Blagdanom Svih svetih u susretu s onim svijetom

Blagdan Svi sveti je prilika da ljudi, i to ne samo vjernici, dožive u pravom smislu riječi jednu posebnu stvarnost duhovno-duševnog osjećaja koji nam nameće pitanje kako se Bog može objaviti nama ljudima da razumijemo njegovu poruku? Imamo Sveta pisma: objavljenu Božju riječ, zapisanu i javno objavljivanu. Možemo li mi Božje poruke razumijeti bez većih poteškoća?

Iz iskustva znamo da nam riječi ne otvaraju neposrednu stvarnost koja se iza njih krije. Riječi su simboli jedne stvarnosti koju treba najprije dešifrirati iz riječi. Primjerice, kada čitamo kod mistika: „Mi plivamo u Božanstvu kao što orao pliva u zraku.“ Kako to razumjeti? Ili: „Mi se krećemo i jesmo u Bogu.“

Naš je rječnik smetnja našem duhu?

Osjećamo da se naš razum, naš duh nalazi kao u zatvoru našeg jezika. Naš duh znade što hoće poručiti, ali riječi koje mu stoje na raspolaganju su kao zid zatvora,iz kojeg stvarno - tjelesno - ne može izaći. Pokušavamo se osloboditi na taj način da duh priprema druga sredstva, npr. da „izmišlja“ komplicirane znakove i simbole, pomoću kojih hoće preskočiti zid zatvora našeg jezika i tako ipak možemo dospjeti u drugi svijet. Naš jezik, naime, neprestano uvjerava naš duh da ne postoji neki drugi svijet izvan ovog našeg. Dokaz je jednostavan i jasan: što naš jezik ne može zahvatiti svojim riječima, to niti ne postoji.

Osjećamo da to nije dobra logika. Mi se držimo činjenice da mislima i čežnjama prelazimo granice ovog našeg svijeta, i da se naše misli zbilja poput orla uzdižu u nepregledne sfere Svemira ne brinući se o tome što govore lingvisti, semantičari i strukturalisti…

Nema sumnje: postoje dva svijeta jezika ili govora: jedan se temelji na logičkim zakonima, i drugi se temelji na slikama, simbolima, vizijama, intuiciji. Njihov izvor je duh i njegova sloboda, to jest njegova nezavisnost od vremena, prostora i od materije. Mi živimo u dva svijeta - to nam kaže definicija da smo razumna bića… U nama su ta dva svijeta nazočna, i to ne kao suprotnosti nego kao dva pola jednog bića. Mi smo,stoga, sposobni čitati i između redaka, dakle mislima ući u nešto što je iznad onoga što nam govori ljudski jezik svojim riječima.

Nije li bitna karakteristika pjesnika, glazbenika i umjetnika općenito da nam stalno govore o onom što je „između redaka“? Još više: oni nam govore o tome da nisu oni izmislili svoje djelo nego da je to „došlo izvana, odozgo“, često nenadano kao neki prepad iz zasjede.

Svetci - svjedoci postojanja mističkog svijeta

Tako pričaju i duboki vjernici, svetci i ljubitelji Boga. Jedni i drugi svjedoče da postoji jedna druga stvarnost, da postoji onaj svijet a ne samo ovaj, i da nisu u stanju izreći riječima ljudskog jezika ono što su doživjeli u času nadahnuća, u času najintimnijeg osjećaja blizine Božje ili božanske sile općenito.

Jest, to je taj mistički svijet, to je ta mistička stvarnost koju priznaje svaki otvoreni duh čovjeka filozofa ili mislioca. Stoga poznati filozof Wittgestein nije sebi dosljedan kada traži: „O čemu se ne dade govoriti (ljudskim riječima), o tome se mora šutjeti.“

On, naime, priznaje da postoji mistička stvarnost kada kaže: „Osjećamo da naši problemi života ne će biti niti dotaknuti, premda smo odgovorili na sva moguća znanstvena pitanja.“ Jednostavno rečeno: samo s našim naravnim ljudskim razumom i s našim riječima ne ćemo nikada moći dati odgovor na bitna pitanja našeg života.To je logički zaključak jer u onaj svijet - božanski svijet - ne možemo prodrijeti sredstvima ovog našeg svijeta.

To možemo činiti uz pomoć snaga - milosti, Duha Božjega - koja dolaze iz svuda nazočnog Boga. Te nadnaravne snage su nazočne u ovom našem svijetu. One su nazočne u onim ljudima koji su se slobodno otvorili Duhu Božjem krštenjem, obraćenjem i živom vjerom.
Njima je Božji svijet osjetno nazočan. Oni razumiju Božju riječ, premda je na vani ljudska riječ, u smislu objave Boga jer ih Duh Sveti vodi i putem „između redaka“, i jer u sebi nose i osjećaju nazočnost Božje stvarnosti u Duhu Božjem.

Izjave Pavla Apostola kažu ovdje sve: „Ne živim više ja nego Krist živi u meni…. Nitko ne živi samo sebi.“ Ljudske misli postaju Božje misli po Božjem nadahnuću. Krist u čovjeku čini čovjeka novim bićem: bićem dobrote, bićem istinoljubivosti, bićem pravednosti, zahvalnosti, poniznosti i ljubavi Boga i bližnjega.

dr. Josip Sabol