Telekomunikacije i nacionani interesi

Kada je tog hladnog, zimskog jutra 1. siječnja 1887. god. zagrebački poduzetnik Willim Schwartz u svojoj zagrebačkoj kući na Krvavom mostu pustio u promet prvu telefonsku centralu s prvim pretplatnicima, Tvornicom kože i Prvom hrvatskom štedionicom, niti slutio nije kako je i Zagreb zakoračio u svijet „modernih telekomunikacija", što su procvat doživjele upravo u XX. st.

Doduše, Gradsko poglavarstvo je donijelo još 1880.g. svega 4 godine nakon demonstracije „Bellovog" izuma i „utrke" s danas malo poznatim Elisha Grayom u priznavanju patenta (patent br. 174.465 izdan to 7.ožujka 1876, od Patentnog ureda USA ) odluku o izgradnji prve telefonske linije i direktnog povezivanja Građevinskog ureda Poglavarstva u Gospodskoj ulici na Gornjem gradu s Gradskim vodovodom na današnjem Zapadnom kolodvoru.

Prvi je telefonski razgovor u Zagrebu tako obavljen završetkom izgradnje već 8.siječnja 1881. g. K&K Monarhija imala je svoje ravnateljstvo pošta i brzojava i razvijenu telegrafsku mrežu, kao i većina tada razvijenih zemalja svijeta, pa je i telefon, kao izum koji je najavio nadolazeće XX. stoljeće kao stoljeće izuma i tehnoloških inovacija, ubrzo dobio status državnog značaja (nacionalni interes). Stoga i zagrebačko Ravnateljstvo pošta, ubrzo otkupljuje „privatni pothvat poduzetnika Schwartza", te od 1. siječnja 1894. cjelokupna telefonska mreža, s tadašnjih 144 pretplatnika, prelazi u ruke Monarhije.

Siječanj mjesec je, za telekomunikacije u Hrvatskoj, posebno važan i u 1999. godini, kada je, u dalje monopolnom okruženju i državnom vlasništvu, „država" Hrvatska razdvojila HPT, dotadašnju državnu firmu Hrvatske pošte i telekomunikacije, na HP - Hrvatsku poštu d.d. i HT - Hrvatske telekomunikacije d.d stvarajući pretpostavke privatizacije ovih djelatnosti, kako telekomunikacija tako i poštanskih usluga.

Privatizacijski procesi krenuli iz Velike Britanije

Ovi privatizacijski procesi nad, nekada u cijelom svijetu, „državnim djelatnostima" počeli su se odvijati u „zapadnom, demokratskom" svijetu od 80-ih godina prošlog stoljeća, u sklopu implementacije ekonomskog modela razvoja društva, tzv. globalizacije. Možda ne slučajno, u vrijeme vladavine „čelične lady", Margaret Tacher, procesi „globalizacijskog modela ekonomije", u Europi, krenuli su iz Velike Britanije, tada zemlje s ogromnim gospodarskim problemima, i u sferi telekomunikacija.

InteresPolitika, kako tada u vremenima „rasprodaje" , a tako niti sada, nije slušala pravovremena upozorenja odgovornih stručnjaka, pa danas i „svi građani Hrvatske" – korisnici, usluga telekomunikacija, jasno osjećaju i znaju odgovor na pitanje: da li je nacionalni interes izgubiti nadzor nad telekomunikacijskim sustavom zemlje ?British Telecom, nastao iz, 1846. g. stvorene Electric Telegraph Company, privatiziran je 1984. g. (51% privatnim investitorima), uz ulazak prve „konkurentne firme" na tržište (Mercury Communications Ltd). „Država" se u potpunosti riješila svog vlasničkog udjela u srpnju 1993. g. kroz proces „težak" 5 milijardi £ i stvaranje novih 750.000 dioničara.

Gubitak tržnog udjela i prihoda u Velikoj Britaniji, zbog vremenom nastale brojnih konkurentnih kompanije, BT je, kao multinacionalna globalna kompanija, nadoknađivao kako poslovnim transformacijama, reorganizacijama, tako i akvizicijama raznih kompanija, ali i poslovanjem širom globusa.

Kako Hrvatska nije mogla biti i ostati izuzetak telekomunikacijskih globalizacijskih procesa tako se i država Hrvatska „odrekla" ove izuzetno značajne osnovice infrastrukture društva, prodajući, u dohodovnom smislu, „zlatnu koku" Deutsche Telekomu, kroz svima u Hrvatskoj dobro znane postupke i njihova obrazloženja. Doduše, model privatizacije koji je morao biti proveden, nije MORAO biti proveden na način kako je učinjen! Jer, niti Njemačka nije svoj telekom prodala na način, kako je to, slično mnogim „malim zemljama", učinila Hrvatska, već je DT ostao kroz vlasničku strukturu u potpunom nadzoru države Njemačke.

Kada se današnjih hladnih, zimskih siječanjskih dana, osvrnemo na prošle, ali i posebno aktualnu političku „elitu" što vodi Hrvatsku kroz prizmu telekomunikacija i ideje nacionalnih interesa (očuvanja i promicanja), zbog kojih je ta „elita" na izborima od NARODA i odabrana, ne možemo zaključiti ništa drugo do, blago rečeno, iznevjerenih očekivanja građana ove zemlje.

Politika, kako tada u vremenima „rasprodaje" , a tako niti sada, nije slušala pravovremena upozorenja odgovornih stručnjaka, pa danas i „svi građani Hrvatske" – korisnici, usluga telekomunikacija, jasno osjećaju i znaju odgovor na pitanje: da li je nacionalni interes izgubiti nadzor nad telekomunikacijskim sustavom zemlje ?

Nacionalni interesi

U svim je državama, gdje su telekomunikacije na „tržištu", ustanovljeno nacionalno regulatorno tijelo, čiji je zadatak osigurati ravnopravne uvjete operatora što prodaju telekomunikacijske usluge, ali i što je zapravo najvažnije, strategiju razvoja telekomunikacija neke zemlje, kao jedne od osnovnih infrastrukturnih djelatnosti, okvira života te zemlje.

Delikatnost uloge regulatora na telekomunikacijskom tržištu neke zemlje ogleda se u činjenici da uvijek i svagdje „bivši" monopolni operator ima, zbog povijesnih razloga, ogromnu prednost u odnosu na novonastalu konkurenciju, pa je nužno upravo putem regulatornog državnog tijela ograničen u djelovanju na tržištu.

Time se prevenira, sasvim logično u svim djelatnostima i okolnostima, normalno ponašanje tržnih subjekata, koji djeluju u skladu s dobro poznatom izrekom kako „veća riba jede manje ribe" i time pokušavaju maksimalizirati prihode ! Tu ulogu, na polju telekomunikacija, ima i državna agencija HAKOM ili Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije, tijelo koje je stvoreno na temelju Zakona o elektroničkim komunikacijama. Možda ne bi bilo loše da „aktualna politička elita" obnovi znanje pročitavši par uvodnih članaka ovog Zakona, posebno članak 3 koji direktno govori o nacionalnom interesu Hrvatske i kaže:

Interes Republike Hrvatske

Članak 3.
Elektronička komunikacijska infrastruktura, obavljanje djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, gradnja, održavanje, razvoj i korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme te upravljanje i uporaba radio frekvencijskog spektra i adresnog i brojevnog prostora, kao prirodno ograničenih općih dobara, od interesa su za Republiku Hrvatsku.

Laik telekomunikacijske problematike se nužno mora upitati je li „interes republike Hrvatske", popularno rečeno nacionalni interes, da se gradnja, održavanje, razvoj i korištenje telekomunikacijskih resursa prepusti u ruke, u potpunosti, privatne ekonomske logike ostvarenja profita? A danas je u Hrvatskoj upravo na djelu „strategija telekomunikacijskog razvoja" na temelju profita! U tim je okolnostima, sasvim logično, kako „dioničari" žele isključivo zaradu na svom bankovnom računu, kako ne mare za investiranje u telekomunikacijske resurse tamo gdje se novac ne oplođuje dovoljno brzo i sigurno, te da uvijek nastoje izvući najveću dobit iz onoga što već radi!

Vodovod i električna energija

Kako je sada u proceduri usvajanja i kontraverzni Zakon o strateškim ulaganjima, ove Vlade, kojim se možda stvaraju i preduvjeti „investicijskog tsunamija" u sklopu privatizacijskih postupaka nekih, do sada „državnih monopolnih djelatnosti" poput vodovoda i električne energije, možda je zgodno usporediti „telekomunikacije" koje su već sada „privatne" i „vodovoda" koji je još uvijek „državni" !

Na temelju iskustva desetgodišnjeg razdoblja privatnih telekomunikacija, upitajmo se hoće li se eventualni budući privatni vlasnici (u „stranim" rukama) hrvatskih vodovoda ili elektrodistribucijskih sustava prionuti izgradnji ove infrastrukture od državnog interesa, tamo gdje te infrastrukture NEMA ili nema stanovništva ?

Naravno, stanovništva nema u tim krajevima jer nema upravo sve te nedostajuće „državne" infrastrukture! Zato i dolazimo u situaciju rješenja prema izreci: „Što je bilo prije kokoš ili jaje?", odnosno moraju li prvo postojati KUPCI usluga u nekom kraju (što uvijek želi pružatelj usluga) ili prvo treba stvoriti uvjete (infrastruktura potrebna građanima) da bi građani imali uvjete za život u tim krajevima.

Interes RHNesumnjivo, opet u duhu današnjeg vremena i konteksta organizacije države, sada u zadanim EU okvirima, nužno će neka „buduća nacionalno svjesna i odgovorna Vlada RH", razumjeti značaj telekomunikacija kako za državu, tako i za njene građane, te poduzeti odlučne korake, poput svojedobno K&K Monarhije, u cilju zaštite i stvaranja nacionalnih interesa. Na način kako i ranije citirani Zakon definira što je to briga i interes RH!Kada se o radi o telekomunikacijama i razumijevanju nacionalnog interesa, interesantni su navodi na WEB stranicama HAKOMa o tome kako „oni" razumiju i provode svoju misiju i strateške ciljeve. Jer, sve je svedeno na „tržište" i ravnopravnost tržnog nadmetanja, uz poticanje na implementaciju suvremene tehnologije. Niti riječi o državi Republici Hrvatskoj, telekomunikacijskim resursima kao njenom interesu, u raznim kontekstima koji čine ono što zovemo svakodnevni život njenih građana, na cjelokupnom teritoriju.

I tako, sa iskustvom privatizacije i 10 godišnjeg telekom razdoblja tržne utakmice, te današnjim HRVATSKIM telekom regulatornim okvirom, vratili smo se na početak i ispričanu priču, kako je Willim Schwartz povezao prve, zagrebačke i hrvatske, pretplatnike na „privatnu centralu" i otpočeo telekomunikacijski poduzetnički pothvat.

U kontekstu tadašnjeg duha i „vremena", posebno organizacije države znane kao K&K Monarhija, ona je ubrzo razumjela značaj ove djelatnosti za državu i otkupila od Schwartza „centralu i pretplatnike". Nesumnjivo, opet u duhu današnjeg vremena i konteksta organizacije države, sada u zadanim EU okvirima, nužno će neka „buduća nacionalno svjesna i odgovorna Vlada RH", razumjeti značaj telekomunikacija kako za državu, tako i za njene građane, te poduzeti odlučne korake, poput svojedobno K&K Monarhije, u cilju zaštite i stvaranja nacionalnih interesa. Na način kako i ranije citirani Zakon definira što je to briga i interes RH!

Damir Tučkar, dip. ing.