Telekomunikacijski prosinac HT-a

Prosinac je svakako mjesec posebnog značaja, ne samo zbog Božića i svih radosti tog blagdana, već i zato što se njime završava jedna poslovna godina, svode se bilance učinjenog, ali i prave planovi za iduću godinu što će započeti nakon razdoblja praznika, proslava i, za još uvijek veliki broj Hrvata, skijanja i zimskih radosti. Ipak, za veliki broj poslovnih ljudi svih struka i djelatnosti, ali i običnih građana Hrvatske, vijest mjeseca bila je medijska objava odlaska Ivice Mudrinića, čelnog čovjeka Hrvatskog telekoma, na rad „u tuđinu", u Deutsche telekom AG.

Iznenađenje je bilo tim veće, jer se krajem listopada obznanila informacija o novom, petom po redu, trogodišnjem Ugovoru za Predsjednika Upravnog odbora, usprkos višegodišnjih špekulacija o odlasku s te pozicije. Zagonetno je zašto će taj „Ugovor o radu" ovog, iz Bonna percipirano, uspješnog managera, samo dva mjeseca kasnije biti razvrgnut, a Ivica Mudrinić „raspodijeljen" na novu, visoku, koliko se razumjelo iz priopćenja, savjetničku poziciju u Upravi DT-a.

Jedna od glasina govori kako je istekom ugovora Ivici Mudriniću nemoguće isplatiti bonus, pa mu je stoga i ponuđen novi ugovor, da odlaskom tj. raskidom Ugovora s HT-a nagrada za obavljeni 12-godišnji posao u HT-u bude adekvatna. Jer, Deutsche telekom uvijek vrlo velikodušno nagrađuje zaslužne managere, a Ivica Mudrinić to za DT svakako jest. Savjetnička funkcija pri Upravi DT-a, nagađa se, sugerira poziciju što nosi visoku plaću, sobu, tajnicu i fikus, ne baš previše znoja, a sve to kao nagradu „za minuli rad" u Hrvatskoj.

NagađanjaJedna od glasina govori kako je istekom ugovora Ivici Mudriniću nemoguće isplatiti bonus, pa mu je stoga i ponuđen novi ugovor, da odlaskom tj. raskidom Ugovora s HT-a nagrada za obavljeni 12-godišnji posao u HT-u bude adekvatna. Jer, Deutsche telekom uvijek vrlo velikodušno nagrađuje zaslužne managere, a Ivica Mudrinić to za DT svakako jest. Savjetnička funkcija pri Upravi DT-a, nagađa se, sugerira poziciju što nosi visoku plaću, sobu, tajnicu i fikus, ne baš previše znoja, a sve to kao nagradu „za minuli rad" u Hrvatskoj.Interesantno je kako će i brojni gospodarstvenici u Hrvatskoj percipirati, u velikoj mjeri nekritično, te s dozom zavisti, Ivicu Mudrinića kao vrlo uspješnog gospodarstvenika, koji je HT proveo kroz proces transformacije, tehnološke preobrazbe i postavio ga danas na temelje, zdrave, inovativne kompanije!

Ovo pojednostavljeno sagledavanje „lika i djela" Predsjednika Uprave HT-a, kao izuzetnog i uspješnog managera u hrvatskom okolišu, dakako, postaje dijametralno suprotno kada se „pita" neke od 8000 bivših HPT-ovca ili još ponekog preostalog starijeg zaposlenika ove kompanije, od današnjih oko 5000, ali i neke informiranije stručnjake iz sfere telekomunikacija.

Bonn u svakom slučaju izuzetno cijeni kontinuiranih 12 godina ispunjenja zadanog cilja vođenja kompanijom - ostvarenja i transfera zacrtanih godišnjih dobiti iz Hrvatske. Gospodarstvenici, posebno oni značajniji u HUP-u (Hrvatska udruga poslodavaca), koji u Ivici Mudriniću gledaju svog idola ipak zaboravljaju osnovnu činjenicu koja ih razlikuje.

Radi se dakako o novcu, jer za razliku od njih, koji su na ovaj ili onaj način stvorili ili kupili gospodarske subjekte na tržištu, Ivica Mudrinić gospodario je novcem koji nije njegov. Također, materijalna imovina kompanije HT, u velikoj mjeri je nastajala desetljećima, počesto i raznim načinima sufinanciranja tadašnjih lokalnih zajednica i korisnika, koji je „politika" privatizacijom predala DT-u i IM-u.

Kratke činjenice iz biografije

Zbog lakšeg snalaženja u životopisu dobro je ukratko sagledati meteorsku karijeru ovog kanadskog povratnika, što je „američki san" ostvario u Hrvatskoj. Ivica Mudrinić prvo zaposlenje dobio je u Motoroli u Torontu, potom je osnovao i svoju tvrtku. U Hrvatsku se vratio 1990., najprije je postao savjetnik predsjednika RH za komunikacije, potom je bio pomoćnik ministra za pomorstvo, promet i veze, a 1992. i ministar.

Od 1994. bio je predsjednik Vijeća za telekomunikacije (to je prethodnik današnjeg regulatora telekomunikacijskog tržišta, HAKOM), a od 1996. predsjednik je uprave HRT-a. Od 15. Listopada 1998. generalni je direktor HPT-a, a od 1. siječnja 1999. imenovan je predsjednikom uprave HT-a i glavnim direktorom današnjeg T-HT-a.

Neke sjene nad likom i djelom čelnika HT-a

Razdoblje bavljenja politikom ostat će za Ivicu Mudrinića upamćeno ne samo po ministarskoj poziciji već i po vođenju javne TV kuće. No, sjena na svijetli lik iz tog razdoblja, a koje se nerado posljednji puta „prisjetio" na gostovanju u čuvenoj emisiji „Nu2" Aleksandra Stankovića pred dugo vremena, sjena moralnog značaja, ticala se „rješavanja stambenog pitanja" njega i njegova oca. Nešto više medijski obrađena, više važna za žutilo medija, zabavu javnosti, ali i za okarakteriziranje „lika Ivice Mudrinića", nego za istinsko prozivanje, imala je čuvena afera „ustupljenih" patenata iz Kanade, Republici Hrvatskoj.

Dolaskom na čelnu poziciju krajem 90-ih, u HPT, opet odlukom „politike, u kratkom je vremenu pripremao kompaniju za postupak privatizacije od strane DT-a, zapravo kasnije i jasnim „formalnim" međunarodnim natječajem, bez ozbiljnog protukakndidata. HPT je tada već bio „preplavljen" raznim savjetnicima DT-a, što su provodili „dubinska snimanja" kompanije, ne samo zavirivanjem u knjigovodstvene knjige, već obilascima kompanije širom Hrvatske.

IM je tada u HPT-u, u onom telekomunikacijskom dijelu firme, marginalizirao i uklonio sve „disonantne tonove" što su upozoravali na zamke „odricanja države" od kontrole najvećeg operatora (tada jedinog u nepokretnoj telefoniji) čime se praktično i kontrolirao i najvažniji „infrastrukturni sustav" te iste države. Danas, tako izlizano zvuče tada izgovarane fraze o „nužnosti" privatizacije „telekoma" zbog „ulaska u EU", što je bila mantra o kojoj se nije raspravljalo.

AfereRazdoblje bavljenja politikom ostat će za Ivicu Mudrinića upamćeno ne samo po ministarskoj poziciji već i po vođenju javne TV kuće. No, sjena na svijetli lik iz tog razdoblja, a koje se nerado posljednji puta „prisjetio" na gostovanju u čuvenoj emisiji „Nu2" Aleksandra Stankovića pred dugo vremena, sjena moralnog značaja, ticala se „rješavanja stambenog pitanja" njega i njegova oca. Nešto više medijski obrađena, više važna za žutilo medija, zabavu javnosti, ali i za okarakteriziranje „lika Ivice Mudrinića", nego za istinsko prozivanje, imala je čuvena afera „ustupljenih" patenata iz Kanade, Republici Hrvatskoj.Jedna Slovenija to nije učinila do današnjeg dana, a u EU je ipak ušla 7 godina prije nas. Bilo je to i vrijeme neugodnih obračuna s onima što su smetali „politici", kao što je bio i tadašnji, jedan od HPT direktora u mobilnoj telefoniji, Mislav Šutalo. Stručnjak i znalac svog posla, ali sa „stigmom sina svog oca", Mladena Šutala, čelnika HPT-a za telekomunikacije od početka 90-ih, kroz ratno razdoblje i sve do 1998., Mislav je upozorio na neke odluke IM-a koje su financijski štetile HPT-u.

Nakon otkaza i gotovo desetljetnog sudovanja dobio je pravomoćno spor i milijunsku odštetu, ali, uzročnik tog spora, IM, ostao je neokrznut! Naš Ivica vjerojatno i danas ne spava mirno pri spomenu Mislava Šutala, zbog mnogobrojnih prijava DORH-u koje je g. Bajić uredno ignorirao, odbacivao, a poneku možda i postavio u neki fascikl u ladicama.

Slobodnih ruku, oko metoda i poteza kojima će te dobivene zadatke u HT-u ostvariti, Ivica Mudrinić je u proteklom razdoblju bio idealan odabir za DT. Formalno tehničko obrazovanje, političko, ali i iskustvo u telekom-branši, s brojnim osobnim vezama do najviših političkih funkcija države, te kanadski životni background, nesumnjivo su rezultirali za DT ciljeve idealnom kombinacijom „sastojaka" ovog managera.

Svoje je najuže suradnike g. Mudrinić, naravno, odabirao sam, ako se izuzme prvih par godina po DT preuzimanju HT-a i naturenih mu kadrova iz Bonna, koje je jednostavno morao trpjeti. Ipak, i u tim prvim godinama na čelu HT-a nakon privatizacije, izbile su u javnost i neke afere, koje su protresle i sam DT. Naime, u skladu s „kolonijalnim mentalitetom", DT je i u Hrvatskoj, kao i u svim drugim akvizicijama u tranzicijskim zemljama, poslao svoje „policajce i istražitelje".

Ovi su se pak, njemački pedantno i revno, prihvatili posla, pa bez znanja rukovodstva HT-a (i ostalih kompanija u tranzicijskim zemljama), provodili „detektivska" uhođenja, prisluškivanja, čitanja e-mailova itd praćenja u HT-u, ali i lokacijski izvan HT prostora, u „slobodno vrijeme" zaposlenika, te slanja izvješća u Bonn, o svim njima interesantnim zaposlenicima, uključujući i članove Uprava i same predsjednike Uprava. Iz pozicija Bonna, razumljivo, jer željeli su potpunu lojalnost čelnih ljudi, ali i znati za svaku pojedinost ponašanja čelnika, službeno i privatno, koja bi mogla štetiti DT kompaniji u toj državi ili pak, kao dokazivu činjenicu poslužiti DT-u za utjecaj na željena ponašanja tih čelnika u tim zemljama.

Ne baš kao u filmu Kum, kao „ponuda koju se ne može odbiti", ali u svakom slučaju kao sredstvo da se dođe do DT cilja. Naravno, radi se o čistim spekulacijama, pa nikada ne ćemo saznati jesu li u HT-u, od DT istražitelja utvrđene činjenice uhođenja, bile korištene ili ne. No, bilo kako bilo, zaslugom nekih drugih, ova je za DT neugodna međunarodna afera sredinom prvog desetljeća ovog milenija, bila otkrivena u Njemačkoj javnosti, zbog aluzija na slična ponašanja DT-a i u samoj Njemačkoj.

Tada su se saznale i neke pojedinosti o nekim čelnim ljudima tadašnjeg HT-a, pa su „isplivala" kodna imena dodjeljena od DT istražitelja, nekim članovima tadašnje Uprave HT-a i visoko pozicioniranih direktora, poput „pijani štakor" ili „pohotna Maja". Sama kodna imena prilično zorno govore o ljudskim karakterima najužih suradnika Ivice Mudrinića.

Kako je ova međunarodna afera protresla cijeli DT, Uprava DT-a je zaključila da je cijelu aferu potrebno, po svaku cijenu, bez sudskih epiloga, završiti u tišini, direktnim dogovorom s oštećenim. Suočeni s mogućim vrlo visokim sudskim kaznama, bili su više nego velikodušni, mislim u eurima, pri „vansudskim" nagodbama s hrvatskim „oštećenicima", posebno s „pohotnom Majom", ali i sa samim Ivicom Mudrinićem.

Portal ISKON i zaklonjena „aferica"

Najveća „personalizacija" čelnih ljudi HT-a, po „ukusu" Predsjednika HT Uprave, te smjene dotadašnjih rukovoditelja, uvelike stručnih ljudi iz vremena HPT i HT početaka, ISKONPreuzimanjem ISKONA, HT je eliminirao tada glavnog mogućeg tržnog konkurenta, a zadržavajući ga, kao firmu u vlasništvu HT-a, utjecao je na korisnike koji ISKON i dalje doživljavaju kao zasebnu firmu. ISKON i danas prodaje HT usluge, pod drugim marketinškim nazivljem i nešto jeftinije od HT-a, čime HT konkurira ostalim, manjim internet operatorima, smanjujući njihovu potencijalnu korisničku bazu.dogodila se u svibnju 2006 g. Tada je operacionalizirana velika, na krhkom hrvatskom tržištu telekomunikacija i malobrojnih prisutnih operatora, 13,7 mil eura vrijedna operacija preuzimanja konkurentnog ISKON portala i operatora internetskih usluga.

Hrvatska politika, u vidu raznih Vladinih agencija, u tom preuzimanju „nije našla ništa sporno" čime se HT okoristio u odnosu na ostale operatore hrvatskog tržišta, a DT je prvi puta imao razloga i te kako zahvaliti svom hrvatskom manageru, na „promoćurnom poslovnom potezu". Naime, dok je tada HT, u nepokretnoj telefoniji bio, gotovo bez ikakve ili bolje rečeno, bez ozbiljne konkurencije, u mobilnoj telefoniji je dijelio tržište „na pola" s VIP-om, pojavio se, u tehnološkom smislu, segment telekomunikacijskih usluga, okarakteriziran kao „budućnost prihodovne strane financijskih izvješća svih operatora u telekomunikacijama".

Preuzimanjem ISKONA, HT je eliminirao tada glavnog mogućeg tržnog konkurenta, a zadržavajući ga, kao firmu u vlasništvu HT-a, utjecao je na korisnike koji ISKON i dalje doživljavaju kao zasebnu firmu. ISKON i danas prodaje HT usluge, pod drugim marketinškim nazivljem i nešto jeftinije od HT-a, čime HT konkurira ostalim, manjim internet operatorima, smanjujući njihovu potencijalnu korisničku bazu.

No, preuzimanje ISKON-a, omogućilo je i provedbu nekih „osobnih interesa", jer je dotadašnji vlasnik bio Amerikanac, suprug Ivane Šoljan, koja je po preuzimanju zauzela, kao član HT Uprave, čelnu poziciju u sferi prodaje i marketinga HT-a. Uslijedila su njena imenovanja niza novih rukovoditelja, što su, nakon nekoliko godina, uglavnom i nestali iz kompanije s vremenom „nestanka" rečene Ivane iz HT-a.

To je bilo vrijeme intenziviranja otpuštanja „tehnoloških viškova" zaposlenika, brojnih ugovora s raznim konzultantskim svjetskim kućama, „dubinskih snimanja poslovnih procesa", reorganizacija, selidbi, „marketinško-sponzorskih evenata", ukratko, „transformacije HT-a" i „fleksibilizacije zaposlenih". Tih je godina Predsjednik Uprave HT-a kupio kornatski otočić i započeo projekt uzgoja maslina i vinograda, a sada je zbog njega pod „stresom", zbog nadzora nedozvoljene gradnje i postupka legalizacije izgrađenih objekata.

I ostali, tada novopostavljeni visokopozicionirani rukovoditelji brojnih sektora, proživljavali su „zlatno doba" HT-a, živjeli i radili uz „ministarske plaće", godišnje bonuse, službena vozila i vrhunsku informatičku opremu. Npr. današnja članica Uprave, Nataša Rapajić, tada je i zaposlila svog španjolskog dečka Gustava Pereza, koju godinu kasnije supruga, na važnu čelnu poziciju u segmentu brige o korisniku, a ovaj je pak dovukao svog prijatelja, pravnika po struci, Diega Pereza i danas „nezamjenjivog" direktora u sferi prodaje poslovnim korisnicima.

Gustavo je kasnije, zbog „kvalifikacija i sposobnosti", napustio HT, ali je osnovao u Zagrebu dvije firme koje su poslovale s Iskonom i HT-om. Svih tih godina po 500-injak zaposlenih HT-ovaca bivalo je „fleksibilizirano" na tržište rada, a HT je odustao od ozbiljnih investicija u ono što danas čini budućnost telekomunikacija: optičku mrežu. Optičke mreže, pristupne i transporte, kao i pripadajući tehnički sustavi, osnove su modernih telekomunikacija 21.st., koje će najrazvijenije zemlje izgraditi i ponuditi širokopojasni internet gospodarstvu i pojedincima, do 2020 god. u skladu s brzinama zacrtanim EU dokumentom, Digitalnom agendom.

HT, koji je jedini u stanju, na nacionalnoj razini, graditi telekomunikcaijsku mrežu budućnosti, odlukom iz Bonna, već godinama ostavlja bakarnu infrastrukturu i ponudu internetskih brzina s već, među hrvatskim korisnicima, čuvenom marketiškom porukom: „do 2 ili do 4 MB/sek". No, zato vam je HAKOM podario alat, kojim kod svoje kuće možete lijepo mjeriti „brzinu" što vam HT isporučuje, pa se eventualno žaliti, ako vam brzine nisu baš onolike kao u reklamama. Nije baš da će vam pomoći, da će vam se brzina zbog toga povećati, ali barem znate da je onih vaših na pr. 512 kB/sek u istoj kategoriji plaćanja kao i onih 2 MB/sek korisnika s više sreće.

Bilo kako bilo, telekomunikacijski sustav Hrvatske, kroz ovih posljednjih 12 godina „transformirao" je u najvećoj mjeri, izuzetnim utjecajem HT-a i političkog značaja čelnog čovjeka Ivice Mudrinića, u današnji sustav, potpuno ovisan o DT-u, koji svakim danom sve više tehnički zaostaje u odnosu na sustav većine zemalja s kojim Hrvatska danas čini zajednicu. Usporedbe sa nekim drugim razvijenim zemljama svijeta, posebno nekim u Aziji, bacili bi još tužnije svjetlo na telekomunikacije Hrvatske.

No, politika bi se odavno trebala upitati kako na razvijenost zemlje, ali i uvjeta razvoja gospodarstva, u svakom njenom kutku, djeluje spoznaja o (ne)razvijenosti sustava koji je „prepustila tržištu". I spretnom manageru Ivici Mudriniću. Neki u politici bi konačno trebali progledati i razumjeti kako interesi, strategija i dugoročni razvoj sustava telekomunikacija Hrvatske nije identičan strategiji, interesima i dugoročnim ciljevima kompanije Deutsche telekom AG!

HT siječanj bez Ivice

HT-om opet bruje brojne glasine o tome što će se dogoditi u lipnju, kada prestaje važiti Kolektivni ugovor i sporazum sa sindikatima o „moratoriju" na proglašenje tehnoloških TransformacijaBilo kako bilo, telekomunikacijski sustav Hrvatske, kroz ovih posljednjih 12 godina „transformirao" je u najvećoj mjeri, izuzetnim utjecajem HT-a i političkog značaja čelnog čovjeka Ivice Mudrinića, u današnji sustav, potpuno ovisan o DT-u, koji svakim danom sve više tehnički zaostaje u odnosu na sustav većine zemalja s kojim Hrvatska danas čini zajednicu. Usporedbe sa nekim drugim razvijenim zemljama svijeta, posebno nekim u Aziji, bacili bi još tužnije svjetlo na telekomunikacije Hrvatske.viškova. No, kako je i slijepcima jasno vidljivo kontinuirano pogoršanje poslovnih rezultata HT-a, pada prihoda, dobiti, broja korisnika, povjesno najniže vrijednosti dionice na zagrebačkoj burzi, dilema jest jedino hoće li se se veći brojevi zaposlenih zbrinjavati s otpremninama ili „izdvajanjima" u kompanije koje će preuzeti te poslove iz HT-a.

Važna kockica u sklopu „preslagivanja" kompanije u idućoj godini svakako je i siječanjsko preseljenje 1300 zaposlenih HT-ovaca u SKY OFFICE, najvećim dijelom iz HOTO tornja u Savskoj, koji odavno „veze nema" s kontroverznim građevinskim poduzetnikom Horvatinčićem. IM je, kao posljednji veliki posao, dogovorio višegodišnji najam jednog od 2 nebodera, od 3. do 20. kata, s firmom (nekretninske) „kćeri" Dalekovoda, što je uklanjanjem, politici i ministru Liniću nepoćudnog suca, odlukom Ustavnog suda, konačno u „punoj legalnosti procesa predstečajne nagodbe".

Najam mjeren iznosom, špekulira se, minimalno 350.000 eura mjesečno, stabilizirat će „nagodbu", a novom čelnom čovjeku HT-a, Davoru Tomaškoviću, omogućiti će iz 20. kata SKY OFFICe lijep pogled na grad, ali i na niže katove susjednog nebodera u kojem se smjestio HAKOM, između ostalog i regulator hrvatskog telekomunikacijskog tržišta. Glasine govore, kako je Davor Tomašković već u lipnju bio odabir DT-a za nasljednika IM, kada je i zamijenjen u Tvornici duhana Rovinj, te jer je iskustvo stjecao u velikim kompanijama, kao čelnik TISKA, proveo je i 2 godine u HT-u kao direktor jednog od sektora, a ima i međunarodne reference konzultantskog, projekt manager, djelovanja u McKinsey Austrija.

Neki zlobni komentari idu tako daleko da rade poveznicu između Davorovog čelništva u TDR-u i Rovinja, grada gdje djeluju i firme ranije spominjane Ivane Šoljan. Da baš sve vezano s imenovanjem Davora Tomaškovića za Predsjednika Uprave HT-a ne ostane bez male doze „žutila", pobrinuo se i novi politički tjednik „7dnevno" čiju posljednju naslovnicu krasi naslov da Davor Tomašković živi s managericom povezanom s aferom „Porezni rajevi".

Izazovi za HT Davora

DT se odlučio za promjenu Predsjednika Uprave HTa zbog više razloga, no prvenstveno su to lošiji poslovni rezultati od očekivanja, usprkos opravdanih pravdanja vezanih uz globalnu i isprepletenu specifično Hrvatsku gospodarsku krizu! Ne manje važno je i nastojanje DT-a, da pronađe čelnika bez bilo kakvih bitnih kompromitacija, jer se posljednjih godina, ako pustimo poslovne rezultate na stranu, percepcija kompanije, medijska klima i mišljenje javnosti o HT-u i o Predsjedniku Uprave bitno pogoršalo.

Ako se tome pridoda da je i HAKOM, sve učestalijim kontrolama i ukazivanjima na nepoštivanja nekih poslovnih procedura i zakonskih obaveza, posljednjih godina počeo izricati mnogobrojne i na baš male kazne HT-u i njegovim odgovornim osobama, Davor Tomašković će, vidimo, osim lijepog pogleda na grad iz udobne fotelje, imati i te kako velikog posla.

Daljnje smanjenje troškova, više nego očito, novim, drastičnim smanjenjima broja zaposlenih, pronalaženje bilo kakvih poslovnih prilika za povećanje prihoda, poput prodaje el. energije, provizija u financijskim transakcijama poput banaka, direktna plaćanja „mobitelom" ili plaćanjima roba i usluga na tf. računima i sl. ipak ne će biti dovoljno da se u kratkom vremenu preokrenu poslovni trendovi.

U prvoj polovici godine napustit će se i poslovni prostori u iznamljenom HYPO neboderu, što se vezuje s „iznajmljivanjem održavanja telekomunikacijske mreže" vanjskim partnerima, vjerojatno Ericssonu NT Zagreb. Predstoji i daljnja tehnološka ubrzana modernizacija u nepokretnoj telefoniji, gdje se „telefonski promet" gura u „internetsku mrežu", čime se ukidaju klasične telefonske centrale i bacaju u ropotarnicu povijesti telekomunikacija.

Današnja „nepokretna telefonija" postaje računalna mreža, a telefon, jedan od „terminalnih uređaja" u toj mreži, no i „mobilnu telefoniju", valja promatrati na isti način, ali to je tema za zaseban članak. Bilo kako bilo, HT kao prvenstveno tehničko tehnološka firma, pod utjecajem nekih svjetskih trendova, pod vodstvom IM-a, transformirao je prema „marketinško-prodajnoj" kompaniji. Čemu se dive i dalje idolpoklonstvom i dozom zavisti, gledaju dosadašnjeg HT čelnika IM, kako pakira svoje kofere za Bonn.

Resornom ministru pak, ma koliko to uopće nije svjestan, jer je zaokupljen nekim drugim resornim brigama, poput avio-prijevoza i zračne luke Zagreb, problemi telekomunikacija ubrzo će doći u vidno polje, posebno ako mu netko od savjetnika ili HAKOM stručnjaka, protumači EU obveze iz Digitalne Agende.

Davor Tomašković o tome ne mora brinuti, ali na njemu je da i u 2014. ostvari u Bonnu očekivanu dobit. Kako se predviđa da će dividenda negdje krajem prve polovice 2014. biti svega 15-16 kuna po dionici, a cijena dionice teško da će opet dosegnuti 200 kuna, bit će zanimljivo vidjeti koje će si suradnike Davor postaviti, sposobne da završe mandate u SKY OFFICE, gdje im se uredi upravo uređuju.

Damir Tučkar, dipl. ing.