Kako spoznati Božju volju za djelovanje?

Ova misao nam se nameće u vezi s pitanjem kako se Bog može objaviti nama ljudima da ga razumijemo, odnosno kako bi se trebao objaviti da bismo mi mogli razumijeti njegovu poruku. Radi se o objavi i objavljenoj Božjoj riječi u Svetim pismima.

Ovo je načelni problem našeg ljudskog jezika. Iz iskustva znamo da nam riječi ne otvaraju neposrednu stvarnost koja se iza njih krije. Riječi su simboli jedne stvarnosti koju treba najprije dešifrirati iz riječi.

Primjerice, kada čitamo kod mistika: „Mi plivamo u Božanstvu kao što orao pliva u zraku.“ Kako to razumjeti? Ili: „Mi se krećemo i jesmo u Bogu“. Osjećamo da se naš razum, da se naš duh nalazi kao u zatvoru našeg jezika.

Naš duh znade što hoće poručiti, ali riječi koje mu stoje na raspolaganju, su kao zid zatvora, iz kojeg stvarno - tjelesno - ne može izaći. Pokušavamo se osloboditi na taj način da si pripremimo druga sredstva, npr., da „izmislimo“ komplicirane znakove i simbole, pomoću kojih hoćemo preskočiti zid zatvora našeg jezika i tako ipak dospjeti u drugi svijet.

Naš jezik, naime, neprestano uvjerava naš duh da ne postoji neki drugi svijet izvan ovog našeg. Dokaz je jednostavan i jasan: što naš jezik ne može zahvatiti svojim riječima, to niti ne postoji u našoj svijesti.

To nije dobra logika

Osjećamo da to nije dobra logika. Mi, naš duh, se držimo činjenice da mislima i čežnjama prelazimo granice ovog našeg svijeta, i da se naše misli zbilja poput orla uzdižu u nepregledne sfere Svemira ne brinući se o tome što govore lingvisti, semantičari i strukturalisti, naime da oni hoće određivati kako daleko i u koju stvarnost smiju naše misli poletjeti.

Oni to ne mogu učiniti, i zato su frustrirani zbog neuspjeha. Oni su čak zavidni našim mislima jer zbog svoje profesije moraju ostati na zemlji, s pogledom na dolje, i time se sami isključuju iz zajednice onih - a ti su mnogobrojni - koji radosno upiru svoj pogled prema gore, prema Nebu, kako bi otvorenim duhom slušali i čuli poruke Neba.

Nema sumnje: postoje dva svijeta jezika ili govora: jedan se temelji na logičkim zakonima, i drugi se temelji na slikama, simbolima, vizijama, intuiciji, čiji izvor je duh i njegova sloboda, to jest njegova nevezanost na vrijeme i prostor, na materiju.

Mi živimo u dva svijeta

Mi živimo u dva svijeta, to nam kaže definicija da smo razumna bića, da imamo razum. U nama su ta dva svijeta nazočna, i to ne kao suprotnosti, nego kao dva pola jednog bića. Mi smo, stoga, sposobni čitati i između redaka, dakle, mislima ući u nešto što je iznad onoga što nam govori ljudski jezik svojim riječima.

Nije li bitna karakteristika pjesnika, glazbenika i umjetnika općenito da nam stalno govore o onom što je „između redaka“? Još više: da nam govore o onome što je između dva svijeta, ili između još više njih? Oni sami nam pričaju o tome da nisu oni izmislili svoje djelo nego da je to „došlo izvana, odozgo“, često nenadano kao neki prepad iz zasjede.

Tako pričaju i duboki vjernici, sveci i ljubitelja Boga. Jedni i drugi svjedoče da postoji jedna druga stvarnost, da postoji onaj svijet a ne samo ovaj, i da nisu u stanju izreći riječima ljudskog jezika ono što su doživjeli u času nadahnuća, u času najintimnijeg osjećaja blizine Božje ili božanske sile općenito.

Postoji mistični svijet

Jest, to je taj mistički svijet, to je ta mistička stvarnost koju priznaje svaki otvoreni duh čovjeka mislioca i čovjeka molitelja. Stoga, poznati filozof Wittgestein nije sebi dosljedan, kada traži: „O čemu se ne dade govoriti (ljudskim riječima), o tome se mora šutjeti.“ On, naime, priznaje da postoji mistička stvarnost, kada kaže: „Osjećamo da naši problemi života ne će biti niti dotaknuti, premda smo odgovorili na sva moguća znanstvena pitanja.“

Jednostavno rečeno: samo s našim naravnim ljudskim razumom i s našim riječima ne ćemo nikada moći dati odgovor na bitna pitanja našeg života. To je logički zaključak jer u onaj svijet - božanski svijet - ne možemo prodrijeti sredstvima ovog našeg svijeta.

To možemo činiti uz pomoć snage milosti Duha Božjega koja dolazi iz onog svijeta.Nadnaravne snage jesu nazočne u ovom našem svijetu. One su nazočne u onim ljudima koji su se slobodno otvorili Duhu Božjem krštenjem, obraćenjem i živom vjerom.

Njima je Božji svijet osjetno nazočan. Oni razumiju Božju riječ - premda je na van ljudska riječ - u smislu objave Boga jer ih Duh Sveti vodi i putem „između redaka“, i jer u sebi nose i osjećaju nazočnost Božje stvarnosti u Duhu Božjem.

„Krist živi u meni“

Jedna riječ Pavla Apostola kaže ovdje sve: „Ne živim više Ja nego Krist živi u meni….Nitko ne živi samo sebi.“ Gdje se to događa, tu ljudske misli postaju Božje misli!Gdje se to događa, tu postaju zahvati čovjeka – vjernika, u ovom svijetu Božji zahvati.

Riječi Isusove „Mir Vam svoj dajem“ postaju po nama, po vjernicima, stvarnost u nemirnom svijetu. Ljudi, vjernici postaju mirotvorci u kaotičnom svijetu današnjeg vremena. A gdje je „mir“?A gdje su mirotvorci? Vjerojatno će sekularistički razum odgovoriti logički na to pitanje: mira nema jer nema mirotvoraca, to će reći, nema onih koji su primili Isusov mir i tako postali mirotvorci. Dakle: krivi su nevjernici. Krivi za kaos u svijetu su oni „koji više vole tamu nego svjetlo“ koje je Isus Krist - Bog i Čovjek – donio na svijet. Logički: tko voli tamu i tko živi u tami po slobodnom izboru, ne može primiti Isusov mir i ne može biti mirotvorac na ovome svijetu.

Mrak i svjetlost: za njega ili za nju trebamo se odlučiti. Ove dvije paradigme  nam pokazuju na ekstremni način, u kojem pravcu može naš život ići i pod kojom snagom može djelovati. Možemo utješno ustvrditi da se po pravilu ne događa u našem životu ovaj ekstremni izbor: ili mrak ili svjetlo.

Tako je postupio samo jedan, biblijski govoreći, Lucifer, pali anđeo, odlučivši se za mrak. Stoga je postao vođa svih mračnih sila kroz ljudsku povijest, postavši otac laži, ubojica života, napasnik na svako zlo. Sotona živi isključivo za zlo.

dr. Josip Sabol

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.