Neke odluke iz EU i USA utječu i na nas u malenoj Hrvatskoj

Telekomunikacije su jedan od ključnih sustava svake države, bez kojeg niti građani niti gospodarstvo više ne mogu funkcionirati. To je industrija čvrsto i blisko integrirana s informatičkom što je kreirala mnoge usluge, u ponudi operatora što djeluju na maloprodajnoj razini, a gdje se globalno, ali i u malenoj Hrvatskoj, okreće golem novac. Nije čudo što je transformacijom kapitalizma u globalizam kapital izvršio golem pritisak u tzv. demokratskom svijetu kako bi se tržište usluga demonopoliziralo, ali i privatiziralo državne sustave.

I dok su u Europi „velike zemlje" i njihovi politički reprezentanti prve započele ove procese i dobro promislile kako da ih provedu a da ne ugroze funkcionalnost „živčanog sustava zemlje", da osiguraju tehnološki najvišu razinu usluga, stvore pretpostavke, tehnološke i zakonodavne za ravnopravnu tržnu utakmicu pružatelja usluga, ali i zaštite privatnost korisnika usluga, neke druge manje zemlje, poput Hrvatske, zahvaljujući nedoraslim političkim garniturama, jednostavno su „gurnule" ovaj sustav države u „privatne ruke"!

EuropaDanas mnogi i u bogatim zemljama Europe, koje su proces provele daleko osmišljenije nego Hrvatska, i dalje propituju da li su tržište telekomunikacija i nacionalni komunikacijski sustav postavili na uistinu zdravim temeljima. Svjesni su da kotač vremena ne mogu vratiti unazad, ali „njihova" politika trajno čini napore kako bi se sustav tehnološki pravilno i na vrijeme razvijao, a svi tržni sudionici bili ravnopravni, na dobrobit korisnika, privatnih i poslovnih.Danas mnogi i u bogatim zemljama Europe, koje su proces provele daleko osmišljenije nego Hrvatska, i dalje propituju da li su tržište telekomunikacija i nacionalni komunikacijski sustav postavili na uistinu zdravim temeljima. Svjesni su da kotač vremena ne mogu vratiti unazad, ali „njihova" politika trajno čini napore kako bi se sustav tehnološki pravilno i na vrijeme razvijao, a svi tržni sudionici bili ravnopravni, na dobrobit korisnika, privatnih i poslovnih. U Hrvatskoj, sagledano s vremenske distance proteklih dvanaestak godina, od DT kupnje većinskog udjela tada hrvatskog državnog operatora, čini se kako su politika i njeni reprezentanti činili - nekritički po Hrvatsku - sve da pogoduju „strateškom partneru".

Posljedično, hrvatski korisnici „daskanje prostranstvima međumrežja" obavljaju na zastarjeloj tehnološkoj osnovici, bez nade u dosizanje EU ciljeva postavljenih u Digitalnoj agendi do 2020. Dakako, posljedice tehnološkog zaostajanja sustava telekomunikacija, primarno su vidljive već danas u gospodarstvu, s daljnjom tendencijom povećanja jaza u odnosu na ostale razvijenije EU zemlje, jedinstvenog EU tržišta bez carina. Ako znamo da je današnja najkumulativnija „ekonomija tzv. digitalna ekonomija", za koju je preduvjet postojanje tehnološki najsuvremenijeg sustava telekomunikacija, više je nego očito kako nam budućnost donosi samo sve veći gospodarski raskorak prema ostatku EU! A to nije nimalo privlačna pozicija za aktualnu mantru hrvatske politike o privlačenju gospodarskih investicija.

Ukidanje roaminga

Ovih je dana Europski parlament izglasao dugoočekivanu odluku o ukidanju tzv. roaminga unutar EU, što bi trebalo stupiti na snagu u prosincu 2015.g. To će značiti kako će se razgovori, ali i „daskanje međumrežjem", unutar jedinstvene EU zone, tretirati - cjenovno sagledano - kao „lokalno". Neeli Kroes, povjerenica Europske komisije za digitalna pitanja, jasno je istakla da je to odluka što donosi direktnu korist građanima Unije, pa tako i hrvatskim, ako putuju prema „zapadu".

RoamingOvih je dana Europski parlament izglasao dugoočekivanu odluku o ukidanju tzv. roaminga unutar EU, što bi trebalo stupiti na snagu u prosincu 2015.g. To će značiti kako će se razgovori, ali i „daskanje međumrežjem", unutar jedinstvene EU zone, tretirati - cjenovno sagledano - kao „lokalno". Neeli Kroes, povjerenica Europske komisije za digitalna pitanja, jasno je istakla da je to odluka što donosi direktnu korist građanima Unije, pa tako i hrvatskim, ako putuju prema „zapadu".Kako Hrvatska ima nemali broj svojih državljana i pripadnika hrvatske manjine u zemljama našeg „istoka", a znajući da u Hrvatskoj živi veliki broj građana što imaju rodbinu i često putuju izvan granica EU, posebno na „naše istočno susjedstvo", jasno je da će njima ispostavljenih računa hrvatskih teleoperatora i dalje biti „poprilični". Prezaduženim teleoperatorima u Hrvatskoj ova je EU odluka novi udarac, koji će im značajno smanjiti današnje prihode, jer u Hrvatskoj turistička sezona nije punila „džepove" samo toj grani gospodarstva, već i donosila ogroman prihod svim teleoperatorima.

Posljedično, ova EU odluka, zbog manjih prihoda, dovest će do daljnjeg smanjenja broja uposlenih u mnogim „malim i velikim" teleoperatorima, ali možda i dovesti do bržih i novih „okrupnjavanja" na telekomunikacijskom tržištu, na kojem se već danas nazire HT-VIP duopol. A takav razvoj događanja na malenom tržištu Hrvatske, ipak nije dobar!

U pristupu prema svijetu međumrežja (interneta) EU i USA se ipak razlikuju, posljednjom odlukom EU Parlamenta da se podržava neutralnost interneta, što će u praksi značiti da će se sav promet na internetu tretirati ravnopravno, bez obzira na izvor sadržaja. U siječnju je u USA Prizivni sud u Sjedinjenim Državama odbio najnovije napore američke Federalne komisije za komunikacije (FCC) koja od pružatelja internetskih usluga zahtijeva da sav promet na internetu tretiraju jednako i da daju korisnicima jednak pristup legalnim sadržajima. Time je politika koju najčešće nazivamo "neutralnost mreže", u USA dijametralno suprotna od politike u EU.

Što je to „neutralnost mreže"?

"Neutralnost mreže", "sloboda interneta" ili "otvorenost interneta" definira se kao načelo prema kojem se svi pružatelji internetskih usluga trebaju ravnopravno i bez diskriminacije InternetKada EU Parlament ne bi donio odluku da podržava „neutralnost interneta", tada bi se moglo dogoditi da hrvatski pružatelji internetskih usluga, kao što su npr. T-HT, Iskon, Amis, B-Net i drugi, mogli u jednom trenutku blokirati, zbog ovih ili onih razloga, neki blog ili bilo koju drugu web-stranicu. Krajnji primjeri „nepoštivanja neutralnosti interneta" dobro su nam znani primjeri Sj.Koreje, Irana i još ponekih zemalja, koje se baš ne mogu podičiti poštivanjem „ljudskih prava" i demokracije uopće.odnositi prema svim podacima koji putuju internetom, neovisno o lokaciji korisnika, sadržajima, platformama ili vrsti opreme.

Parnicu pred prizivnim sudom protiv FCC pokrenula je još početkom prošle godine tvrtka Verizon Communications. "Iako Komisija (FCC) ima opću nadležnost za reguliranje u ovom području, ne može nametati uvjete koji su u suprotnosti s izričitim zakonskim ovlaštenjima", rekao je sudac David Tatel. Ishod spora dakle odlučuje mogu li pružatelji internetskih usluga ograničiti neki sadržaj, primjerice tako da blokiraju ili uspore pristup pojedinim web-stranicama ili da naplate stranicama bržu isporuku njihovih sadržaja.

Da pojednostavim, kada EU Parlament ne bi donio odluku da podržava „neutralnost interneta", tada bi se moglo dogoditi da hrvatski pružatelji internetskih usluga, kao što su npr. T-HT, Iskon, Amis, B-Net i drugi, mogli u jednom trenutku blokirati, zbog ovih ili onih razloga, neki blog ili bilo koju drugu web-stranicu. Krajnji primjeri „nepoštivanja neutralnosti interneta" dobro su nam znani primjeri Sj.Koreje, Irana i još ponekih zemalja, koje se baš ne mogu podičiti poštivanjem „ljudskih prava" i demokracije uopće.

Uzrok i posljedica odluke Prizivnog suda u USA ipak nema ove političke korjene kao u navedenim zemljama, a naslućujete i sami kako će USA internet surferi i dalje lutati prostranstvima digitalnih svjetova, a pozadina ipak u „poduzetničkim pokušajima" stvaranja ili očuvanja zarade kod pristupa nekim sadržajima. No, presedan ograničenja je ipak opasan.

I ovi nam primjeri govore kako „veliki svijet", u ovom slučaju EU, utječe i na našu „malu Hrvatsku" jer u XXI stoljeću cijeli je svijet „globalno selo"!

„As time goes by.."

Pjesma „As time goes by..." koju je napisao Herman Hupfeld tamo daleke 1931. planetarnu je popularnost doživjela 1942. u nezaboravnom filmu Humphreya Bogarta „Casablanka". Asocijacija na pjesmu došla je sama pri čitanju informacije kako je 1. travnja 2014. GMAIL proslavio 10 godina. Iako nam se čini kako je GMAIL oduvijek tu sa nama on je pokrenut u beta verziji 2004.g, a tada ste mogli postati korisnik samo s pozivnicom. Tek 2007. godine ovaj je Googleov servis elektroničke pošte otvoren cjelokupnoj javnosti, dok danas ima više od 425 milijuna korisnika.

Upravo savršen primjer kompanije iz sfere tzv. „digitalne ekonomije", koja je iskoristila znanje, krenula od nule i postala svjetski „igrač" koji „okreće" na godišnjoj razini novac veći od budžeta mnogih zemalja. Što bi li samo ministar Linić dao da može „prodati i privatizirati" takvu, da postoji, hrvatsku kompaniju? Ipak, kao što sam i u jednom od prošlih priloga napisao, Google i njegov Gmail ne stoje „na mjestu", jer znaju kako bi zaustavljanje tehnološkog „držanja koraka" i inovacija značilo propast za kompaniju. Stoga je Google, u fazi implementacije nove funkcionalnosti Gmail e-money, koja bi ga trebala održati i dalje u svjetskom vrhu i osigurati neslućene provizijske prihode od „money transfer" širom svijeta, za korisnike jednostavnom operacijom iz kućne fotelje.

FacebookFacebook planira omogućiti financijske usluge u obliku elektroničkog novca i novčanih pošiljki. U članku se navodi kako samo tjedni dijele Facebook od dobivanja regulatorne potvrde u Irskoj za uslugu koja bi korisnicima omogućila da na Facebooku pohranjuju novac te ga koriste za plaćanje drugima. Facebook je također navodno u pregovorima s najmanje tri londonska startupa koji nude usluge međunarodnog transfera novca online i na mobilnim uređajima - to su TransferWise, Moni Technologies and Azimo.Kao što i mobilna telefonija sagledava budućnost kroz smartphone opće internetske funkcionalnosti, u integraciji s bankarskim (e-wallet) personaliziranim funkcijama mobilnog novčanika, što će eliminirati potrebu za „plastičnim karticama", tako i Google, a sada je potvrđeno i Facebook, kreću u poslove „financijskih institucija". Facebook želi biti više od društvene mreže, razumio je Zukerberg, što bi se njegovoj kompaniji moglo dogoditi, ako se ne uključi u svjetske trendove.

Naime, kako piše Financial Times, Facebook planira omogućiti financijske usluge u obliku elektroničkog novca i novčanih pošiljki. U članku se navodi kako samo tjedni dijele Facebook od dobivanja regulatorne potvrde u Irskoj za uslugu koja bi korisnicima omogućila da na Facebooku pohranjuju novac te ga koriste za plaćanje drugima. Facebook je također navodno u pregovorima s najmanje tri londonska startupa koji nude usluge međunarodnog transfera novca online i na mobilnim uređajima - to su TransferWise, Moni Technologies and Azimo. Nove mogućnosti ojačale bi Facebook na tržištima u razvoju, posebno ono indijsko (sa brojnom emigracijom u USA), gdje je Facebook prošli tjedan premašio 100 milijuna aktivnih korisnika. Indija je tako postala po broju korisnika druga zemlja, nakon SAD-a.

Uopće ne sumnjam kako će ove tehnološke novine u virtualnom digitalnom svijetu oko nas, istovremeno kada i u ostalom „zapadnom svijetu", zaživjeti i u Hrvatskoj, posebno stoga što će se njima koristiti brojna hrvatska emigracija. I ove su inovacije svjedočanstvo „teških vremena" koja će nastupiti mnogima što danas obavljaju poslove „money transfera", ali i kako se mijenja naša svakodnevnica „as times goes by..." .

Svakako mnogi ministri ove, prošle, ali ponajviše i naših budućih Vlada, morali bi se priupitati koliko su oni osobno i njihovi razvojni koncepti doprinijeli da se može ostvariti „okvir" za razvoj visokotehnoloških kompanija digitalne ekonomije čije je tržište globalno – cijeli svijet. A temelj tog „okvira" jest tehnološki najsuvremeniji, stabilan sustav telekomunikacija, što, u ovim vremenima i ne manje važno, poštuje regulativu privatnosti pojedinca, a svakako i „ustavnu svetost tajne komunikacijskog sadržaja"!

Telekomunikacijski sustav prepušten tržištu

Hrvatska Vlada i nadležno ministarstvo danas zabavljeni su problemima iz kraja 19.stoljeća, sustavom državne željeznice i pripadajuće industrije, koja se „nastoji do kraja uništiti" (HŽ Cargo, Gredelj!), poučeni iskustvom „hrvatskih privatizacija" naslućujemo i zašto. Druga je problematika u fokusu Vlade transportni problem 20. stoljeća, cestovni prijevoz i „monetizacija auto-cesta", u funkciji „zatrpavanja goleme budžetske crne rupe". Telekomunikacijski sustav kao glavni komunikacijski sustav svih država u XXI. stoljeću, prvenstveno mislim na transmisijski sustav, ali i na komutacijski, u Hrvatskoj je prepušten „tržištu" tj. financijskim sposobnostima teleoperatora, uz „diskretno ravnateljstvo" HAKOM.

Ova, navodno neovisna Vladina Agencija, izgleda djeluje bez jasne vizije budućnosti sustava, strategije njegova razvoja, upravljanja i nadzora, zbog interesa korisnika (primarno gospodarstva), ali i bez konzekvenci „sufliranja politici raznih interesnih lobista", prateće industrije, bjelosvjetskih konzultantskih kuća, bankarstva i fondova. Hrvatski operatori, pritisnuti financijskim brojkama i očekivanjima svojih dioničara, prvenstveno investiraju u kritične dijelove svojih sustava, mislim, financijski kritične ili dijelove svojih sustava sa visokim troškovima.

Tako npr. HT ubrzano slijedi svjetski tehnološki trend, „prebacivanja" glasovnih usluga u „internet" , stvarajući jedinstvenu mrežu za sve usluge. Laički pojašnjeno, izbacuju se „telefonske centrale", a „glasovni promet" se usmjeruje u „računala i mrežnu opremu". Kada se operatori hvale koliko samo „investiraju u Hrvatskoj", izostavljaju reći kako zapravo te investicije znače kupovinu opreme od proizvođača lociranih izvan Hrvatske, pa „država" ima korist samo od ubiranja nekih malih taksa ili možda carina robe kupljene izvan EU.

UslugeČini se kako o korisniku i njegovim potrebama, a korisnici su i osobe i gospodarski subjekti, malo tko od onih koji bi to trebali – misli! Vidimo kako je trenutna misao Vlade usmjerena na „telekomunikacijski namet", jednom uveden, pa ukinut, uz neke zakulisne dogovore Vlade i operatora o „investicijama", tj. uplatama operatora u državni budžet. Očito, ovom mjerom Vlade propao je dogovor iz 2012.g., operatori će nevoljko uplatiti namete, ali uz zaustavljanje svakih daljnjih planiranih investicija. A ne zaboravimo, kako su investicije u telekomunikacijski sustav, njegovu tehnološku modernizaciju, uz uvijek „dobre izlike" operatora i posljednjih 6-7 godina ionako gotovo sasvim izostale.Operatori pak novom opremom ostvaruju uštede, bilo kao smanjenu potrebu za brojem zaposlenika, bilo kroz potrebe za manjim „fizičkim prostorom" u kojem je oprema, manjom potrošnjom el. energije i sl. Iz primjera reorganizacije i transformacije najvećeg hrvatskog operatora, HT-a, jasno je vidljivo kako velike investicije posljednjih godina donose DT-u „solidnu godišnju dobit" transferiranu u zemlju vlasnicu DT-a time i HT-a, kontinuirane poslove velikim multinacionalnim kompanijama telekomunikacijske opreme, ponajviše lociranim u Njemačkoj, dok Hrvatskoj ostaju otpušteni zaposlenici na teret socijalnih službi države i osobne snalažljivosti preživljavanja. U posljednjih desetak godina vjerojatna brojka otpremljenih iz HT-a „na burzu", uglavnom starije životne dobi, kreće se oko 8000. Uz trend da se današnjih, trenutno oko 5300 u HT-u zaposlenih, za godinu dvije svede na manje od 3000.

Čini se kako o korisniku i njegovim potrebama, a korisnici su i osobe i gospodarski subjekti, malo tko od onih koji bi to trebali – misli! Vidimo kako je trenutna misao Vlade usmjerena na „telekomunikacijski namet", jednom uveden, pa ukinut, uz neke zakulisne dogovore Vlade i operatora o „investicijama", tj. uplatama operatora u državni budžet. Očito, ovom mjerom Vlade propao je dogovor iz 2012.g., operatori će nevoljko uplatiti namete, ali uz zaustavljanje svakih daljnjih planiranih investicija. A ne zaboravimo, kako su investicije u telekomunikacijski sustav, njegovu tehnološku modernizaciju, uz uvijek „dobre izlike" operatora i posljednjih 6-7 godina ionako gotovo sasvim izostale.

Ovdje prije svega mislim na „transportnu osnovicu" telekomunikacijskog sustava, tj. optičke mreže sve do razine lokacija svih korisnika Hrvatske, ma gdje oni u njoj živjeli. Ako nordijske zemlje garantiraju superbrzi internet svim svojim građanima, pa makarposjedovali šator i sobove „u polarnom krugu" i bez slanja pisama „djedici Mrazu", onda bi i Hrvatska, koju možemo promatrati, u kontekstu broja stanovnika, kao veliki „grad Europe", morala moći svojim građanima osigurati EU Digitalnom agendom očekivane brzine prijenosa i željenu gigabitnu propusnost te mreže, u svakom zakutku naše domovine.

Ivica Mudrinić

Do sada permanentna godišnja dobit HT-a se radije transferirala u domicilnu zemlju vlasnika, gdje je i plaćan porez na dobit i punjen državni proračun. Veliki manager Ivica Mudrinić, koji je ujedno i jedan od „velikih – malih dioničara", a dionice je marljivo prikupljao, između ostalog temeljem godišnjih bonusa za osobne, izvanredne, rezultate na čelu Uprave, uvijek će rado istaknuti kako je HT veliki ugovaratelj poslova drugim hrvatskim kompanijama, čime i „pokreće gospodarstvo". Istina, kako su u Njemačkoj govorili da kad „kihne Siemens" zartrese se cijela Njemačka, tako i kod HT-a, kada „mali Ivica" više godina provodi neinvestirajući u „mrežu Hrvatske" pod opravdanjem da mu to ne omogućava HAKOM, vidimo – pati cijela Hrvatska.

Od nedostatka pristupa „mreži svih mreža", a ako pristup i postoji, mnoštvo je primjera loše kvalitete, a ako je ADSL kvaliteta i dobra, tada korisnici pate jer nemaju niti propusnost, niti brzinu kao ostatak EU. Ali su cijene na EU „nivou". I bez perspektive tehnološkog iskoraka i napuštanja ADSL temeljenog na „bakarnim vodovima". Političke garniture i „mali Ivica" koji se nikada nije udaljio od „politike", kroz više od desetljeća, uspjeli su Hrvatsku postaviti na „margine" EU telekomunikacija.

Tele2Nesumnjivo, kada se dogodi TELE2 povlačenje iz Hrvatske, prema planu što će se najvjerojatnije donijeti u Lichtensteinu, bez puno propitkivanja trenutne zagrepčanke Malin, biti će to sigurno veliki udarac korisnicima usluga mobilne telefonije, HAKOM će biti zatečen, a „duopol" u prilici „kontrole cijena na tržištu". Pametnim državama i njihovim izvršnim vlastima takve se situacije ne događaju, one reagiraju i puno, puno prije vremena „dolaska tsunamija" umanjujući svaku moguću štetu od „potresa"!No, vratimo se novom „nametu". Ne treba biti jako pametan da se zaključi kako će operatori vrlo jednostavno pronaći način da ovaj sadašnji „Linićev telekomunikacijski namet" prebace na krajnje korisnike, na ovaj ili onaj način, a da istovremeno ukinu svako daljnje bitno tehnološko investiranje u telekomunikacijski sustav države. Pa, još prošle godine jasno je to iskazao TELE2 odbivši kupovati radiofrekvencijski spektar na „Linićevoj dražbi", neophodan za LTE mobilni, superbrzi „internet". Ovih dana je i pametna i mudra, a nesumnjivo i fizički najatraktivniji CEO svih hrvatskih teleoperatera, Malin Holmberg, četvrta po redu CEO TELE2 u Hrvatskoj, kroz interview jednom zagrebačkom dnevnom listu, jasno i najavila taj scenarij.

TELE2 nakon gotovo 7 godina prisustva u Hrvatskoj još uvijek nije dosegnuo cilj svakog poduzetnika – dobit! I dok gdja Holmberg promišlja sudbinu TELE2 kroz rezultate poslovanja što, vrlo izvjesno zbog „Linićeva novog nameta", neće biti moguće bez novih posizanja u „kasicu TELE2 u Švedskoj", te se nada daljnjem prisustvu u Hrvatskoj, ali tu nadu ipak treba pogledati i kroz prizmu fondovskog vlasnika TELE2 i sudbine TELE2 u svim zemljama Europe u kojim još posluje.

Nesumnjivo, kada se dogodi TELE2 povlačenje iz Hrvatske, prema planu što će se najvjerojatnije donijeti u Lichtensteinu, bez puno propitkivanja trenutne zagrepčanke Malin, biti će to sigurno veliki udarac korisnicima usluga mobilne telefonije, HAKOM će biti zatečen, a „duopol" u prilici „kontrole cijena na tržištu". Pametnim državama i njihovim izvršnim vlastima takve se situacije ne događaju, one reagiraju i puno, puno prije vremena „dolaska tsunamija" umanjujući svaku moguću štetu od „potresa"!

Ipak, prejednostavno je reći kako telekomunikacijski sustav „politiku ne interesira", osim u vidu zahvaćanja u „novčanik", zapravo, posve je jasno kako današnja „politika" ovaj sustav i njegov značaj za državu uopće ne razumije! Pa, promišljaju „političke garniture pri vlasti", novonabavljeni pametni telefoni funkcioniraju u njihovim rukama besprijekorno i besplatno, pa što bi još za taj sustav trebalo činiti?

Na sreću, dok u ušima odjekuje diskretna melodija „As time goes by", približavaju se sve brže i novi izbori, svih razina vlasti. Još samo da ovu svevremensku melodiju čuju i svi birači naše zemlje.

Privatnost i zaštita osobnih podataka korisnika u rukama teleoperatera

Pred par desetaka godina, u cijelom svijetu, u vremenima državnih telekomunikacijskih monopola, ali i uopće u društvu, ne zaboravimo u vremenima „hladnog rata" ideološki Osobni podatcibipolarnog svijeta, pojam privatnosti i prava na zaštitu osobnih podataka bio je nejasan i dalek. Bilo je samo po sebi razumljivo da se „ne propitkuje puno" o temama policijskog prisluškivanja telefonskih konverzacija onih malobrojnih sretnika što su imali telefone u kućama, jer „takva su ponašanja bila u interesu države", kao što je svima bilo „razumljivo" da kod sklapanja ugovora za telefon morate priložiti sve moguće dokumente, od „rodnog lista" do školskih svjedodžbi, vjenačnog lista i gruntovnih izvadaka vaših nekretnina.

I sam sam imao prilike, radeći brojna desetljeća za najvećeg operatora telko usluga u Hrvatskoj, kako je sporo mijenjana svijest rukovodstava, primjenjenih poslovnih rješenja temeljem tumačenja i „tumačenja" zakona, izmjena postojećih i donošenja novih zakona, a što je sve utjecalo na prikupljanje i bilježenje podataka o korisnicima telekomunikacijskih usluga. Danas, s vremenske distance sagledano, upravo zapanjuje količina i vrsta u bazama podataka bilježenih podataka o korisnicima, brojna popratna korisnička dokumentacija, ali i njihova dostupnost zainteresiranim zaposlenicima, posebno „nekim službama", uz „žmirenje mnogih" i bez pravosudnog nadzora (ili uz formalni blagoslov pravosuđa).

Na sreću, mnogi od tih podataka su bili nepovezani u smislu današnjih tehnologija baza podataka, kao što i nisu postojali ili su bili vrlo rudimentarni, IT alati za pretraživanja i analizu tih podataka. Koliko se situacija izmijenila danas u odnosu na stanje pred npr. petnaestak godina, u Hrvatskoj i svijetu? Volio bih reći da je danas bitno bolje, ali iskustvo me uči da možda ipak nije tako. Samo se podacima dostupa bitno sofisticiranije, naprednijim alatima, formalno teže i uz zakonom implementirane procedure.

Na ova promišljanja naveo me mali internet članak u specijaliziranom portalu o ranije spominjanom Googlu. Naime, Google je osvježio uvjete korištenja Gmaila te je onima što su pažljivije pročitali uvjete korištenja usluge elektroničke pošte jasno stavio do znanja da pregledavaju sve njihove poruke, kao što piše britanski Guardian. Sada se u Uvjetima izričito navodi kako Googleov automatiziran softver pregledava sadržaj elektroničke pošte pohranjene na Googleovim serverima, kao i one koje se šalju i primaju s bilo kojeg Googleovog računa.

Google pregledava poruke ne bi li prepoznao neželjenu poštu i zloćudni softver s jedne, te važnu poštu s druge strane, ali i zbog oglašavanja, to jest stvaranja reklama prilagođenih korisnicima. Očito je kako se podaci o vašim GoogleGoogle je osvježio uvjete korištenja Gmaila te je onima što su pažljivije pročitali uvjete korištenja usluge elektroničke pošte jasno stavio do znanja da pregledavaju sve njihove poruke, kao što piše britanski Guardian. Sada se u Uvjetima izričito navodi kako Googleov automatiziran softver pregledava sadržaj elektroničke pošte pohranjene na Googleovim serverima, kao i one koje se šalju i primaju s bilo kojeg Googleovog računa.interesima i navikama pohranjuju „negdje", pa se pri vašem korištenju usluga Googla, pojavljuju oglasi „prilagođeni vama" tj. onim poljima interesa koje o vama Google ima ubilježene.

Ne bih stavio „ruku u vatru", a da i neke „agencije" pod nadzorom USA izvršne vlasti, ne čitaju, a da ih pohranjuju to su već priznali, te vaše poruke, analiziraju ih i po potrebi koriste, dakako iz sasvim drugih razloga nego Google. Bilo kako bilo, Orwellov „Big brother is watching you", izgleda, postao je stvarnost, a možemo ga isključiti jedino nekorištenjem svih tih malih stvarčica koje su izmijenile naš život posljednjih petnaestak godina. As time goes by...

No, vratimo se našim operatorima, koji u principu na isti način postupaju s korisnicima i njihovim u baze podataka ubilježenim podacima. Gotovo sam već zaboravio kakve sam osobno borbe vodio s brojnim „managerima svih razina HT-a" glede „potrebe" bilježenja raznih podataka korisnika, prikupljanja raznoraznih dokumenata pri ugovaranjima, ili pak potrebe imanja dozvole korisnika radi „marketinškog" korištenja ili izvora i načina prikupljanja podataka o korisniku.

Tim direktorima je pred očima jedino i uvijek titrao „osobni bonus" za „ostvarenje postavljenih ciljeva", pa makar to značilo i „zažmiriti" na način kako koristiti prikupljene podatke o korisniku. Da čitateljima približim istinski problem poštivanja privatnosti korisnika, mogućnosti IT alata, postavljenih kao podobnih, no needuciranih direktora, na raznim razinama upravljanja, ilustrirat ću i kroz osobno iskustvo iz HT-a.

Arhivska građa

Naime, neki od podobnih direktora silno su željeli „analizirati" korištenje TV kanala od pojedinih korisnika, kako bi tim korisnicima mogli poslati i njima prilagođene marketinške ponude. Bilo kanala sličnih sadržaja, bilo te podatke o „interesima" korisnika preprodati drugim kompanijama što bi im nudile svoje robe i usluge tipa tih „interesa". Dakako, tehnički nije problem bilježiti i analizirati koje programe koji korisnik i kada gleda, ali me je uvijek iznova zapanjila lakoća i nesmotrenost pri predlaganju da se „unovče" te informacije o Televizija3korisnicima, koji pojma nemaju da „big brother" marljivo bilježi kada gledaju nogomet, kada muzičke programe, a kada posjećuju kanale „lake, noćne zabave".

Na sreću, pred koju godinu zakonodavac je prisilio sve gospodarske subjekte, pa tako i teleoperatore, na poštivanje korisnika i njegovih osobnih podataka. Stoga se sigurno niti jedan operator ne služi ili ne služi više ovim tehničkim trikovima u cilju poboljšanja rezultata prodaje ili možda čak direktne zarade. Kao što su posljednjih godina i prestali prikupljati raznu papirologiju prilikom ugovaranja usluga, ponekad ljudski, vrlo intimne i povjerljive prirode, a ti papiri su se gomilali u arhivama, prema Zakonu o arhivskoj građi, čuvali i još uvijek čuvaju desetljećima, pa i nakon prestanka svih ugovornih odnosa s teleoperatorima.

PodatciMnogi korisnici ne znaju kako operatori, temeljem odgovarajućih zakona i propisa vezanih uz sigurnost, ali i zbog potrebe izdavanja redovnih mjesečnih računa, bilježe mnoge podatke o svakom komunikacijskom događaju korisnika, npr. tf. razgovoru. Kada ga je korisnik inicirao, koji je broj zvan, koliko je trajao itd. Ti su podaci spremljeni na „centralama", kopiraju se, prolaze kroz sustave što ih zatim prebacuju u baze podataka sustava za izračune redovnih računa, vezujući ih sa cjenicima.Dakako, nitko ne želi priznati, najmanje nadležne „državne nadzorne službe", kako teleoperatori postupaju s „arhivskom građom", čuvaju li je u skladu s propisima i još važnije, uništavaju li je u skladu s propisima, u danom Tele pozivivremenskom slijedu? Sasvim sigurno, svi sudionici ovih postupaka kategorički će tvrditi kako je s dokumentacijom korisnika u arhivama sve u redu i postupa se prema slovu zakona, ali bojim se kako u stvari kontrole nema tko obaviti. Pa nam ostaje da vjerujemo što nam kažu!

Mnogi korisnici ne znaju kako operatori, temeljem odgovarajućih zakona i propisa vezanih uz sigurnost, ali i zbog potrebe izdavanja redovnih mjesečnih računa, bilježe mnoge podatke o svakom komunikacijskom događaju korisnika, npr. tf. razgovoru. Kada ga je korisnik inicirao, koji je broj zvan, koliko je trajao itd. Ti su podaci spremljeni na „centralama", kopiraju se, prolaze kroz sustave što ih zatim prebacuju u baze podataka sustava za izračune redovnih računa, vezujući ih sa cjenicima. No, koliko se dugo ti podaci smiju čuvati i koristiti od operatora, posebno u koje svrhe?

Kada te podatke o stotinama milijuna telefonskih poziva operatori moraju „anonimizirati", tj. izbrisati podatke o polaznom i odredišnom telefonskom broju, zadržavajući samo podatke o vremenima, trajanju razgovora i „smjerovima", tj. iz koje prema kojoj „centrali" je razgovor obavljen. Razumljivo je kako su to izuzetno dragocjeni podaci svakom operateru, te da se analizom tog prometa donose zaključci o potrebnim investicijskim intervencijama u „mreži". Treba biti svjestan kako je kod svih operatora izuzetno malen broj osoba, tehnički podkovanih, autoriziranih za pristup tim podacima i njihovo korištenje.

Ako se pak „upravljačke strukture" operatora, u tim segmentima tehnike, poslože prema podobnosti, a ne stručnosti, ostaje permanentna aktualnost pitanja mogućih manipulacija ove ili one vrste s podacima korisnika, odnosno nadziranja radatehnički stručnog operativnog osoblja.

Odluka Suda

Podaci o telefonskim računima govore mnogo, ne samo o pojedincima, već više i o gospodarskim subjektima, što je posebno zanimljivo njihovoj konkurenciji. Stoga je razumljiva i briga o tajnosti, ne samo sadržaja komunikacije, već i podataka s kime i koliko korisnici komuniciraju, te koliko to plaćaju. A znamo kako su i danas još brojne države koje pristup ovim podacima korisnika smatraju svojim „prirodnim pravom". Također, jasno nam je kako je proces evolucije i sazrijevanja društva prema pravima pojedinca na privatnost i zaštitu podataka o njihovoj osobnosti, spor i nejednolik na globalnoj razini, pa neke države prije, a neke kasnije, ali ipak dosižu dogovorene razine poštivanja prava pojedinaca.

Stoga je prilično zanimljiva vijest iz Švedske, kako su Telia, TELE2, Three i lokalni ISP operator Bahnhoff prestali kolektirati podatke, a koje su prema švedskom regulatoru PTS (pandan hrvatskom HAKOMu) od svibnja 2012.g. morali prikupljati u skladu sa švedskim zakonom i čuvati 6 mjeseci (korisnički podaci o uspostavljenim komunikacijama i lokacija korisnika za usluge mobilne telefonije, interneta, e-mail i internet telefoniju). U nekim drugim zemljama EU ovi se podaci čuvaju i do 2 godine.

Razlog zašto su ih morali čuvati jest kako bi ih, po potrebi, „državne agencije" mogle analizirati u slučajevima „ozbiljnih zločina". Zašto su švedski operatori prestali bilježiti i čuvati ove podatke? Posljedica je to odluke HrvatskaKada bi mi u Hrvatskoj postavili pitanje „našim" operatorima, kako bilježe podatke o komunikaciji korisnika, gdje to spremaju, kome daju na korištenje, kako ih brišu kada dođe vrijeme i misle li to prestati činiti u skladu sa ovom najnovijom odlukom EU suda, siguran sam kako bi svi oni odgovorili da poštuju zakon i postupaju u skladu s njim. Švedski primjer priklanjanja operatora u korist korisnika i njihova EU sudom potvrđenog prava na privatnost, suprotno zakonu, u Hrvatskoj naprosto nije moguć! Pa makar se radilo i o TELE2 ! U Hrvatskoj ipak vladaju neka druga pravila ponašanja.Europskog suda pravde u Luxemburgu od 8. travnja ove godine kako je direktiva iz 2006 g. (data retention directive), koja je ugrađena u lokalna zakonodavstva (pa tako i u Hrvatsko) EU zemalja, u stvari zadiranje u prava pojedinaca na njihovu privatnost. Naime, pojam „ozbiljan zločin" kojim su državne agencije imale te ovlasti analize podataka korisnika u fazama istraga - nije bio detaljnije pojašnjen.

EU sud je postupak ocjene korektnosti inicijative iz 2006. pokrenuo nakon zahtjeva Austrije i Irske da se preispita njena opravdanost, a nakon što su se u tim zemljama pobunile brojne organizacije i pojedinci. Odluka EU suda ostavlja na volju lokalnim zakonodavstvima kada će i da li će mijenjati lokalno ove odredbe, a Švedska koja još nije izmijenila svoj zakon ne će poduzeti nikakve mjere prema operatorima koji su prestali bilježiti podatke o korisničkoj komunikaciji. Posebno je zanimljiva izjava CEO operatora Bhnhoffm Jon Karlunga: „Izričito preporučam svim ostalim operatorima da slijede naš primjer. Također savjetujem potrošačima u EU da pitaju svoje teleoperatore, kako ONI postupaju u ovom slučaju".

Kada bi mi u Hrvatskoj postavili pitanje „našim" operatorima, kako bilježe podatke o komunikaciji korisnika, gdje to spremaju, kome daju na korištenje, kako ih brišu kada dođe vrijeme i misle li to prestati činiti u skladu sa ovom najnovijom odlukom EU suda, siguran sam kako bi svi oni odgovorili da poštuju zakon i postupaju u skladu s njim. Švedski primjer priklanjanja operatora u korist korisnika i njihova EU sudom potvrđenog prava na privatnost, suprotno zakonu, u Hrvatskoj naprosto nije moguć! Pa makar se radilo i o TELE2 ! U Hrvatskoj ipak vladaju neka druga pravila ponašanja.

Damir Tučkar

Čet, 7-11-2024, 02:05:49

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.