Mala dvorana Hrvatske župe Sv. Jeronima u Chicagu bila je pretijesna za sve one koji su u nedjelju 30. travnja 2006. godine došli slušati jedinstveno informativno-javno predavanje Igora Zidića, likovnog kritičara, pjesnika, predsjednika Matice hrvatske i ravnatelja Moderne galerije u Zagrebu. Predavanje je započelo uvodnim riječima fra Joze Grbeše, župnika župe Sv. Jeronima u Chicagu:
"Dragi prijatelji, postoje ljudi u Domovini koji se bave univerzalnošću, pogledom na svijet, široko intelektualno i široko edukativno. Pogled na čovjeka, njegovu kulturu, njegov život, njegovu filozofiju, njegovo materijalno stanje, njegovu povijest, ono što mi često nazivamo klasikom. Čovjek u totalitetu svoga bića. Jedan od takvih ljudi je čovjek koji je naš gost danas, koji je poznat hrvatskoj javnosti, koji je kritičar Hrvatskoga društva, predsjednik Matice Hrvatske, ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu. Čovjek koji o Hrvatskoj može govoriti na drugi način, drugačije nego mi. Čovjek koji je uključen u događaje i život Domovine, i vjerujem da od njega možemo čuti ono sto ne možemo vidjeti na televiziji, Internetu. Ono što ne možemo čuti od naših političara, pogled na domovinu Hrvatsku danas, kakva je, kamo ide i što od nje očekivati?"
Predavanje Igora Zidića
(skraćeno)
Poštovani prijatelji, dame i gospodo! Govoriti o Hrvatskoj moglo bi se reći nije komplicirano. Mala je, jednostavna. Svi je volimo, poznajemo, svi smo od tamo s njom više ili manje povezani. Pa ipak, nekad se u malim organizmima kriju čudesne suprotnosti, kontroverzije, koji put i nejasnoće. Kad je počeo Domovinski rat brzo smo se podijelili na samo dvije skupine. Jedni koji su nas napadali, i mi svi drugi koji smo se branili.
Tada, kao da druga iskušenja nisu ni postajala, a ovo današnje predavanje pruža mi priliku da nastavim razmišljanjima, idejama, problemima koji se danas otvaraju pred Hrvatskom. Jedan od problema i velikih pitanja je, što je istina u Hrvatskoj? Kad otvorite hrvatske novine, jedne , druge treće, ne ćete čuti i ne ćete moći pročitati istinu njezinoga društva i njezinog položaja. Kad gledate hrvatsku televiziju vidjeti ćete mnoge stvari površno, mnoge stvari zatajene, mnogo štošta posve krivo interpretirano. Naše veliko pitanje je, pa i mi smo evo sada ovdje jedna grupa, jedna zajednica ljudi. Mi moramo razmišljati o svome danas, ali i o svome sutra. Ipak, uzimam kao da svatko od nas ima otprilike, dopustite mi tu sliku, tri srca.
Jedno koje kuca ispod zemlje, i veže nas s precima, s prošlošću. Drugo koje kuca sada čujemo ga u ovoj prostoriji, sobi, naše srce. I postoji neko nebesko srce, neko više, sutrašnje srce, možda srca naših još i nerođenih potomaka. Ako smo ljudi, da razmišljamo, doživljavamo osjećamo na sve te tri razine. Ne možemo reći živimo samo danas, jučer nas nije bilo. S precima daleko u davninu vežu nas geni.
Nije to što god, to je nešto posve određeno i precizno, ali u našim promišljanjima, mi što god radimo danas za svoj opstanak, radimo i za sutra, za opstanak svoje djece! U prvom slučaju znamo što je genetski materijal, nekad nam pomaže u razumijevanju tih dana, prošlosti, povijesti, nekad prisjećanja, nekad štošta. Kad mislimo o budućnosti, onda nam prije svega pomaže vjera. Realna nada koja se zasniva na tome da i kad lose stvari kreću i u svijetu i kod nas, postoji nada da će neko bolji, mudriji, širega srca nego su naša mala ljudska. pripomoći da se nađe put! Mi čvrsto vjerujemo da taj put postoji, i onda kad nam se čini da je zameten, kad nam se čini da je izgubljen.
Ali kad bismo htjeli evo sada ovdje reći što ćemo raditi za naše sutra, morali bismo prvo reći što je to gdje smo, gdje smo sada? Ako ne budemo sposobni analizirati svoju sadašnjost, onda će put za sutra biti vrlo teško pronaći. Jednu stvar moramo imati na umu, a to je da je Hrvatska mala zemlja, da su njezini i geografski i demografski potencijali uzani. Nedavno sam čitao knjigu trojice najvrsnijih hrvatskih suvremenih demografa koji kažu: "Počelo je ozbiljno izumiranje Hrvatskoga naroda!" U golemoj većini hrvatskih županija umire više ljudi nego što se rađa! Prognoza je, koja se temelji na sadašnjim kretanjima, dakle kretanjima posljednjih 15 godina, da će nas 2050. godine biti minimalno 20 % manje nego danas!
Ja to nikad ne govorim zato da nas plašim, ali mi moramo shvatiti da nam samo istinit pogled, pogled u našu realnost može reći što ćemo dalje raditi i što ćemo dalje poduzimati. Ako mi sada zatvorimo oči pred demografskim problemom, kao što neki zatvaraju, onda vam se jave ovakvi prijedlozi. Hrvatska bi trebala svake godine imati 500.000 radnika iz Moldavije, Bugarske , Rumunjske i dakako iz Srbije!
Onda bi Hrvatska za nekoliko godina riješila svoj demografski problem. Čiji su demografski problemi? To su nacionalni problemi.
Strani vlasnici danas upravljaju Hrvatskim glasilima. Stranci praktički vode politiku Hrvatske televizije. Stranci posjeduju drugu, treću i četvrtu televizijsku mrežu u Hrvatskoj. To nije nikakva Hrvatska značajka i odlika, jer mi smo ljudi oduvijek otvoreni svijetu, i kroz naše iseljeništvo, i kroz našu obalu i pomorstvo. Uvijek smo komunicirali sa svijetom, nismo se svijeta bojali. Ali, ne možemo dopustiti da se pod tom firmom prodaju laži i prodaju obmane. Hrvatska ovoga trenutka nema svoje nezavisne novine u kojima bi neki bitni narodni problemi bili eksplicirani, objašnjavani, oko kojih bi se ako i treba posvađali, da vidimo možemo li hrvatski demografski problem riješiti time sto ćemo uvesti 500.000 tisuća ljudi iz Moldavije, Rumunjske, Bugarske i Srbije. A istovremeno ne ćemo u vlastitoj kuć napraviti ništa što je potrebno da se pomogne Hrvatskoj majci, da se ženi s troje ili četvero djece, produže porodiljski dopusti, da im se olakša, da im država pomogne. O tome samo pripovijedaju, učinilo se nije ništa! Imamo čak što nismo nikad imali - ministarstvo za obitelj. Pa i ministarstvo za obitelj kao i mnoga druga zapravo postaju debatni klubovi iz kojih stalno slušate što bi trebalo napraviti, a nitko to što bi trebalo napraviti, i ne pravi!
Nije politika samo klimati glavom sve sto nam kaže Europska unija. To je sada velika moda. Postavio se kao neki sveti cilj što prije ući u EU. Imamo li prava pitati koja je to Europa, da čujemo. Ako se ne smije u njoj spomenuti riječ kršćanstvo, pa recite gospodo u koju nas Europu to zovete, da znamo kamo idemo.
Hrvatska bi trebala postavljati uvjete pod kojima će ući u EU, a ne da klimamo svemu što oni kažu. Nije to besmisleni otpor, nego je to otpor zato što vidimo da ono što oni rade, da ono što oni proklamiraju nije ništa drugo nego zastupanje njihovih vlastitih interesa, i mi ništa drugo ne tražimo od hrvatske politike nego da zastupa naše interese, a ne Europske! Mi se udvaramo europskim institucijama. Ja želim probuditi vašu vjeru i nadu, ali istovremeno i vaše snage i sposobnosti da svi budemo svjedoci istine. Da tražimo u svemu istinu, da se ne zadovoljavamo floskulama privatnih interesa, i da kažemo jedni drugima da ničija privatna korist nije važnija ni veća od koristi Hrvatske!
Zaključak iz biblijske perspektive gledanja i razumijevanja o predavanju Igora Zidića
Javni govor Igora Zidića o trenutačnim i veoma zabrinjavajućim problemima u kojima se nalazi hrvatsko društvo bio je zaista jedinstven i veoma, veoma informativan, ali bez ispravne dijagnoze kako i na koji način rješavati trenutačne probleme u kojima se nalazi današnje hrvatsko društvo! Vrijeme koje je pred hrvatskim narodom treba se iskoristiti za ispravnu dijagnozu njihova stanja kako bi mogli obnoviti našu razrušenu i napaćenu nam jedinu domovinu Hrvatsku.
Narod u Hrvatskoj treba Božje blagoslove, Božju milost, Božju naklonost. Ali narod treba biti pripravan za promjene u skladu s Svetim pismom, jer to je jedini put kojim ćemo se svidjeti Bogu. Potrebna je duhovna i materijalna obnova! Što je zapravo obnova? Obnova nije čekanje da nam tko drugi obnovi razrušenu domovinu, kuće, obitelji, upropaštene ljudske duše i unakaženo povjerenje. No to se ne događa obnoć. Obnova nije uživanje minulog rada, nego stvaranje novih materijalnih i duhovnih vrijednosti! Bog je čovjeku podario slobodu izbora za život, i najveću prigodu za životnom promjenom osobnim obraćanjem. Prema Božjoj riječi, "Trebaš se nanovo roditi!" (Ivan 3,3) svaki čovjek ima prigodu ostvariti novi život u vjeri s Bogom!
Zvonimir B. Ranogajec
Krščanski TV producent
Croatia.ch
{mxc}