipak, barem laički rečeno ima i danas pravo, kao slijednik suosnivač, na 50% „vlasništva" nad Muzejom, nije postavilo niti jedno pitanje oko Muzeja, izgleda da je DT na putu da i formalizira svoj stav. Ili možda griješim?HTa. Država je u procesu prodaje 2001/2002 god., u samom Ugovoru trebala jasno navesti što je „predmet prodaje". Ustanova Muzeja HPT, to svakako nije smjela biti, a kako naslućujem da u Ugovoru nema „niti riječi" o Muzeju i njegovim eksponatima. „Netko" je, sada je više nego očito, krivac, što je, barem što se Muzeja tiče, u ime RH sa Deutsche telekom AG potpisan, bar što se Muzeja tiče, ne sasvim jasno definiran Ugovor glede prava i obavezanad Muzejom. Nejasno je u kojem je postotku, pri toj prvoj kupnji dionica DT (HT) postao „vlasnik" i u kojem omjeru prema HP, samog Muzeja HPT?

Da li je narednih godina i idućim kupnjama dionica, DT postajao i „veći" vlasnik samog Muzeja? A da li je itko ikada pitao i ostale dioničare HTa, koji su posjedovali ili danas posjeduju značajne postotke dionica, poput branitelja ili raznih fondova, što se može činiti i da li je HT (DT) „većinski vlasnik i upravljač Muzeja HPT" ? Naravno, odgovore bi trebali dati i iz Nadzornog odbora HTa, u kojem je uvijek bilo i „dobro uhljebljenih i vladama podobnih" predstavnika države Hrvatske, koji na žalost, pojma nisu imali da je njihov zadatak promišljati i o sudbini Muzeja HPT. Kako u NO HT dominiraju, ako ne brojem, onda „snagom" članovi nominirani iz Njemačke, bespredmetno je pitanje da li i koji sastv NO HT uopće ikada imao na svojim sjednicama temu Muzeja HPT? Pitam se i da li je Nadzorni odbor Hrvatske pošte, kojeg čine u 100% sastavu „podobni delegati" države Hrvatske ikada propitkivao što se to događa sa Muzejom HPT ? Naravno, danas „svi peru ruke" od bilo kakve odgovornosti, a Deutsche telekom AG, kroz svoju podružnicu u Hrvatskoj, jasno i otvoreno smatra da je pitanje vlasništva, time i potpune slobode upravljanja nad Muzejom i fundusom, završena priča. Kako niti jedna institucija države, pa niti HP koji ipak, barem laički rečeno ima i danas pravo, kao slijednik suosnivač, na 50% „vlasništva" nad Muzejom, nije postavilo niti jedno pitanje oko Muzeja, izgleda da je DT na putu da i formalizira svoj stav. Ili možda griješim?

Ova teza Ministarstva, Kako je DT „pravni slijednik „PTT preduzeća Zagreb" iz 50ih, osnivača muzejske ustanove PTT Muzeja, a i prirodno, stav je to Deutsche telekoma, potpuno je neadekvatna, pravno neodrživa, no kako „nitko ništa ne čini", vrijeme prolazi i „de facto" vlasništvo HT (DT) nad Muzejom, potpuno neodgovarajućim djelovanjem Ministarstva kulture, ali time i Vlade RH, postaje „de jure" stanje za DT. Zašto HPT Muzej ne može biti dio „vlasništva" Deutsche telekoma u Hrvatskoj ? Molim da mi čitatelji oproste nespominjanje Hrvatskog telekoma i zamjensko korištenje termina Deutsche telekom AG umjesto HT, iako to „formalnopravno" nije točno, ali time iskazujem ogorčenost glede potpune ravnodušnosti politike zbog odricanja „za šaku škuda" nad kontrolom i strategijom razvoja najvažnijeg sustava države u XXI stoljeću, pa time i spomena na prošlost tih sustava, gdje je Muzej samo podsjetnik na stoljeća izgradnje ovih dvaju državnih sustava u Hrvatskoj. Ne želim niti misliti da je logika predaje Muzeja telekomu njemačke države bila kako je to ovoj „državi" jeftinije, da se „netko drugi" brine o povijesnom nasljeđu, barem ovog malog dijela tehničke kulture jednog naroda, jer je kultura ionako breme, trošak u budžetu, kako „račanovoj", tako i ovoj Vladi.

Muzej nije i ne može biti dio vlasničke strukture HTa, samo zato što HT „isplaćuje godinama plaću kustosici" Muzeja, on to, logikom slijednosti i pretvorba kroz povijesne događaje, poduzeća PTT djelatnosti u Hrvatskoj, eventualno može biti, a upitno je onda i u kojem postotku, isključivo ako je bio dio prodajnog ugovora, a i tada samo adekvatno današnjim dioničkim pozicijama! Dakle, HT (DT) može biti vlasnik muzejske ustanove, samo ako je eksplicitno bio dio Ugovora o privatizaciji Hrvatskih telekomunikacija dd, 2002 godine. Jedino u tom slučaju može biti i dio organizacijske strukture HTa, a ako nije bio predmet prodaje, tada je naprosto uključenje Muzeja u formalnu organizaciju HTa – nezakonito! Ono što u odgovoru PR službe Ministarstva kulture bode oči, jest eksplicitna rečenica kojom se kaže da Ministarstvo kulture ne zna je li Muzej bio jedan od predmeta, tj. dio Ugovora o privatizaciji. Ali je savršeno jasno kako je država bila 100% vlasnik HTa u trenutku privatizacije!

Tragično je da Ministarstvo kulture ne zna je li Muzej HPTa dio Ugovora, kao niti da je privatizacijski ugovor HTa potpisala „jedna SDP Vlada" sa DT, pa se kopija tog Ugovora sigurno nalazi u Arhivi Vlade Republike Hrvatske, gdje bi ipak danas „netko" mogao pogledati što piše glede Muzeja HPT. Ako pak do tog Ugovora, inače supertajnog, kojeg je malo tko u ovoj državi smio i imao prilike vidjeti, a kamo li pročitati cjelovito, sve odredbe tog Ugovora, i dalje ne mogu pristupiti, tada su se mogli sjetiti pitati nezaobilaznog Ivicu Mudrinića, koji je Ugovor jako dobro pročitao. Naime, ovaj Gastarbeiter na privremenom radu u Bonnu, koji je valjda kod ministrice graditeljstva Mrak Taritaš konačno ishodio sve potrebne legalizacijske dokumente za nelegalnu gradnju na svom otočiću na Kornatima, kupljenom za više od 1 milijun eura, u godinama nakon prodaje HTa, i dalje dosta vremena provodi i u Zagrebu. Kao što su mediji javili, njegov dobar prijatelj Ivica Todorić ga je pred par tjedana, pogurnuo u Nadzorni odbor Mercatora, a on će valjda time urod svojih maslinika i vinograda sa Kornata, plasirati kroz ovaj trgovački lanac. Ivica Mudrinić bio je dio, vjerojatno jedan od glavnih članova, pregovaračke ekipe RH u postupku privatizacije HTa, njegov je više od desetljeća Predsjednik UO, kroz koje vrijeme je i bio vrlo blizak svim vladama, kao i sudionik svih ključnih dogovora HTa i vlada RH ili njenih tijela. Siguran sam kako bi i u aktualizaciji pitalja Muzeja HPTa Ivica Mudrinić bio za Ministarstvo kulture, da želi, vrlo vrijedan sugovornik!

Nedvojbeno, odgovornost za poimanje i postupanje i danas, zbog tih očitih propusta glede „prodaje Muzeja" kao dijela HTa u trenutku privatizacije, a iz čega je trebao biti eksplicitno izuzet, leži i na Ministarstvu kulture, kojeg je tada vodio SDPovac Antun Vujić. Nedvojbeno je i da današnji postav Ministarstva kulture RH gdje. Andree Zlatar Vilović ima svoj križ odgovornosti za nečinjenje, prema Republici Srbiji i prema Deutsche telekom AG, kako bi se Muzej i formalno i pravno vratio pod potpunu ingerenciju RH i nadležnog Ministarstva. Ne može Ministarstvo kulture očekivati da će „netko drugi" (HT, HP, HŽ i Grad Zagreb) realizirati ideju stvaranja Muzeja komunikacije, organizacijski, lokacijski i financijski, a posebno da će „deux ex machina" razriješiti vlasničku „zavrzlamu" nad ovim Muzejom. Jer, posebno se ne može uključiti „nitko drugi" u postupke sukcesije bivše raspadnute države, osim samog Ministarstva kulture, barem što se otuđenih predmeta Muzeja HPTa tiče!

Pitanja i odgovori – prvi puta

Odgovor Službe za muzejsko-galerijsku i likovnu djelatnost Ministarstva kulture RH, na niže navedena pitanja.

1. Da li Muzej HPTa i njegova sudbina bila i jedan od predmeta Ugovora Deutsche Telekom AG sa državom Hrvatskom iz vremena Vlade SDP 2001 god. o preuzimanju 51% dionica HTa? Ako jest, koje su obaveze DTa, koje HTa a koje Republike Hrvatske u odnosu na ovaj Muzej? Ako pak Muzej HPTa nije u formalnom smislu uopće bio dijelom Ugovora, zbog čega DT pretendira na "vlasništvo", uzimajući to kao "de facto" stanje, nad Muzejom (i u kojem MinistarstvoNe može Ministarstvo kulture očekivati da će „netko drugi" (HT, HP, HŽ i Grad Zagreb) realizirati ideju stvaranja Muzeja komunikacije, organizacijski, lokacijski i financijski, a posebno da će „deux ex machina" razriješiti vlasničku „zavrzlamu" nad ovim Muzejom. Jer, posebno se ne može uključiti „nitko drugi" u postupke sukcesije bivše raspadnute države, osim samog Ministarstva kulture, barem što se otuđenih predmeta Muzeja HPTa tiče!OMJERu spram HP)? Da li se taj "omjer vlasništva nad Muzejom, prema razumijevanju DTa mijenjao (povećavao) sa dodatnim kupovinama dionica HTa kasnijih godina i da li je u tim ugovorima bilo tako specificirano?

2. Kako je HP (Hrvatska pošta) još uvijek "državna" kompanija, koje su obaveze RH (Vlade i Ministarstva kulture) prema HPT Muzeju i kakav je uopće odos sa HP u odnosu na Muzej? Zbog čega je zaposlenica, kustosica Muzeja, na platnom spisku HT (DT), a ne HP ili Ministarstva kulture? Da li Ministarstvo kulture podržava ovako inagurirani model "privatizacije" kulturne baštine države Hvatske, jer, možda griješim, ali i povijesna, tehnička baština, nekad velikih državnih sustava pošte i telekomunikacija, predstavlja naslijeđe i budućih generacija u RH ? Hoćemo li možda tako privatizirati i ostale muzeje, na pr. Arheološki?

3. U ovom," poluprivatiziranom" HPT Muzeju (ili možda omjer vlasništva HT prema HP nije 50:50 %?), tko daje, u stručnom smislu, "radne zadatke" jedinoj zaposlenici, kustosici Muzeja? Ministarstvo, HP ili HT, ili vjerojatno, nitko? Zbog neadekvatnog prostora i nedostajućeg osoblja, Muzej sigurno ne može udovoljiti očekivanjima struke, ali i javnosti, kojoj je otvoren tek uspostavom neovisne Hrvatske. Nadam se kako vam je (mislim, Ministarstvu kulture) poznato da je Muzeju bilo zabranjeno djelovati 50ak godina, u vremenima bivše države? Da li je interes ovog današnjeg Ministartva da ovaj Muzej HPTa, u stvari "prirodnim putem ugasne" i time "riješi", valjda "nepostojeći problem" privatizacije jednog oblika baštine naroda?

4. Da li je Ministarstvo kulture upoznato sa činjenicom da su iz Muzeja HPTa u drugoj polovici XXst., u vremenima bivše države, neki od eksponata, jednostavno preuzeti i odnešeni u tada jedini zvanični Muzej PTTa u Beogradu? Da li je Ministarstvo kulture ikada od uspostave RH, poduzelo neke korake, barem kroz sukcesijski postupak, da se od Republike Srbije zatraži povrat te otete građe? Da li uopće postoje priređeni popisi građe odnesene u Beograd? Postoje li možda bilateralni kontakti Ministarstva kulture s "kolegama iz Beograda", radi ove PTT muzejske građe? Ili sve vrijeme od 1990 g. Ministarstvo kulture nije imalo nikakva saznanja i nije poduzelo ništa do danas po tom pitanju?

5. Da li je točna informacija kako je Ministarstvo formiralo neku radnu grupu za rješavanje pitanja Muzeja HPTa ? (Ako je ova informacija točna, kada je radna skupina formirana i tko je član takve grupe osim zaposlenika Ministarstva, te ima li kakvih konkretnih rezultata do sada?)

Vezano uz gore navedeni predmet i upite po temi HT muzeja izvještavamo kako slijedi.

Hrvatsko muzejsko vijeće, savjetodavno tijelo Ministarstva kulture je na svojoj sjednici održanoj 15. siječnja 2013. raspravljalo o statusu i daljnjem razvoju HT muzeja te osnovalo Stručno povjerenstvo za praćenje statusa i daljnjeg razvoja Hrvatskog željezničkog muzeja, HT muzeja i Muzeja policije. Navedeno povjerenstvo održalo je sastanak s predstavnicima Hrvatske pošte d.d. i Hrvatskog Telekoma d.d.

Zaključeno je da je u rješavanju pitanja smještaja HT muzeja u budućnosti potrebno respektirati potrebe Hrvatske pošte da ostvaruje prihode upravljanjem prostorom u kojem se trenutno nalazi Muzej, ali i činjenicu da trenutno ne postoji alternativni prostor u koji bi bilo odmah moguće preseliti Muzej (Ministarstvo ZaključakZaključeno je da je u rješavanju pitanja smještaja HT muzeja u budućnosti potrebno respektirati potrebe Hrvatske pošte da ostvaruje prihode upravljanjem prostorom u kojem se trenutno nalazi Muzej, ali i činjenicu da trenutno ne postoji alternativni prostor u koji bi bilo odmah moguće preseliti Muzej (Ministarstvo kulture i Hrvatsko muzejsko vijeće ne mogu odobriti premještanje muzejske građe u neadekvatan prostor u kojem se rad Muzeja ne može nastaviti u dosadašnjem obliku). Budući da su Hrvatska pošta i Hrvatski Telekom suosnivači Muzeja, moguće rješenje za budućnost bilo bi planiranje zajedničkog Muzeja komunikacija koji bi uz svoju osnovnu funkciju istodobno promovirao djelatnost obiju kompanija. Ministarstvo kulture pružit će u tome svoju potporu.kulture i Hrvatsko muzejsko vijeće ne mogu odobriti premještanje muzejske građe u neadekvatan prostor u kojem se rad Muzeja ne može nastaviti u dosadašnjem obliku). Budući da su Hrvatska pošta i Hrvatski Telekom suosnivači Muzeja, moguće rješenje za budućnost bilo bi planiranje zajedničkog Muzeja komunikacija koji bi uz svoju osnovnu funkciju istodobno promovirao djelatnost obiju kompanija. Ministarstvo kulture pružit će u tome svoju potporu.

Preporuka Ministarstva kulture je da Hrvatska pošta i Hrvatski Telekom postignu konsenzus (sažet u pismo namjere) oko osnivanja zajedničkog Muzeja komunikacija.

U veljači 2014. godine je u Ministarstvu kulture artikuliran prijedlog prostornih i funkcionalnih sadržaja u prostorima Gredelja. U tom smislu predloženo je da se HŽ muzej i HT muzej planiraju kao jedinstveni Muzej komunikacija koji bi predstavljalo dodanu vrijednost i protok novih ljudi kroz izložbene, komunikacijske, znanstvene i istraživačke radionice.

Bogati i atraktivni fundusi u postojećim muzejima, a posebno HŽ muzej in situ, dat će atrakciju za posjetitelje uz primjenu suvremenih tehnologija u prezentaciji.

Potrebni prostor: Muzej komunikacija (HŽ muzej i HT muzej) cca. 2.000m2 zatvorenog i 1.000m2 otvorenog prostora za izloške ( lokomotive i ostalo)

S obzirom da se radi o iznimnoj industrijskoj arhitekturi, dobro očuvanim industrijskim halama sa segmentarno očuvanim dijelovima tračnica, navoza, industrijskih strojeva te širokim prostorima u okruženju tvorničkih hala, kulturni sadržaji mogu dati novu dodanu vrijednost i razvoj svih segmenata kulturnih i kreativnih industrija, otvoriti nova radna mjesta, otvoriti mogućnost Co-Working space arhitekture, dizajna, mode, IT industrije, komunikacija, istraživanja, muzejskih aktivnosti, edukacije i zabave – u konačnici razvoja kulture, društva i ekonomije.

Planirani sadržaj u Gredelju su Muzej komunikacija, dizajn, arhitektura, moda, IT industrija, tržišne komunikacije

Na ovaj način objedinjeni sadržaji u neposrednoj blizini brojnih kulturnih sadržaja otvorit će mogućnost razvoju inovacija, poduzetništva, primjene novih znanja i tehnologija, očuvanja i razvoja baštine i kreativnih struka i zanimanja, proširit će i internacionalizirati tržište, obogatiti intersektorsku suradnju, očuvati i razviti javni sektor i interes i u konačnici omogućiti otvaranje novih radnih mjesta i razvoj.

Ministarstvo kulture i Grad Zagreb potvrdili su suradnju na projektima razvoja kulturnih institucija putem kojih je najbolje provesti urbanu regeneraciju grada, a obnovom i revitalizacijom objekata industrijske baštine te gradnjom novih, u koje se uz Paromlin i Goricu ubraja i Gredelj.

Pitanja i odgovori – drugi puta

Ako se pomnije pročitaju pitanja i dostavljeni odgovori vidi se da je ostalo mnogo toga neodgovorenog, pa sam zatražio ponovno dopunu odgovora. Iz Ministarstva su stigla niža pojašnjenja po istim pitanjima.

1. Ministarstvo kulture nema saznanja da li je HT muzej jedan od predmeta ugovora kojim su sukladno Zakonu o privatizaciji Hrvatskih telekomunikacija d.d. (NN, 65/99, 68/01) tada Hrvatska telekomunikacija d.d. i Hrvatska pošta d.d. bili dužni urediti sva sporna pitanja, međusobna prava i obveze koji obvezno uključuje i potpunu podjelu imovine i obveza bivšega Javnog poduzeća poštanskoga i telekomunikacijskog prometa HPT - Hrvatska pošta i telekomunikacije.

2. Vezano uz pitanja 2., 3. i 5. dajemo skupnu informaciju:

Muzejska građa HT Muzeja je kulturno dobro na koje se primjenjuje Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, NN 151/03; NN 157/03 Ispravak, NN 87/09, NN 88/10, NN 61/11 , NN 25/12, NN 136/12 , NN 157/13 ).

Upravo iz razloga što HT muzej skrbi o vrijednoj muzejskoj građi iz povijesti pošte, telekomunikacija i filatelije i jedini je muzej te vrste u Hrvatskoj, Hrvatsko muzejsko vijeće, savjetodavno tijelo Ministarstva kulture, je na svojoj sjednici u siječnju 2013. godine je raspravljalo o statusu i daljnjem razvoju HT muzeja te osnovalo Stručno povjerenstvo za praćenje statusa i daljnjeg razvoja Hrvatskog željezničkog muzeja, HT muzeja i Muzeja policije. Članovi povjerenstva su mr. sc. Dubravka Osrečki Jakelić, muzejska savjetnica, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Željka Kolveshi, muzejska savjetnica, Muzej grada Zagreba i Markita Franulić, ravnateljica, Tehnički muzej, Zagreb te pomoćnica ministrice mr.sc. Vesna Jurić Bulatović i Ranka Wurth Saračević i Eva Brunović iz Ministarstva kulture.

Navedeno povjerenstvo održalo je u ožujku 2013. godine sastanak s predstavnicima Hrvatske pošte d.d. i Hrvatskog Telekoma d.d.

Zaključeno je da je u rješavanju pitanja smještaja HT muzeja u budućnosti potrebno respektirati potrebe Hrvatske pošte da ostvaruje prihode upravljanjem prostorom u kojem se trenutno nalazi Muzej, ali i činjenicu da trenutno ne postoji alternativni prostor u koji bi bilo odmah moguće preseliti Muzej (Ministarstvo kulture i Hrvatsko muzejsko vijeće ne mogu odobriti premještanje muzejske građe u neadekvatan prostor u kojem se rad Muzeja ne može nastaviti u dosadašnjem obliku). Budući da su Hrvatska pošta i Hrvatski Telekom suosnivači Zaključak2Zaključeno je da je u rješavanju pitanja smještaja HT muzeja u budućnosti potrebno respektirati potrebe Hrvatske pošte da ostvaruje prihode upravljanjem prostorom u kojem se trenutno nalazi Muzej, ali i činjenicu da trenutno ne postoji alternativni prostor u koji bi bilo odmah moguće preseliti Muzej (Ministarstvo kulture i Hrvatsko muzejsko vijeće ne mogu odobriti premještanje muzejske građe u neadekvatan prostor u kojem se rad Muzeja ne može nastaviti u dosadašnjem obliku). Budući da su Hrvatska pošta i Hrvatski Telekom suosnivači Muzeja, moguće rješenje za budućnost bilo bi planiranje zajedničkog Muzeja komunikacija koji bi uz svoju osnovnu funkciju istodobno promovirao djelatnost obiju kompanija. Ministarstvo kulture pružit će u tome svoju potporu.Muzeja, moguće rješenje za budućnost bilo bi planiranje zajedničkog Muzeja komunikacija koji bi uz svoju osnovnu funkciju istodobno promovirao djelatnost obiju kompanija. Ministarstvo kulture pružit će u tome svoju potporu.

Preporuka Ministarstva kulture je da Hrvatska pošta i Hrvatski Telekom postignu konsenzus (sažet u pismo namjere) oko osnivanja zajedničkog Muzeja komunikacija.

U veljači 2014. godine u Ministarstvu kulture je artikuliran prijedlog prostornih i funkcionalnih sadržaja u prostorima Gredelja. U tom smislu predloženo je da se HŽ muzej i HT muzej planiraju kao jedinstveni Muzej komunikacija koji bi predstavljalo dodanu vrijednost i protok novih ljudi kroz izložbene, komunikacijske, znanstvene i istraživačke radionice.

Uz primjenu suvremenih tehnologija u prezentaciji, bogati i atraktivni fundusi u postojećim muzejima stvorili bi atrakciju za posjetitelje. Za Muzej komunikacija (HŽ muzej i HT muzej) planirano je cca 2000 m2.

Ministarstvo kulture i Grad Zagreb potvrdili su suradnju na projektima razvoja kulturnih institucija putem kojih je najbolje provesti urbanu regeneraciju grada, i to obnovom i revitalizacijom objekata industrijske baštine te gradnjom novih, u koje se uz Goricu ubraja i Gredelj.

I što sada?

Slučaj Muzeja HPT, vlasnički status, otuđeni fundus, te moguće vizije, kreiranja i realizacije ideje Muzeja komunikacija, tri su zasebna pitanja, pri čemu ovo posljednje pitanje, Ministarstvo kulture koristi kako bi „zamaglilo" davanje odgovora na prva dva pitanja. Ključna je odgovornost, stručna i prvenstveno politička, za učinjeno u svezi Muzeja HPT, kao i odgovornost za nečinjenje, „okretanje glave" i „pranje ruku" od odgovornosti za današnje pravno rješenje problema statusa i vlasništva Muzeja, sa Deutsche telekomom, kao i za potpuno ignoriranje problema otuđenih eksponata Muzeja od strane Srbije. Uostalom, sam Muzej PTT u Beogradu, neovisno o otetom dijelu fundusa iz Hrvatske u 50im godinama prošlog stoljeća, trebao bi postati predmet sukcesije svih bivših republika, jer je to bio Muzej „Jugoslovenskih PTT". Od preostalih eksponata Muzeja u Beogradu, prikupljanih do 1990 god i Hrvatska ima pravo na svoj dio. Ne zaboravimo, PTT poduzeća iz Hrvatske, bile su do raspada države dio tzv. Zajednice PTT Jugoslavije, a koja je i bila pravni slijednik i osnivač, tj „vlasnik" Muzeja PTT u Beogradu.

Nedvojbena je odgovornost „političkih elita", posebno garnitura Ministarstava kulture koje nisu učinile baš ništa da u bilateralnim razgovorima, na svim razinama politčkih kontakata, što nikada nisu postavile na stol pitanje „diobe" fundusa „zajedničkog" Muzeja PTT bivše države. U formalnom smislu političke elite personalizirane kroz podobne garniture u Ministarsvu kulture, nisu na „ovaj detalj" niti upozorile niti pregovarače u sukcesijskom postupku.

Posve je jasno kako u sukcesiji, ali i u „poslovima i zadacima" Ministarstva kulture, postoje mnogobrojna „puno važnija" pitanja i problemi, od jednog „privatnog" Muzeja (koji to u 90im i nije bio). Vlasnik je, doduše posredno kroz HPT, bila država Hrvatska, pa su u nadležnom Ministarstvu u jednom trenutku vremena to zaboravili i „valjda prestali biti" zastupnici interesa RH i uvjereni su kako je HPT Muzej „privatno pitanje". ili je danas samo posredno i djelomice vlasnik država Hrvatska, pa problem HPT Muzeja u Ministarstvu ne doživljavaju kao nekakvo pitanje važno njihova angažmana. Stoga, prema Ministarstvu kulture i dalje ostaje pitanje:

Smatra li Ministarstvo kulture da danas postoji slučaj Muzeja HPT za Republiku Hrvatsku, kako u sukcesijskom smislu beogradskog fundusa, ali i, što je važnije, u smislu pravnog reguliranja statusa, vezano uz privatizacijski proces i privatizacijski HT Ugovor sa DT čiji je vlasnik država Njemačka?

Damir Tučkar, dipl.ing