Ivan Raos o knjizi Ivana Jurića „Podrijetlo Hrvata - Genetički dokazi autohtonosti"

Hrvatskom genetičaru Ivanu Juriću objavili su knjigu „Podrijetlo Hrvata - Genetički dokazi autohtonosti" 2011. godine dva hrvatska nakladnika: Nova stvarnost i Institut Ivo Pilar. Tom knjigom Jurić uvjerljivo predočava genetičko istraživanje analiziranja Y-kromosoma prikazujući strukture haplogrupa po regijama i županijama u Hrvatskoj - oznanjuje ih pouzdanim spoznajama - kako o zastupljenosti, tako o postojanosti i obitavanju ovodbnih Hrvata na svojem oduvijek starosjedilačkom povijesnom prostoru s istočne strane Jadrana.

Knjiga na 314 stranica dokumentira i tumači bitne činjenice o svakom uzorku, a pisani detalji u knjizi pregledno su ilustrirani i pokazljivi - zaista na mnoštvu posebno pripremljenih slikovitih zemljovida tako da ih znanstvenik i građanin može shvatiti. Čitavi sadržaj knjige znanstveno je potkrepljen činjenicama što knjigu čini velikim i moćnim hrvatskim pisanim djelom, a znalački je ozbiljeno napisana i sastavljena s argumentima baš prema svima uzorcima i metodama koje su primjenjene u istraživanju gena.

Analize svih uzoraka autor je pregledno prikazao u knjizi „Podrijetlo Hrvata – genetski dokazi autohtonosti". U knjizi na zemljopisnoj karti uneseno je mjesto podrijetla najstarijeg poznatog pretka svih davatelja uzoraka. Rezultati su prikazani na više načina, pritom je obavljen i prikaz strukture haplogrupa po regijama i županijama u Hrvatskoj. Rezultati su pokazali da je 94 uzorka (50%) imalo haplogrupu I, koja se po staroj nomenklaturi nazivala haplotipom Eu7, a koju je profesor Jurić potpuno opravdano i argumentirano nazvao hrvatskim imenom.

Dobiveni rezultati bez dvojbe dokazuju autohtonost Hrvata na povijesnom području Hrvatske uz posebnost hrvatske populacije po visokom postotku haplogrupe I (Eu7).

Narodi nisu genetičke, nego političke kategorije

Autor posebno ističe da su genetička istraživanja pokazala da narodi nisu genetičke nego političke kategorije, pa su etnogenezama nastajali politički narodi. Ovaj zaključak daje posebno značenje političkoj i fizičkoj borbi hrvatskog naroda za očuvanje rezultata vlastite etnogeneze, koja se odigrala na prostoru današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali i na prostoru području Boke Kotorske - otprilike čitavih 27 tisućljeća.

GrupeU knjizi na zemljopisnoj karti uneseno je mjesto podrijetla najstarijeg poznatog pretka svih davatelja uzoraka. Rezultati su prikazani na više načina, pritom je obavljen i prikaz strukture haplogrupa po regijama i županijama u Hrvatskoj. Rezultati su pokazali da je 94 uzorka (50%) imalo haplogrupu I, koja se po staroj nomenklaturi nazivala haplotipom Eu7, a koju je profesor Jurić potpuno opravdano i argumentirano nazvao hrvatskim imenom.Profesor Jurić ovom indentifikacijski značajnijom knjigom o Hrvatima čitavom svijetu i Europi predočio je koherentni sadržaj čitavog istraživanja - kojim je dojmljivo oznanio sintezu rezultata - koje su davali pojedini Hrvati kao uzorke s čitavog hrvatskog područja. Je li potrebnim istaknuti da se genetika ne zaustavljivo razvija i da prinosi dajući primjenjiv poticaj naprjedku (uvelike zahvaljujući genetičaru Milislavu Demerecu!) znanosti i održivosti ovolikog čovječanstva s civilizacijskim dosezima i tehnološkom pripomoći digitalizirane ovodbnice.

Ovomu projektu prikupljanja uzoraka pojedinac se mogao pridružiti (Jurićevom znanstvenom radu) iako makar usko specijaliziranom stručnom istraživanju iz svoga posve funkcionirajućeg svakodnevnog životarenja i pratiti prikupljanje rezultata, i kako se iz postignutih ispitivanja doznaju i oznanjuju (spoznaje). Ali i proniknuti u argumente za okolnosti samog nastajanja, zastupljenosti i postojanosti svih haplogrupa u Hrvata, kako u prošlosti, tako sadanjosti i budućosti na ovomu oduvijek hrvatskom prostoru.

Sažetak: Knjiga svaki uzorak ispitanika predočava kao ozbiljenu analizu uzorka dotičnog Hrvata (ispitanika). Sažeto informirajući, razumljivo i kompetitivno stručno pojašnjava sve osobitosti svakog uzorka i svih prikupljenih uzoraka poimenice razmještenih zemljopisno na čitavom obitavališnom prostoru Hrvata. Iako su rezultati pristizali za svaki uzorak odvojeno ovo je uspjelo Jurićevo istraživanje analiziranja Y-kromosoma na 188 uzoraka Hrvata nadopunilo znanstvene praznine o genetičkoj slici o Hrvatima, a ujedno pokazuje objektivnu i preglednu sliku o haplogrupama s analizama provedenim na transparentan način.

Narodi iste skupine jezika ne moraju biti genetički bliski

Autor je konzultirao obilnu literaturu prema kojoj nedvojbeno dokazuje da narodi unutar iste skupina jezika (na primjer ugrofinskih ili slavenskih jezika) ne moraju biti i genetički bliski, kao što je to primjer Mađara i Finaca, pa i Hrvata i Poljaka. To znači da su jezici nastajali i širili se ne ovisno o genetičkim strukturama populacija odnosno naroda.

Detaljno su prikazane spoznaje o doseljavanje raznih haplogrupa u Veliku Britaniju što ukazuje na značenje povijesnog područja Hrvata u naseljavanju pojedinih područja Europe. Sve ranije navedeno ne dvojbeno pokazuje da je knjigom „Podrijetlo Hrvata – genetički dokazi autohtonosti" prof. dr. sc. Ivan Jurić otvorio nova poglavlja u istraživanju podrijetla i prošlosti, a može se odlučno kazati uvjerljivo i o povijesti Hrvata.

Ipak očekivanja koja su isticali samo (jalni) pojedinci da će spoznaje o autohtonosti poticati domoljublje Hrvata to se nije dogodilo iako su genetička otkrića o autohtonosti i Jurićeva knjiga doprli do mnogih stanovnika Ljiepe Naše. Ipak ove Jurićeve spoznaje očekuju potporu HAZU - jer bi trebale postatati opravdano sastavnicom školskih nastavnih programa.

Knjigu „Podrijetlo Hrvata – genetički dokazi autohtonosti" stručna javnost i publika je dobro prihvatila ne samo zato jer je vrlo brzo rasprodana, već zato jer je riječ o bitnijoj knjizi s kojom se hrvatski narod može u Europi ponosti. Zato očekujemo da se uskoro na tržištu pojavi nova naklada ove Jurićeve knjige. Ovim osvrtom nastoji se ukazati da su HAZU i Ministarstvu znanosti obrazovanja i športa trebali autora i knjigu nagraditi za 2012. godinu. Jer knjiga i autor zaslužili su najviše državne nagrade koje dodjeljuju te javne ustanove RH.

Ivan Jurić

Ivan Jurić rođen je 1940. u Starim Mikanovcima kod Vinkovaca, desetljećima je uspješan genetičar, istraživač i ugledniji sveučilišni nastavnik na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Profesor s najvišom razinom sveučilišne i znanstvene reputacije na Sveučilištu u Zagrebu. Profesijski odan i određen sveučilišnom znanstvenom akademizmu. Razina su s kojom je proveo cjeloživotno djelovanje na Agronomskom fakultetu. Kao profesor Agronomskoga fakulteta istraživao je nasljeđivanje proizvodnih svojstava životinja i druge genetičke i agronomske teme.

Autor je više knjiga, među kojima i knjige "Genetičko podrijetlo Hrvata". Iako se ne davno povukao u mirovinu u kojoj svoje dane provodi doma i na fakultetu - ne odvojiv od istraživanja, ipak zanovjetno je vezan uz genetičku znanost a tako rekuć svakodnevno obavlja rutinski zahtjevni posao ne mirnog i, uvjerljivijeg u ovodbnici hrvatskog genetičara.

Pomno prateći i slijedeći djelovanje u agronomskoj profesiji najuglednijega hrvatskog, a jedni kažu i svjetskog genetičara Milislava Demereca (1895.1966.) koji je pomogao da genetika bude to što je u sadanjosti - vodeća znanost. Sveučilišni nastavnik Ivan Jurić slijedio je pozitivan put najuglednijega i najuspješnijega hrvatskog genetičara (Demerčev put), i kao takav je odavno zaslužio biti izabranim među redovne članove HAZU, a cjeloživotnim znanstvenim djelovanjem nemjerljivo je zadužio hrvatsku znanost, visokoškolstvo i naciju.

Ivan Raos