Obrat ili obmana

Potkraj godine obično donosimo prijelomne odluke. Odbacit ćemo stari i početi novi život. Od Nove godine živjet ćemo drukčije – zdravije, krjeposnije, pametnije! Rast ćemo kao što raste dan nakon zimskoga suncostaja. Naš je zavjet plod temeljita ispita savjesti. On je čist i čvrst. Ako s proljeća i omekša, otopi se, okopni, a nakon ljetnoga suncostaja od njega ne ostane ništa osim sjetne uspomene - to nas ne će obeshrabriti. Zavjet ćemo potkraj godine obnoviti. I tako... Naš novi život vrtjet će se u krugu, kao ponavljanje staroga.

Tako je to, ili uglavnom tako, kada je posrijedi naš mali, osobni život. Ima, dakako, i uspješnih proboja iz opakoga kruga. Oni se rijetko događaju. No ni uspjeh nije uvijek uspjeh. Katkada je on samo put iz zla u gore. Ali mi se na to ne obziremo. Novo je nama, dok se ne ostvari, uvijek bolje. Stoga uvijek iznova hoćemo novo. Pod svaku cijenu novo.

Naoko se slično, ali u biti posve drukčije, drže narod i nacija. Ni narod, kulturna zajednica, ni nacija, politička zajednica, ne preispituju sami svoje stanje – zdravlje, ćudoređe, organizaciju energije. Niti na osnovi nalaza donose kakve odluke. Za njih to čine njihove elite. Za narod - kulturne, za naciju - političke. Narod i nacija u demokratski uređenim državama plebiscitom ili građanskim neposluhom prihvaćaju ili odbacuju odluke svojih elita.

Kada narod preraste u naciju, on odbacuje tuđinsku vladavinu i uspostavlja svoju državu. Ako u državno vodstvo dospiju suverenisti, oni će državu čuvati i jačati. Dođu li na najviše državne položaje integracionisti, oni će državu razgrađivati. Narod će prije ili poslije pretvoriti u obezglavljen i obespravljen puk. Referenduma ne će biti, a građanski neposluh ne će imati tko organizirati. To se Hrvatima dogodilo kada su nakon smrti suverenista Franje Tuđmana na vlast doveli integracioniste Ivicu Račana, Dražena Budišu i Stjepana Mesića.

Od tada, punih jedanaest godina, cvate politika „novoga smjera". Ona zapušta Oltar domovine; iz naziva Hrvatskoga državnog sabora briše pridjev „državni"; dokida Županijski dom Sabora; mijenja nadnevke i imena državnih blagdana; organizira u Zagrebu Zapadnobalkanski summit EU; potpisuje s Bruxellesom Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP); ozloglašuje ideju samostalne hrvatske države; rasprodaje strancima sve što žele kupiti: banke, telekomunikacije, naftnu industriju, turističke kapacitete, medije, trgovački prostor. Tu politiku, nakon smjene vlasti, radikaliziraju Ivo Sanader i njegova Vlada. Sve što nije moglo proći pod zvijezdom petokrakom SDP-a glatko prolazi pod hrvatskom zastavom Novoga HDZ-a. Sanader i njegovi potpisuju mnoštvo multilateralnih sporazuma sa zemljama Zapadnoga Balkana; dovode četnike u Vladu; prihvaćaju sramotne haaške optužbe protiv generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka; organiziraju - u suradnji s britanskim špijunima - hajku na Gotovinu; pretvaraju svoga „vizionara" Branimira Glavaša u ratnog zločinca. Sve to i još štošta drugo samo radi hrvatskoga – članstva u Europskoj uniji!

To nas je dovelo do pogubnih učinaka na svim područjima našega života. Što se dogodilo, neizravno opisuje gorka opaska Radoslava Katičića. Danas je, veli akademik, u Hrvatskoj intelektualac čovjek koji sumnja u hrvatsku državu. Točno. Ali to je mnogo gore no što se na prvi pogled čini. Opaska o intelektualcu, ako ne guramo glavu u pijesak, sama se od sebe silno proširuje. Danas, možemo reći, samo sumnja u hrvatsku državu ovjerovljuje ljudsku, intelektualnu, ćudorednu, umjetničku, znanstvenu, stručnu, političku vrijednost Hrvata.

Taj virus žestoko je napao političke stranke na tzv. desnoj strani. HSP je u saborskomu Savezu za Europu. U taj bi savez, kao dušom u raj, i druge starčevićansko-tuđmanovske stranke. No, zasad se one, dok su izvan Sabora, drže mudro kao vlaška mlada. One ne bi pod svaku cijenu u EU; njima EU nije cilj, EU je njima sredstvo; one bi se odrekle hrvatske državne samostalnosti, ali ne na koljenima; one bi to uspravno, ponosno, dostojanstveno, itd.

Smiješno. Treba vidjeti kako u takvu ozračju HRAST misli rasti. Možda ima nade da ćemo od Nove godine početi zdravije, krjeposnije, pametnije. Dosta je vrtnje u opaku krugu.

Benjamin Tolić