Laka zarada i bivši komunisti

 Svi naši stručnjaci na stalnom ili privremenom radu u svijetu i koji ostvaruju primanja veća od na primjer službenih primanja naših političara znaju da je uštedjeti milijun eura tijekom cijelog životnog radnog vijeka gotovo nemoguće. Istina je da je moguće s boljim primanjima sebi osigurati egzistenciju, ali zaista su rijetki oni koji se pored riješene egzistencije mogu pohvaliti i s milijunom eura na bankovnom računu. A bez milijuna eura ne možete se okušati u ozbiljnijem poduzetništvu.

Svi koji su svojim trudom stigli do pošteno zarađenog 'milijuna' nisu spremni upuštati se olako u rizik, što je sasvim razumljivo, jer znaju kako im je bilo teško doći do njega. No oni kojima je taj 'milijun' poklonjen najčešće su gospodarski upropastili što se upropastiti dalo. Pojam za neuspješnost su svi naši dosadašnji premijeri, a za gospodarski neuspjeh Hrvatske svakako njima najviše treba zahvaliti. I pored svoje katastrofalne uloge u hrvatskom društvu spremni su i dalje davati savjete. Eto što je čovjek bez morala!

Svaki naš poduzetnik, koji nije pošteno zaradio onaj prvi 'milijun', da bi spasio svoje poslovanje razmišlja o ulasku u politiku, jer mu samo ona može donijeti ono što se svojim poštenim radom ne može. Oni poduzetnici koji se pak odluče ostati izvan politike financiraju pojedince ili političke stranke koji im svojim utjecajem garantiraju i dalje njihovu uspješnost. No bez banaka ni poduzetnici ne mogu činiti čuda. Prema tome, poduzetnici ovise o vlasniku banke, koji u konačnici gospodari Hrvatskom. Ako vlasnik banke nema osiguranu planiranu dobit, nema razloga podržati poduzetnika. Sve do sada nije potrebno dodatno objašnjavati ili dokazivati jer je riječ, matematičkim rječnikom kazano, o aksiomu.

Kako do milijuna

Kako doći do milijun dolara, tj. eura? Odgovor na to pitanje mogu dati očevi naših političara. Nekad se golema pomoć (lijekovi, industrijski proizvodi svih TehnikaBiti direktorom poduzeća koje se bave s proizvodnjom i distribucijom nafte sedamdesetih i osamdesetih prošlog stoljeća nije mogao biti svatko. I danas nitko sposoban ne može biti imenovan direktorom značajnijeg poduzeća u Hrvatskoj koje je u državnom vlasništvu bez obzirom na vrstu djelatnosti upravo zbog sprege politike i kriminala koja se provlači iz doba komunizma. Tehnika je usavršena krajem osamdesetih da bi sve 'smjestili' HDZ-u koji je naivno preuzeo odgovornost za pretvorbu.vrsta, automobili i kamioni, itd.) iz bivše države ukrcavala na brodove i iskrcavala u nesvrstanim zemljama.

Za uzvrat neke bi se zemlje odužile s naftom koja bi se ukrcala na tanker. Je li svaki tanker stigao u Jadran i iskrcao naftu za potrebe bivše države znali su samo odabrani koji su to poslovanje štitili pomoću tajnih službi, u konkretnom slučaju pomoću Službe državne bezbjednosti (bivše UDBE). Onaj tko bi pokušao razotkriti takvo kriminalno poslovanje mogao je završiti samo kao obitelj Stjepana Đurekovića.

Biti direktorom poduzeća koje se bave s proizvodnjom i distribucijom nafte sedamdesetih i osamdesetih prošlog stoljeća nije mogao biti svatko. I danas nitko sposoban ne može biti imenovan direktorom značajnijeg poduzeća u Hrvatskoj koje je u državnom vlasništvu bez obzirom na vrstu djelatnosti upravo zbog sprege politike i kriminala koja se provlači iz doba komunizma. Tehnika je usavršena krajem osamdesetih da bi sve 'smjestili' HDZ-u koji je naivno preuzeo odgovornost za pretvorbu.

Komunisti koji su obnašali značajnije uloge u bivšoj državi imali su priliku voditi paralelni život. Za narod su bili pošteni, siromašni poput naroda, a u stvarnosti su imali bogate devizne račune na stranim bankama. Njihovi su potomci mogli pohađati elitna svjetska sveučilišta i živjeti onako kako običan puk ni sanjati nije mogao.

Posao za odabrane

Da bi čitatelji shvatili o čemu je riječ i o kojem se novcu radi upotrijebit ću približne vrijednosti. Nafta na ukrcanom tankeru od milijun barela danas vrijedi sto milijuna dolara. Da pojednostavimo računicu reći ćemo da ono što ste mogli od prodaje nafte učiniti prije trideset godina, možete i danas. To znači da sa sto milijuna dolara uloženih u medije možete postati gospodarom informacije u Hrvatskoj za sljedećih dvadeset godina i na taj način uspješno štititi svoje interese. Bez podrške medija nijedan političar ni stranka ne može polučiti dobar rezultat, tako da su naivni svi oni koji misle da će osvojiti vlast bez podrške medija.

Zadovoljiti sve komuniste iz prodaje tankera nije bilo moguće, tako da su samo odabrani dobili ono što je od naroda oduzeto. Dovoljno je bilo da svake druge godine samo jedna pošiljka nafte stigne tamo gdje ne bi trebala i u deset ili dvadeset godina dobili ste gospodare današnje Hrvatske. Za istraživače željne slave posla koliko hoćeš!

Ovom bih prilikom želio istaknuti jednu od knjiga pod naslovom 'Hrvatsko revolucionarno bratstvo – Rat prije rata' (drugo izdanje iz 2012.) autora Bože Vukušića koji je marljivim radom obradio ulogu dijela hrvatske političke emigracije i upoznao nas s njihovim sudbinama, pa nije čudo što se zbog toga njega i sve što on piše pokušava na sve načine diskreditirati. 'Fenixovci', kao i brojne druge žrtve komunističkog režima, zaslužuju veću pozornost hrvatske javnosti.

O njima u školi treba učiti i upoznati mlađi naraštaj s bitnom životnom činjenicom da bez žrtve nema iskrenog uspjeha u životu. Patnje političkih emigranata i njihovih obitelji su toliko goleme da ih je teško razumjeti. Knjigu namjerno ističem jer dok su jedni krali i ubijanjem štitili sebe i svoje poslodavce, drugi su za Hrvatsku ginuli.

Kad 45 godina živite u strahu kojeg su nametnuli gospodari života i smrti koji u svojoj primitivnoj sirovosti nisu stekli radne navike ni prenijeli ih na svoje potomke, i kad vas pored svega zadesi i rat i međunarodna nesklonost Hrvatskoj, onda nema razloga za pretjerano nezadovoljstvo s obzirom da ipak imamo svoju državu, ma kakva god ona bila, članica smo NATO saveza i Europske unije. Od EU ne očekujem mnogo osim u dijelu vladavine prava.

Udruga Franak, zatim Jurčević-Krišto-Hodak, itd. nam pokazuju put koji treba slijediti. Od sadašnjih političara se možete nadati samo najgorem, pa savjesnim pojedincima ne preostaje ništa drugo nego tražiti pravdu za sebe i Hrvatsku na sudu. Premda su naši sudovi pod utjecajem politike i političara, tj. lokalnih moćnika, taj će utjecaj iz mjeseca u mjesec slabiti zbog pravne stečevine Europske unije.

Dr.sc. Ivica Tijardović