Zaključak o globalnim prosvjedima, što možemo očekivati od 15. listopada?

D ogađaji oko takozvanog "Arapskog proljeća" su po mišljenju mnogih analitičara bili inicijalna smjesa koja je zapalila i prosvjednike u SAD-u, te na neki način potakla i globalnu Facebook revoluciju, čije su "dijete" i ovi današnji (15. listopada) prosvjedi u cijelom svijetu. Na primjeru sjevernoafričkh zemalja, od kojih smo u jednom drugom tekstu posebno obradili egipatski slučaj, zaključili smo kako je osnovano sumnjati da su revolucije u Egiptu i Tunisu bile samo dobro planirana uvertira za vojnu akciju u Libiji, koja je već neko vrijeme, uz Iran, prva na listi želja anglosaksonske ekspanzivne politike.

Preporučamo još jednom čitateljima odličnu knjigu „Stoljeće rata", autora Williama Engdahla, u kojoj on kroz dostupnu dokumentacijsku građu dokazuje, kako je gotovo svaki konflikt od Berlinskog kongresa 1815. godine, pa do dana današnjega, uvijek blisko vezan uz engleske (kasnije i američke) imperijalističko-naftne interese, pri čemu su se "gospodari globalnoga sela" uvijek služili svim sredstvima – od kataliziranja ratova do genocida....

«Događanja naroda»

MarksizamU Španjolskoj se po prvi put otvoreno govori o rušenju čitavog sustava neoliberalnog kapitalizma te povratku idejama na tragu marksizma i komunizma.Oprezan i kritičan stoga treba biti i u analizi recentnih prosvjeda na Wall Streetu, koji se, iako inspirirani "događanjima naroda" u Africi i na Bliskom istoku, ipak od navedenih prosvjeda suštinski razlikuju. U svim afričkim zemljama, a i u sirijskom slučaju, prosvjedi su bili upereni isključivo protiv političke diktature u toj zemlji, dok su anti-kapitalistički prosvjedi na Wall Streetu zapravo nadogradnja prosvjeda u Grčkoj i Španjolskoj, dakle prosvjeda koji su bili upereni protiv nadnacionalne i neoliberalne Europske unije, odnosno, u Bruxellesu izglasanih "mjera štednje" za takozvane "zemlje PIGS-a (Portugal, Italija, Grška, Španjolska)". No, za razliku od Grčke, u kojoj je "oštrica" prosvjeda bila još uvijek jasno uperena protiv EU, u Španjolskoj se po prvi put otvoreno govori o rušenju čitavog sustava neoliberalnog kapitalizma te povratku idejama na tragu marksizma i komunizma. Iako je nepobitno da je nova "španjolska revolucija" započela spontanim okupljanjima na madridskom trgu Puerta del Sol i proširila se na nekoliko većih španjolskih gradova (Barcelona, Valencija, i drugdje), bez organiziranog djelovanja raznih udruga i građanskih akcija, ona nikada ne bi uspjela u rekordnom roku izmamiti na ulice Madrida više od 60.000 građana.

Najveću zaslugu u tome ima organizacija "Nacionalna konfederacija rada" (CNT), koja se predstavlja i kao "španjolski anarhistički sindikat", a od svih španjolskih stranaka prosvjednike je podržala samo "Izquierda Unida", stranka nasljednica Komunističke partije Španjolske. Recimo i da je "Nacionalna konfederacija rada" (CNT – Confederacion Nacional de Trabajo), najborbeniji i najrevolucionarniji španjolski sindikat, koji ideju anarhizma podupire još od godine 1911. Godine 1927. osnovana je i FAI (Federacion Anarquista Iberica) – Slobodna federacija anarhističkih grupa iz Španjolske. FAI je djelovala kao neslužbeno naoružano krilo CNT-a u vrijeme kada su poslodavci unajmljivali "pistolerose" da ubijaju vodeće članove CNT-a. FAI je zastupala teoriju uloge revolucionarnog organiziranja u okviru koje se nalazilo vjerovanje da manjina može, putem pobune, baciti iskru koja će zapaliti mase i izazvati revoluciju. Nakon neuspjelih narodnih ustanaka u siječnju 1932., siječnju 1933. i prosincu 1933., CNT je 1936. godine ipak dočekao svojih "pet minuta".

RevolucijaVjerojatno će mnogi reći da je pomalo suludo tvrditi da je jedna te ista organizacija pokrenula Španjolsku revoluciju 1936. godine, a 75 godina poslije njezini članovi opet stoje na čelu nove "svjetske proleterske revolucije"Vjerojatno će mnogi reći da je pomalo suludo tvrditi da je jedna te ista organizacija pokrenula Španjolsku revoluciju 1936. godine, a 75 godina poslije njezini članovi opet stoje na čelu nove "svjetske proleterske revolucije". Ipak, činjenica je da je mnogo toga na ovom svijetu suludo i normalnom čovjeku neshvatljivo, pa tako i ovaj zanimljiv podatak, više puta provjeren u raznim publikacijama i knjigama. Uostalom, i na "insajderskoj internetskoj stranici", onoj "Mreže anarhosindikalista Hrvatske" stoji slijedeće: "U srpnju 1936. godine fašisti su, na čelu s generalom Francom i potpomognuti od strane bogatih i Crkve, pokušali preuzeti vlast u Španjolskoj. Izabrana vlada (Narodni front koalicije lijevih stranaka) nije bila niti u mogućnosti niti voljna nositi se s fašistima. Srećom, radnici i seljaci nisu čekali da vlada reagira. CNT je proglasio generalni štrajk i organizirao oružani otpor pokušaju preuzimanja vlasti. Ostali sindikati i struje lijevog krila su ga slijedile." Dakle, CTN je bio glavni motor Španjolske revolucije 1936., a u godini njene 75. obljetnice, CTN je opet pokretač i glavna misaona snaga novog proleterskog pokreta. Što reći nego da se povijest (nažalost) uvijek ciklički ponavlja, a i ponavljat će se sve dok ljudi ne prerastu stare podijele i premoste duboke ideološke jazove, između naizgled nepomirljivih ekonomskih i socioloških teorija. Ako to ne uspijemo, vjerojatno će se nekoliko godina poslije ovih događanja, također ponoviti i ono što nikako ne bismo željeli da se ponovi – a to je veliki svjetski rat....

V kao Vendetta, A kao anarchy ...

Kao što su široj javnosti potpuno nepoznate činjenice o aktivnom djelovanju anarhističkih skupina u Španjolskoj, koje polako (ali sigurno) preuzimaju prosvjede, tako je gotovo potpuno nepoznat i podatak da prosvjede na Wall Streetu također predvode organizirane skupine "Code Pink" i "Anonymous". Tko su te organizacije i za što se zalažu? Krenimo s organizacijom "Code Pink", na čijoj internetskoj stranici (www.codepink.org) stoji da je to feministička i pacifistička udruga, koja se zalaže za socijalnu pravdu i prestanak američkih ratnih djelovanja. I taman kad pomislimo da je ta organizacija ideološki neopredijeljena, u oči nam upadne mala crvena zvijezda smještena u lijevom gornjem kutu, pored linka njihove internetske prezentacije. Što se tiče skupine "Anonymous", oni su zapravo umreženi internetski hackeri, koji organizirano napadaju sustave velikih tvrtki, obavještajnih službi i banaka. Iz njihovog loga (maska "V kao Vendetta), također je lako uočljiva privrženost anarhističkom pokretu i njegovim postulatima. Nakon čitanja ovih redova, možda će nekim čitateljima biti malo jasnije, da je cijela "svjetska revolucija" puno manje spontana i neorganizirana, nego što se to na prvi pogled može učiniti.

Stoga, pošto idemo u susret 15.10., koji se u medijima pompozno najavljuje kao dan "nakon kojeg ništa više neće biti isto", poručio bih ovim putem svima koji ove prosvjede nezavisno organiziraju, a ne pripadaju gore spomenutim skupinama i sličnim pokretima: Budite na oprezu! Jer...čak i ako kao ideološku premisu uzmemo logičan i vjerojatno jedini ispravan zaključak kako nam je bankarska i korporativna elita zajednički neprijatelj svima, bez obzira na naše osobne političke stavove, po mom osobnom mišljenju bi bilo potpuno nepoželjno da se sve skupa okrene u smjeru kojim je to išlo 1936. godine. Svi ti anarhisti, komunisti i marksisti su imali već jednom globalnu šansu – i nisu je iskoristili. Dapače, iako su ustali protiv fašizma i diktature plemstva i aristokracije, komunistički revolucionari su se nakon rata pretvorili u sve ono protiv čega su se borili. Na top listi pet vodećih svjetskih zločinaca, prva tri mjesta zauzimaju upravo komunistički diktatori: Mao Ce-Tung, Staljin i Lenjin. Njih trojica zajedno direktno su odgovorni za smrt preko 90 milijuna ljudi, a Mao Ce-Tung i Staljin su u genocidu vlastitog naroda uspjeli nadmašiti čak i zlikovca Adolfa Hitlera.

Oni s vrha piramide i mi ostali

A sad se opet okrenimo svima koji nisu ideološki opterećeni i kojima simboli i aveti prošlosti nisu potrebni u ovom pokušaju revolucije koju bi bilo možda zgodnije nazvati (r)evolucijom. Spomenimo da u svakoj partiji šaha, utakmici ili revoluciji postoji dvije ili više suprotstavljenih strana. Postoje u prvom redu oni s kojima se boriš i oni protiv kojih se boriš te mnogo lažnih suboraca i pogrešno selektiranih neprijatelja, a ove posljednje boljke (r)evolucije proizlaze većinom iz nedovoljne informiranosti (r)evolucionarnih vođa, koji prate svoj ego umjesto da sustavno proučavaju, smireno zaključuju te prema tim zaključcima akribično i sustavno rade. Već smo gore napisali kako su nam zajednički neprijatelji korporativno-političke elite, kao i tajna društva koja oblikuju njihovu duhovnost i sugeriraju globalne ideološke strategije. Ti su ljudi "na vrhu piramide" strahovito opasni, natprosječno inteligentni i vrlo marljivi, pa je ogromna greška očito podcjenjivanje njihove moći od strane prosvjednika.

Tim ljudima, naime, niti u prošlosti, a niti danas u doba informacijske revolucije, uopće nije bilo bitno da su mnogi „pročitali" njihovu igru te da je o tome već napisano na stotine knjiga. Oni točno znaju da je broj ljudi koji je te knjige pročitao suviše malen, a da bi predstavljao neku ozbiljniju prijetnju na svjetskoj razini. Oni isto tako znaju da su čak i ti koji su te knjige pročitali, pa se na osnovu toga odlučili aktivirati u antiglobalističkom pokretu (ili napisati neke svoje knjige), većinom u organizacijskom smislu nepopravljivo konfuzni i nemarni te pomalo autistični ljudi, s loše izgrađenim socijalnim kapitalom, što je svakako veliki (usudio bih se reći i ključni hendikep). Internetska revolucija i ulazak u novu sociološku paradigmu, koju ću na ovom mjestu uvjetno nazvati „netokracijom", dao je svakako tim ljudima određen „vjetar u leđa", no kako god s razlogom ustvrdili da je internet povezao ljude i osnažio njihov građanski aktivizam, moramo jednako toliko biti svjesni i negativne uloge na stvarnu povezanost među ljudima i osjećaj zajednice.

Svi oni, dakle koji pretendiraju biti nekakvim vođama ili liderima (r)evolucionarnih pokreta u svojim zemljama, morali bi dobro promisliti o svim tezama izrečenima u ovoj trodijelnoj kolumni, jer, povoditi se isključivo za srcem i svojim instinktom, svakako je privlačno i hrabro, ali samo u slučaju kada je čovjek „gospodar" isključivo svoga života. Čim jedan aktivist, borac za ljudska prava, političar ili javni djelatnik osjeti da o njegovoj prosudbi ovise i potezi većeg broja ljudi, onda su legitimne jedino dvije opcije: Ili prihvatiti tu odgovornost i sve teškoće koje ona za sobom povlači , ili se povući s tih, nazovimo ih – liderskih pozicija. Vođe koje prate samo svoje srce i svoj instinkt, izlažu se velikoj opasnosti da u eventualnu propast projekta povedu i određen broj ljudi koji gravitiraju prema njima. Stoga se prije svake masovne akcije jako bitno kvalitetno i iscrpno informirati o SVIM ASPEKTIMA koji se te akcije tiču te zadržati jedan određen stupanj sumnje i opreza, jer možemo biti sigurni da su agenti i informatori agentura Novog svjetskog poretka već odavno među nama. Nadam se da je i ova serija tekstova bila jedan legitimni prilog u smjeru što bolje informiranosti o svim aspektima najnovijeg globalnog trenda prosvjedovanja.

Završit ću citiranjem svog prijatelja i kolege, (te glavnog urednika portala „Skriveno"), Ante Pancirova koji u jednom svom tekstu odlično rezonira: „Globalni porobljivači djeluju preko jednog mehanizma koji je Icke savršeno opisao, a zove se Problem-Reakcija-Rješenje! Ukratko, želite ostvariti cilj ili uvesti mjere protiv kojih se većina ljudi buni. Ne možete to ostvariti direktno, ali zato ćete to ostvariti indirektno tako da izazovete problem koji će potaknuti reakciju mnoštva do te mjere da će oni od vas zahtijevati da se nešto poduzme. E, tu nastupate vi i uvodite one mjere koje ste i izvorno htjeli uvesti s tim da sada masa vjeruje da je to i u njihovom najboljem interesu."

Romano Sole

Napomena: tekst koji smo prenijeli treći je u nizu istoga autora objavljen na portalu skriveno.com