Kako doći do suglasnosti društva o principima i sustavu vrijednosti

„Etika“ je postala aktualna na svakom području životne stvarnosti i teorijskog razmišljanja. Kako i zašto? Dobivamo dojam da je u „etici“ pronađen izvor rješenja mnogih pitanja života, kako individualnog tako i društvenog. Ali u kojem smislu? I konačno što je ili tko je ta sila imenom „Etika“ o kojoj se govori na kongresima; za čiju volju se stvaraju specijalne agencije i savjeti i od koje se očekuje uspostavljenje reda u medicini, u gospodarstvu, u politici, u obrazovanju?

Literarna djela nose naslov „Etika“ u raznim oblicima: etika odgoja, etika komunikacije, etika poduzetništva, etika medicine, ili pod naslovom „Etička odgovornost“ u politici, obrazovanju, u odgoju... Što se krije iza toga? Možda se tu radi o doživljenom manjku u pristupu različitoj stvarnosti svakidašnjeg života, ili pak se radi o uvođenju jedne zbilja potrebne duhovne snage, na koju se zaboravilo i od koje se sada očekuje pomoć u traženju izlaska iz sveopće krize naše civilizacije, prije svega izlaska iz moralne krize našeg vremena, u kojoj prepoznajemo uzrok gotovo svih aktualnih problema današnjeg društva.

Važnost svijesti o vrjednotama, idealima, normama

Možda nam je došlo do svijesti da zajednički život - bilo kao građana, bilo kao člana jedne nacije ili jedne vjerske zajednice - mora biti utemeljen na sistemu vrjednota, ideala i normi kojega treba prihvatiti društvo kao cjelina ili barem u velikoj većini kao vrijednog, obvezatnog i nužnog za ostvarivanje dobrog i uspjelog života svakog pojedinog čovjeka na ovim prostorima života. Možemo čak reći da trebamo „etiku“ jer smo Boga Isusa Krista kao najviši autoritet u pitanju vrijednosti, u pitanju dobra i istine izbacili iz ove civilizacije. Ako se stvarno radi o tome, onda trebamo ovo stanje javne svijesti pozdraviti i shvatiti pozivom na sudjelovanje u javnoj „etičkoj refleksiji“ o obnovi morala, tradicije i vrjednota kulturne baštine koji su nastali stoljećima duhovno-kulturnog razvoja i koji trebaju naći svoje mjesto u globalnom razvitku čovječanstva danas. Duhovne i intelektualne snage su pozvane na tu zadaću odgovornosti.

Istinska teorija temelj uređenog života

Teoretske spoznaje moraju postati praksa života da bismo doživjeli željenu obnovu i ostvarenje moralno dobrog i uspjelog života. Etika jest za mene teorija dobrog i uspjelog života pomoću morala ili ćudoređa, to će reći uređenog ili u red stavljenog karaktera, ćudi čovjeka, pa i onog čovjeka koji vrši određeno zvanje, primjerice zvanje liječnika, učitelja, odgojitelja, političara. Zbog toga ne treba razmišljati samo o medicinskoj etici, nego i o moralu liječnika. Zbog toga neće biti samo govora o političkoj etici, nego i o moralu političara; neće biti samo govora o pedagoškoj etici, nego i o moralu pedagoga; neće biti samo govora o etici znanosti, nego i o moralu znanstvenika.

Znanost isključivo instrumentalnog „razuma“ je zlo

Baš ovo posljednje područje života uvjerljivo pokazuje da bez dobrih moralnih znanstvenika prijeti današnjem svijetu i čovječanstvu najveća moguća opasnost sve do uništenja svijeta i svih uvjeta života. Znanost je već u prošlosti prepoznata kao moć - znanje je moć - ali je ona danas postala ta moć, čak i svemoć, u rukama čovjeka koji sve više zaboravlja govoriti o moralu i živjeti po moralu, nego umjesto toga radi po etički dogovorenom načelu: „što možemo učiniti, to smijemo i trebamo činiti“ ne pitajući o moralnoj odgovornosti pothvata. Taj etički stav znanstvenika obogatio je čovječanstvo do danas neviđenim uspjesima u oblikovanju svakovrsnog blagostanja, prije svega materijalnog blagostanja, ali je gotovo istovremeno nepovratno oštetio preduvjete života u toj mjeri da već danas znanost upotrebljava svoju prirođenu moć u liječenje zadanih rana prirodi u cijelosti i specijalno čovjeku kao nositelju napretka znanosti. Hoće li joj to uspjeti, ovisi od milosrđa paradoksa da se od te iste znanosti očekuje sprječavanje prijeteće ekološke katastrofe koju je ona sama prouzročila.

Upravo to stanje današnje civilizacije doziva u svijest kritičkih duhova moralno-etičku odgovornost za daljnji razvoj naše civilizacije s uvijek važećim filozofsko-etičkim pitanjima: što trebamo činiti da bude dobro i ispravno, čemu se smijemo nadati, što možemo znati i koje vrjednote moramo ispovijedati i ostvarivati da čovjek postigne dobar, sretan i uspjeli život danas i u budućnosti.

U suglasnosti s filozofom Kantom možemo ispravan odgovor na ova pitanja dati jedino pomoću spoznaje: „tko je čovjek“? Imamo li odgovor na to pitanje? Imamo i nemamo. Imamo ako smo spremni na intelektualno obraćenje kojim ponovno otvaramo izvore spoznaje kršćanske i humanističke tradicije o čovjeku kao biću od „Drugoga i za Drugoga“ ispovijedajući time istinu o čovjeku kao stvorenju, prihvaćajući time istinu o čovjeku kao biću koje ima svoga Stvoritelja čija je čovjek slika. Nemamo odgovora ako ostanemo zaljubljeni u samog sebe, prije svega u svoj „Razum“ i svoju apsolutnu samodostatnost ne dozvoljavajući nijednom autoritetu izvan nas samih da nas poučava što trebamo činiti da budemo plemeniti, da bude dobro nama danas i novoj generaciji sutra, i da nas pouči u onom najvažnijem: kako trebamo živjeti da naš život uspješno i spasonosno prenesemo kroz vrata smrti u život vječni. Tko je obožavatelj ideologije autonomije čovjeka u pitanjima što je istinito, što je pravedno i pošteno, što je pravi cilj života, taj sigurno nije sposoban nositi odgovornost za pravilni razvoj današnje civilizacije.

Isus Krist izazov za svakog duhovno razvijenog čovjeka

Izgleda da danas određene „elite“ javnog života nisu spremne upoznati razmišljanja najsvjetlijih autoriteta ljudske povijesti o tome tko je čovjek i što treba čovjek činiti da život u cjelini postigne svoju svrhu. Mnogi iz određenih „elita“ nisu spremni pobliže upoznati jedinstvenu vijest: „Veselu vijest“ za čovječanstvo i čitav svijet u osobi Isusa Krista koji je pred najvišim autoritetima svoga vremena posvjedočio da je Sin Božji i time „Put, Istina i život“ za spasenja svijeta.

dr. Josip Sabol