Budućnost je već počela

Prije otprilike godinu dana ministar Hajdaš-Dončić slavodobitno Vlada RH je po preporuci ministar Hajdaš-Dončića usvojila da javno poduzeće Odašiljači i veze bude upravitelj mreže svjetlovodne infrastrukture u tvrtkama u vlasništvu države. Model upravljanja tom infrastrukturom izradio je početkom 2013. g. Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicijama, poznat kao „Čačićev CEI".

Osnovan na Čačićevu inicijativu krajem ožujka 2012. godine, osmišljen je kao mjesto s kojeg će se pratiti i nadzirati sve investicije u državi, a financirat će ga, primarno, i paušalno, javne tvrtke. Rad je počeo s milijun kuna iz državnog proračuna, i 12 zaposlenih, novozaposlenih državnih službenika, odabranih javnim natječajem. Broj zaposlenih, uglavnom tzv. „političkih kadrova" bliskih HNSu, ubrzo se popeo na 28, a tijekom 2012 godine raspolagali su sa, i potrošili uglavnom na plaće, 14 milijuna kuna, pri čemu su po 1,67 milijuna mjesečno dobivali od HEP-a, a 340 tisuća, primjerice, od Plinacra.

Prema predloženom modelu Projekt nije značio stvaranje novog državnog telekom operatora, niti pružanje usluga krajnjim korisnicima, niti preuzimanje upravljanja nad dijelom kapaciteta koji javne tvrtke koriste za vlastite potrebe. On je značio da bi OiV aktom države dobio mandat za objedinjavanje i upravljanje viškom mrežne telekomunikacijske infrastrukture državnih tvrtki. Kako je ova Vlada „jako uspješna" u provebi svih svojih inicijativa, tako je i s ovom, koja je, kao jedna od rijetkih svijetlih ideja ove „kukuriku Vlade", završila kao i sve ostale – na marginama interesa Vlade i bez ikakvog značaja po gospodarstvo i državu samu.

Naime, godinu dana kasnije, krajem veljače ove godine, potpisan je „komercijalni ugovor" između državnih firmi čijim viškom svjetlovodnih kapaciteta će OiV upravljati (HEP, JANAF, Plinacro, HŽ infrastruktura, HAC, Hrvatske ceste i Autocesta Zagreb Rijeka). Ovo rješenje, kojim država pokušava udovoljiti zahtjevima EU tzv. Digitalne agende, zapravo potaknuti investicije „privatnih operatora" u mrežnu infrastrukturu, loš je i nedorečen model, osuđen na polagano „umiranje".

Time „država" nije ostvarila preduvjete da nam ta svjetlovodna infrastruktura bude kostur za izgradnju pristupne mreže, pa da povučemo stotine milijuna eura iz Europske unije, a da građani dobiju brži i jeftiniji internet. Kad bi Hrvatska pametno uložila u pristupne širokopojasne telekomunikacijske mreže na područjima na kojima nema komercijalnog interesa, veći dio novca dobili bismo od Europske unije.

Što je trebalo učiniti i što će neka nova Vlada morati učiniti?

Višak infrastrukture je trebalo ili izdvojiti iz vlasništva trgovačkih društava odlukom skupština, da postane vlasništvo Republike Hrvatske koja to onda daje na upravljanje nekome, ili da ta trgovačka društva osnuju novo zajedničko trgovačko društvo u koje bi uložili svoju infrastrukturu kao dio temeljnog kapitala. Zbog sitnih političkih interesa „koalicijskih partnera", a vjerojatno i zbog mnogih DržavaDržava, posebno nadležno ministarstvo i regulatorna agencija HAKOM, već više od desetljeća ne čini u telekomunikacijama za gospodarstvo i građane Hrvatske, ono što je trebalo nakon ionako za Hrvatsku lošeg činam DT preuzimanja HT-a. Digitalna agenda za Europu 2020. je postavila prilično jasne ciljeve. Hrvatska ih je prenijela u svoje strategije, no, danas vidimo kako Vlada za ostvarenje tih ciljeva, nije učinila ništa!osobnih intersa, nažalost, Vlada nije tako odlučila. Zašto?

Zbog „nemogućnosti unutarkoalicijskog dogovora", zapravo bojazni da bi ova ili ona struja u koaliciji imala prevlast nad takvim projektom, time i neki od njih ne male osobne koristi, na kraju su nakon dvije i pol godine vladavine uradili ono što su mogli napraviti nakon dva i pol mjeseca. Jednostavno rečeno, za Hrvatsku i njene građane, loš dogovor u Vladi, ali tko još od „vladajućih" mari za njih!

Stanje telekomunikacija u Hrvatskoj, kako danas stvari stoje na njenom tržištu, je takvo da svi alternativni operatori su u predstečajnoj nagodbi i velikim problemima. U tijeku je proces dogovora, možebitnih preuzimanja, traženja partnera, a vjerojatno će dio njih iz predstečajnih nagodbi izaći kao tvrtke s perspektivom. Ipak, očito je da razvoj događaja vodi prema duopolu, prema dva velika bloka. Jedan je HT-ov blok, a drugi je VIPnet-ov blok, uz dakako tržni dekor mnogih, malih operatora, po području djelovanja ili brojem uposlenih i bez financijskih snaga izgradnje telekomunikacijskih kapaciteta na razini Hrvatske.

To je ono što nije dobro nigdje, pa niti u Hrvatskoj, ali „u igri je veliki novac" i „veliki igrači" vuku dugoročne poteze. Država, posebno nadležno ministarstvo i regulatorna agencija HAKOM, već više od desetljeća ne čini u telekomunikacijama za gospodarstvo i građane Hrvatske, ono što je trebalo nakon ionako za Hrvatsku lošeg činam DT preuzimanja HT-a. Digitalna agenda za Europu 2020. je postavila prilično jasne ciljeve. Hrvatska ih je prenijela u svoje strategije, no, danas vidimo kako Vlada za ostvarenje tih ciljeva, nije učinila ništa!

Tehnološki internetski iskorak

U siječnju ove godine obavljen je uspješno test do sada najveće brzine širokopojasnog interneta, kako su izvjestiliiz Alcatel-Lucenta i BT-a, tvrtki koje su zajedno izvele test, da su postignute brzine od 1,4 terabita po sekundi, što je dovoljno za slanje 44 nekomprimirana HD-filma po sekundi! Test je izvršen na 410 kilometara dugoj vezi između BT-ova tornja u središtu Londona i Ipswicha. Ova suhoparna vijest izuzetno je važna, iako će proći još dosta vremena da se u praksi realizira do razina maloprodajne ponude telko operatora, jer predstavlja odgovor tehnologije, na predvidive zahtjeve za internetskim brzinama u neposrednoj budućnosti. Ma koliko se danas svi mi kao laici tehnologije i obični korisnici pitali, ako i razumijemo značaj brzine i kapaciteta prijenosa sadržaja što titraju na ekranima, na našim računalima, povezanim „internetom" putem ADSL tehnologije na uglavnom bakarnim vodovima u HT vlasništvu.

Možda sada nije loše povući paralelu i podsjetiti se ne tako davne prošlosti, jer još početkom 19 st., ljudi su komunicirali samo na tri načina: govorom, pismom ili dogovorenom signalizacijom. Govor je ograničen dometom našeg glasa, pismo je pak imalo domet jahača ili kočije koja ga je prenosila, a i signalizacija obično zvučna ili vizualna bila je ograničena dosega, često uvjetovana atmosferskim prilikama. Tako je bilo do pojave Chappeova optička telegrafa krajem 18 st., kada je prvi puta bilo moguće prenositi slova, tj. na daljinu su se prenosile cjelovite rečenice.

Dakako, revoluciju je značio električni telegraf iz 1844 kojim su Washington i Baltimor povezani, što se i smatra početkom telekomunikacijske ere. Ipak, kako mnogi i danas dvoje oko potrebe za „silnim gigabytima" internetskih optičkih kapaciteta prijenosa u Hrvatskoj i uopće u tehnološkom smislu, a za koje mnogi inženjeri, uključujući i moju malenkost, „daju ruku u vatru", podsjetio bih na jednog francuskog ekonomista, obrazovanog i kao osobu formiranog na temeljima znanja 19 st., Gide Charlsa (1847–1932).

Dotični je smatrao, kako se u domeni sredstava veza već ostvario toliki napredak, „..da se ne da zamisliti što bi se još moglo dodati" [1]! Bojim se da na isti način o internetu, razvoju i primjeni ove tehnologije, ali i značaja za Hrvatsku i društvo u cjelini, razmišljaju mnogi! A neki, kao ovi „likovi u našoj Vladi", ne razmišljaju uopće!

Googleov briljantan plan: G-mail e-money sistem

Tehnologija mijenja našu svakodnevnicu sve brže i brže, pa i sami, kao laici tehnologije, danas baratamo vještinama i koristimo tehnologiju na načine i sredstvima, za koja pred desetak godina nismo niti „znali da postoje". I dok se, neka se „iskusniji" ne naljute, sve starijja populacija sve teže nosi s pritiskom svakodnevnice, od kućanskih aparata svih vrsta nakrcanih elektronikom, pa do računala i pametnih telefona, pa se svakih par godina nanovo moramo privikavati na nova „pravila korištenja", ipak postalo je svakodnevnica kupiti „parkirnu kartu" ili tramvaj-kartu SMS porukom, kupovati ili upravljati svojim bankovnim računom putem računala i interneta, gledati TV emisije na „mobitelima".

Telekom operatori također drže nedvojbenim kako će i mobilni aparati, prisutni u džepovima gotovo svake osobe starije od 15-ak ili manje godina, širom globusa, poslužiti u idućim godinama, pored upravljanja našim bankovnim računima, kao zamjena za naše novčanike i kreditne kartice. U „mobilnim plaćanjima" operatori gledaju na „male transakcijske provizije", koje će u velikom volumenu, donositi prihod što bi trebao supstituirati drastični pad dosadašnjih prihoda od prijenosa glasovnog prometa.

OperatoriTelekom operatori također drže nedvojbenim kako će i mobilni aparati, prisutni u džepovima gotovo svake osobe starije od 15-ak ili manje godina, širom globusa, poslužiti u idućim godinama, pored upravljanja našim bankovnim računima, kao zamjena za naše novčanike i kreditne kartice. U „mobilnim plaćanjima" operatori gledaju na „male transakcijske provizije", koje će u velikom volumenu, donositi prihod što bi trebao supstituirati drastični pad dosadašnjih prihoda od prijenosa glasovnog prometa.No, operatori dobivaju, čini se, konkurenciju u sferi „bankovnog poslovanja" i od onih kompanija od kojih se to „nije očekivalo" pred godinu – dvije. A jedna od njih je i Google i njegova do sada eksperimentalno uvedena usluga Google Wallet, „tiho lansirana" u svibnju 2013, barem u USA. Ovom uslugom omogućava se putem G-maila, poslati novac, besplatno, ako je vaš bankovni račun povezan G-mailom, odnosno uz malu naknadu, ako se za prijenos novca koristi kreditna kartica.

Današnji korisnici G-maila, mogu samo primjetiti mali znak $ na dnu njihove Gmail poruke, koja označava ovu mogućnost aplikacije, kada se prođe proces prve registracije. Ako niste do sada uopće čuli za ovo o čemu pišem, ne očajavajte o svojoj tehnološkoj neosvještenosti, jer za nju nije čula niti vidjela većina Gmail korisnika. Ali, vjerojatno će milijuni i milijuni tih korisnika ubrzo i primiti Google obavjesti, jer ova kompanija namjerava privoliti sve njih da koriste novi aplikativni Wallet (novčanik) dodatak. Ekonomisti će reći: Economy of scale ili ekonomija temeljena na volumenu, donijet će golemi prihod.

Briljantan plan Googla, koji možda osim korisnika zbuni i mnoge „obične" telekom operatore i njihove planove širenja plaćanja putem mobilnih novčanika, širom globusa, ipak će se pokazati kao njihova nadopuna, ali sasvim sigurno može upropastiti posao kompanijama čija je primarna djelatnost „prijenos novca" (money transfer)! Budućnost je već tu pred nama, a Hrvatska je treba vidjeti i stvoriti ideju za nove tvrtke digitalne ekonomije, bazirane na tehnologiji i znanju. Vlada, kojoj su kroz 2,5 godine vođenja države, osnovna misao vodilja bile ideološke borbe i odbrana „ideologije njihovih očeva", nekako ne ulijeva povjerenje da može svijet sagledati kroz naočale svijeta nove digitalne ekonomije. Google-glass!

Naočale koje to nisu

Kada govorimo o naočalama uobičajeno mislimo na optička pomagala koje svakodnevno koristi veliki broj stanovništva iz čisto medicinskih razloga ili možda „šminkerskih" sunčanih naočala. No, tehnologija nam nosi sve brže novo vrijeme i nove „naočale" mjenjavši naše živote, kao što će nam ih mijenjati i dvije nove vrste naočala: Google-glass i Facebook-glass! Google glass o kojima smo već i ranije pisali, koriste mogućnosti našeg oka da gleda stakla naočala, kao ekran naših računala, da se na njima nalaze i kamere što snimaju dok ih nosimo, da se stvaraju ili će se tek stvoriti bezbrojne aplikacije, kao što su nastajale i za naše „pametne telefone".

I dok smo o Google-glass već pisali i ranije, ipak su samo malobrojni uspjeli izčitati vijest o novom smjeru akvizicija Marka Zukerberga i njegove namjere iskoraka iz „software" kompanije u „hardware" proizvođača, fizičkih Facbook naočala. Njegova će kompanija, kako je objavio na svom Facebook profilu, za dvije milijarde američkih dolara kupiti tvrtku Oculus VR, najpoznatiju po Oculus Riftu, naočalama za virtualnu stvarnost koje bi na tržište trebale biti plasirane krajem ove ili početkom sljedeće godine.

BudućnostNakon akvizicije „What's Up", ova najnovija kupovina Zukerberba pokazuje kako Facebook „ne stoji na mjestu" i ne čeka da ga pregazi vrijeme. Pokazuje nam to kako se kompanije transformiraju, izlazeći iz okvira osnovne djelatnosti, tragajući za izvorima prihoda u bližoj ili daljnjoj budućnosti. Jer, tko „takpa u mjestu", budućnosti nema. Kao niti ova Vlada kojoj nisu pomogle nabavke „pametnih telefona" u prošloj godini, kao što joj ne bi bile od pomoći niti nabavke niti ovih novih vrsti naočala, jer u temeljima digitalne ekonomije što pokreće današnji svijet, leži „mreža svh mreža" – internet.„Naša je misija učiniti svijet otvorenijim i povezanijim. U posljednjih je nekoliko godina to uglavnom značilo razvoj mobilnih aplikacija koje vam pomažu da dijelite stvari s ljudima koje poznajete. Imamo još mnogo posla u mobilnom segmentu, ali u ovome trenutku mislimo da se možemo početi fokusirati na platforme koje tek dolaze i koje će omogućiti još korisnija i zabavnija osobna iskustva. Oni grade tehnologiju virtualne stvarnosti, što uključuje Oculus Rift. Kada ga stavite na glavu, ulazite u računalno generirani prostor poput igre ili filmskog prizora ili nekog udaljenog mjesta. Ono što je pritom nevjerojatno je da imate osjećaj kao da ste zapravo tamo, na nekom drugom mjestu s drugim ljudima. Ovo je tek početak. Nakon igrica, Oculus će postati platforma za mnoga druga iskustva. Zamislite da uživate u utakmici tik uz teren na kojem se igra, zamislite da slušate predavanje sa studentima i predavačima iz cijeloga svijeta ili da razgovarate licem u lice sa svojim liječnikom samo zahvaljujući naočalama koje ste stavili na glavu. 'Virtualna je stvarnost nekada bila u sferi znanstvene fantastike. Ali i internet je nekada bio samo san, baš kao i računala i pametni telefoni. Budućnost je pred nama i imamo priliku graditi je zajedno. Ne mogu dočekati početak rada s Oculusovom ekipom kako bismo donijeli budućnost svijetu i kako bismo nam svima otvorili potpuno nove svjetove."

Nakon akvizicije „What's Up", ova najnovija kupovina Zukerberba pokazuje kako Facebook „ne stoji na mjestu" i ne čeka da ga pregazi vrijeme. Pokazuje nam to kako se kompanije transformiraju, izlazeći iz okvira osnovne djelatnosti, tragajući za izvorima prihoda u bližoj ili daljnjoj budućnosti. Jer, tko „takpa u mjestu", budućnosti nema.

Kao niti ova Vlada kojoj nisu pomogle nabavke „pametnih telefona" u prošloj godini, kao što joj ne bi bile od pomoći niti nabavke niti ovih novih vrsti naočala, jer u temeljima digitalne ekonomije što pokreće današnji svijet, leži „mreža svh mreža" – internet. A za njega je potrebno mnogo fizičkog kopanja, polaganja optičkih kabela do svakog izgrađenog građevinskog objekta ili bar kao privremenog rješenja, brzih mobilnih mreža 4G. No, kako sam na početku prilog počeo najtočnijom konstatacijom stanja telekomunikacija u Hrvatskoj, tako ga i završavam: Agonija se nastavlja ! A znamo i do kada!

Damir Tučkar

[1] Dr. Velimir Sokol, „Stogodišnjica telefonije u Hrvatskoj, Zagreb, 1981., RO PTT Zagreb PTT Muzej