Industrijsko društvo XX st. u 70-im je transformirano u informatičko, a ovo evoluira i u 90-im postaje „umreženo“ društvo, u kojem je, zahvaljujući prvenstveno tehnologiji interneta, nastao novi tip kapitalizma. Zahvaljujući i propasti totalitarnih, nedemokratskih, ideologija, posebno komunizma, uz kraći vremenski period nestanka političke podjele svijeta temeljene na bipolarnosti, pojavila se globalizacija, termin primjenjiv i u sferi poslovanja, koje maksimizira profit temeljem minimiziranja proizvodnih troškova, primjenom hi-tech tehnologije, beneficija lokalne politike, uz princip korištenja što manje ljudskog rada, po što nižoj cijeni. Cilj su bila svjetska tržišta, a posljedice su bile lokalne, jer proizvodnja je izmještena iz razvijenih zemalja sa „skupom“ radnom snagom, na ona mjesta Zemljine kugle gdje je taj rad jeftiniji. Kako su kroz povijest u vremenima transformacije društva uvijek postojale razlike između zemalja u brzini (razvoju) kojom se društvo mijenja, jasno je da i danas informacijsko društvo je na različitom stupnju u, na pr. USA i Švedskoj, u odnosu na Zimbabve i Ruandu. Razumljivo je kako životni standard stanovništva, u zemljama koje brže napreduju u razvoju društva, jest bitno bolji od onih zemalja koje zaostaju, ne ulazeći uopće u ocjenu zašto su nečije polazne pozicije, na tom putu, bile bitno povoljnije. Osim ove gospodarske implikacije, informacijsko je društvo evoluiralo i usmjerilo razvoj demokracije, prema terminu kojeg neki nazivaju i „digitalna demokracija“. (D.Tučkar)