Osvrt na knjigu 'PTSP na rubu smrti i ludila', autor Petar Bukovac, vlastita naklada autora, 2021.

Gledajući Podcast Velebit, na kojemu je nedavno gostovao hrvatski branitelj Petar Bukovac, iznenadio sam se koliko je gost bio iskren kad je govorio o sebi i o svom životu. Naime, svi mi čuvamo i štitimo svoju PTSP na rubu smeti i ludilaprivatnost, no on je podijelio svoj život bez tajni sa svima nama. U Podcastu je spomenuta njegova knjiga 'PTSP na rubu smrti i ludila', a kako je svojevremeno bio glavni i odgovorni urednik Romana i stripova među kojima se isticao kultni strip Alan Ford, odlučio sam naručiti knjigu i pročitati je. Brzim pregledom knjige zapazio sam na kraju knjige službenu 'Crnu statistiku' o broju preminulih hrvatskih branitelja i broju počinjenih suicida hrvatskih branitelja po godinama od 1996. do 2020. i ostao šokiran. Ta stranica 'Crne statistike' u obliku tablice vrijedna je truda znanstvenog istraživanja razine doktorske disertacije. Onima koji su izbjegli ratište tijekom Domovinskog rata, sudbine branitelja su nebitne, premda su im upravo ti branitelji omogućili ulazak u takozvanu hrvatsku 'elitu'.

Knjiga je izdana u vlastitoj nakladi autora, što je dokaz da PTSP nije tema koja bi mogla biti interesantna u Hrvatskoj. Da, sačekajte malo, pa kad prođe ovo ludilo od Corone, shvatit ćemo svi što znači PTSP. Iznenadio sam se da je potporu knjizi dalo Ministarstvo hrvatskih branitelja, jer sam mislio da to ministarstvo više ne postoji.

Uvodnik i recenzije pisale su kompetentne osobe, pa nema razloga ne pročitati knjigu.

Da bih objasnio kraticu PTSP u naslovu knjige preuzeti ću tekst iz Vjesnika kojega sam objavio 9. studenog 2009. pod naslovom 'Jugoistočnoj Europi prijeti epidemija PTSP-a'.

'Engleski izraz PTSD (Post-Traumatic Stress Disorder; kratica se izgovara 'pi-ti-es-di'), a u hrvatskom se jeziku prevodi s izrazom PTSP (Post-traumatski stresni poremećaj; kratica se izgovara 'pe-te-es-pe') je dobro poznat u PTSDjavnosti, premda se malo zna o detaljima tog stresa ili poremećaja. Pema mišljenju stručnjaka taj se poremećaj može javiti u bilo kojoj dobi nakon nekog stresnog događaja poput rata i svih posljedica koje rat izaziva, terorizma, silovanja, elementarnih nepogoda, raznih nesreća poput prometnih, raznih tjelesnih ozljeđivanja poput onih namjernih od strane druge osobe ili nenamjernih, obiteljskih nesuglasica, gubitka posla i slično. Oboljeli od PTSP-a su najčešće depresivni, a mogu biti i agresivni, što može ostaviti posljedice na obitelj i društvo, pa im i jedni i drugi moraju pružiti razumijevanje i pomoć. U istraživanju oboljelih od PTSP-a najviše su daleko otišli Amerikanci zbog praktičnog iskustva iz brojnih ratova, a pogotovo rata u Afganistanu i Iraku. Oboljeli vojnici od PTSP-a su uzimali drogu, bili u teškim depresijama, vršili samoubojstva, maltretirali članove obitelji, rastavljali se, upuštali se u kriminal i ubijali, postali teški alkoholičari, itd.'

Da, gospodin Bukovac u svojoj knjizi govori o posljedicama Post-traumatskog stresnog poremećaja na njegov život i kroz tu priču upoznajemo nama nepoznate osobe s tužnim sudbinama. Vrativši se sa ratišta na posao, dobio je otkaz. Već bi to bilo dovoljno za PTSP. Autorovi boravci u psihijatrijskim ustanovama po Hrvatskoj svjedoče kakve Bljesakposljedice ostavlja taj stres na onoga tko od njega oboli. O osobama koje autor u knjizi spominje, ne znamo dovoljno, no sasvim dostatno da kad naiđemo na neku osobu iz Bukovčeve priče, zastanemo, sklopimo oči i zamislimo kakav bi ta osoba imala život da nije bilo rata. Možda bi Slivonja bio profesor na nekom fakultetu, Andrija Andabak inovator u SAD-u, Nada sretna s Čičkom, Džems visoko-pozicionirani profesionalac u MUP-u, Jani bi možda u kafiću upoznao ženu svog života, itd.

Da bih zainteresirao čitatelje za Bukovčevu knjigu izdvojio bih na kraju još jedan isječak iz prije spomenutog teksta objavljenog u Vjesniku. U tekstu samo zamijenite Amerikance s Hrvatima, SAD s Hrvatskom, Afganistan i Irak s Hrvatskom i BiH, i bolje ćete razumjeti smisao neobične knjige 'PTSP na rubu smrti i ludila', koju toplo preporučam.

'Nova američka studija o PTSP-u pretpostavlja da 18.5% vojnika koji su se vratili iz Afganistana i Iraka ima neku vrstu PTSP-a, a 19.5% traumatsku povredu mozga (Traumatic Brain Injury). S drugim riječima, više od trećine od dva milijuna Amerikanaca koja je prošla spomenuta ratišta imaju određene psihičke probleme. Koliko su Amerikanci ozbiljno shvatili ovaj problem govori i činjenica da namjeravaju potrošiti 50 milijuna dolara u istraživanje PTSP fenomena. Veliki problem je i to što Amerikanci nemaju dovoljan broj profesionalnog osoblja kvalificiranog za brigu o toliko velikom broju iznenadno oboljelih. Naime, čak je 40% radnih mjesta predviđenih za psihologe u vojsci SAD statistikabilo prošle godine nepopunjeno, a nedostaje kvalificiranih psihijatara. Prema podacima iz 2004. godine na 387 vojnika došla je samo jedna kvalificirana osoba za pružanje pomoći oboljelima od PTSP-a, a tri godine kasnije taj je odnos bio 734:1. Zabrinjava činjenica da je samo 53% oboljelih od PTSP-a potražilo pomoć. Službeni podaci se razlikuju od studije, pa vojna statistika pokazuje da je 2004. godine bilo 2921 oboljelih od PTSP-a, a 2008. godine 9500. Broj traumatskih povreda mozga je porastao sa 504 (2004.) na 2591 (2007.). Kad je riječ o broju samoubojstava među vojnicima koji su prošli strahote afganistanskog i iračkog ratišta onda treba reći da je 2004. godine zabilježeno 67 samoubistava, a 2008. čak 140. Porastao je i broj ovisnika o drogi s 1.72% (2004.) na 2.38% (2008.). Broj djece koja su potražila pomoć zbog psihičkih problema porastao je iz 2007. na 2008. za 20% u obiteljima gdje su suprug ili supruga bili na ratištu. Broj rastava u obiteljima vojnika s vojnim iskustvom Srednjeg Istoka također zabrinjava, pa se bilježi da je 2003. bilo 14,936 rastava, 2004. zabilježeno je čak 17,233 rastava, a 2008. broj se rastava nešto smanjio i iznosio je 16,421.

I na kraju želio bih reći da PTSP nije karakteristika samo Hrvatske, već čitavog svijeta, na ovaj (rat) ili onaj (raznih nesreća i čudnih sudbina) način. Kad pomažemo osobama oboljelih od PTSP-a, pomažemo i sebi. Rat je najgora stvar koja se može dogoditi čovjeku, i volio bih da rata nikad nigdje više ne bude.

dr. Ivica Tijardović

 

Sri, 13-11-2024, 10:11:29

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.