Hrvatska istina ili istina o Hrvatima

Dobro je priznati istinu, jer istina oslobađa čovjeka i naciju! Za nas domovinske i iseljene Hrvate mnogo je važnije ne ignorirati ovu činjenicu u odnosu na to kako će nas Europa ocijeniti ili možda prihvatiti u svoju zajednicu, jer je riječ o nama samima, našoj jedinoj, od Boga nam danoj domovini Hrvatskoj, i o odnosima i suradnji između domovinske i iseljene Hrvatske! Ja ipak ovdje ne ću iznositi samo vlastito stajalište, nego i nebiblijsku i biblijsku perspektivu gledanja i razumijevanja o domovinskim i iseljenim Hrvatima.

Fundamentalne životne vrijednosti 

Mudro je i pametno ponavljati činjenice koje mi Hrvati ne možemo zanemariti. Iz istih je razloga Isus Krist namjerno ponavljao svojim učenicima i nekoliko puta iste stvari. Mi, domovinski i iseljeni Hrvati, imamo zaista velikih problema oko prepoznavanja fundamentalnih životnih vrijednosti. Prave i istinske životne vrijednosti nalaze se samo u vjeri u Boga, našeg Gospodina Isusa Krista! Istinska vjera dokazuje se svakodnevno djelima koja su u skladu s Biblijom. Nedostatkom istinske vjere u Boga, čovjek postaje slijep i gluh prema Božjim riječima, a to je jedna od Božjih kazni prema onima koji ne vjeruju u Njega! Čovjek koji ne vjeruje u Boga, vjeruje u sebe i svoja djela, on stavlja svoje osobne interese ispred interesa drugih. Takav čovjek ne može prepoznati prave i istinske vrijednosti u pojedincu koji se dokazao discipliniranim, dugogodišnjim, ustrajnim i svojim konstruktivno pozitivnim radom za opće dobro domovinskih i iseljenih Hrvata i za opće dobro naše voljene domovine Hrvatske!

Zašto Hrvati stoljećima nisu imali svoju državu?

Hrvati nisu stoljećima imali svoju državu, to je činjenica! Zašto? Hrvati su stoljećima tražili odgovor na ovo pitanje, a traže ga i danas. Isključivo svojim intelektom i akademskom naobrazbom, htjeli mi priznati ili ne! Jedni ne vjerujući u biblijskog Boga, našeg Gospodina Isusa Krista, drugi opet misleći da mu ako i postoji, nisu odgovorni i od njega ovisni, i zato svoje izbore i odluke donosili su u prošlosti, a donose i danas po svojoj želji i svome nahođenju i uvjerenju. Mnogi danas traže način na koji će utirati svoj vlastiti put u budućnost i koji će uglavnom ovisiti o njima samima, bez Boga! Rezultati takovih odluka nisu mogli biti drugačiji nego sto su bili i što jesu, jer jednostavno nisu u skladu s Božjim principima. To je Božja istina i odgovor na pitanje zašto Hrvati stoljećima nisu imali svoju državu! Božji planovi su drugačiji planovi od naših planova! Bog ima božanskih razloga za sve što radi! Mudar čovjek, a onda i narod u teškim trenucima kušnje i sumnje obraća se Bogu, našem Gospodinu Isusu Kristu za savjet i upute koje se nalaze u Bibliji, a ne čovjeku! "Ja sam put-istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni!" (Ivan 14,6)

Današnje opće stanje u Hrvatskoj

Opća apatija, ignorancija, šutnja i nevjera zahvatili su već dulje vrijeme gotovo sve segmente hrvatskog društva. Mnogi pojedinci u Hrvatskoj danas ne poštuju zakonska i moralna pravila, oni danas poštuju i cijene samo jednu stvar, a to je novac! Takovi ljudi će učiniti sve moguće kako bi postigli svoj cilj, bez da ih mući savjest u tome. Ljudi u Hrvatskoj danas više ne mogu riješiti između sebe najjednostavnije slučajeve, već traže pravdu po sudovima. Među ljudima vlada velika nesigurnost i siromaštvo - materijalno i duhovno, u kojemu se mnogi osjećaju sasvim sami , nemoćni, pometani, nalaze se u sukobu sa samim sobom i društvom. Sve više ljudi ne vjeruje nikome, niti svojim političarima ni menadžerima, niti medijima ni učiteljima. Ljudi se sve češće pitaju tko nas vodi, zašto i kamo.

Umjesto "kršćanskog morala" u Hrvatskoj prevladava ideja da svatko u društvu ima pravo raditi što mu se sviđa, i malo tko vjeruje da se radom i znanjem može u životu nešto postići. U isto vrijeme Hrvatski čovjek traži danas istinu o sebi, o svojoj domovini i naciji, o smislu svoga postojanja, i traži način na koji će utirati svoj vlastiti put u budućnost i koji će uglavnom ovisiti o njemu samom, bez Boga! Tko danas u Hrvatskoj još pita za volju Božju? Mnogi ne vjeruju u Boga, našeg Gospodina Isusa Krista, drugi opet misle da mu, ako i postoji, nisu odgovorni i od Njega ovisni. Zato svoje izbore i odluke donose bez Njega, po svojoj želji i po svome nahođenju i onda se čude kad sve pode naopako.

Oni koji bi prema definiciji morali biti kritički glas, intelektualci u Hrvatskoj, oni jednostavno su svoju intelektualnu i ljudsku energiju usmjerili gotovo isključivo u područja kojim se bave, kao da život izvan toga nije vrijedan pozornosti! Strah od slobode obuzeo je danas Hrvate, pa su brzo zaboravili da su kao i Izraelci u povijesti često bili tlačeni, proganjani i rasuti svijetom. Hrvatski narod koji je nakon stoljeća ropstva i progona doživio svoju slobodu da bez straha može danas sebe nazivati svojim imenom, krojiti svoju sudbinu, učiti nove naraštaje svom jeziku, vjeri, kulturi i običajima, stvarati svoje blagostanje, polako ponovno se vraća negativnom kritiziranju i jadikovanju!

Kao američkom kršćanskom televizijskom producentu nije mi bilo teško uočiti moralnu situaciju i nekoliko stvari koje truju današnju mladež u Hrvatskoj, koju sam posjetio prije nekoliko godina. Besposličarenje, alkohol, droga, seks, televizija i pornografija! Podaci govore o sve više djece zlostavljana u školama, o njihovom sve ranijem započinjanju s opijanjem, konzumiranjem psihoaktivnih droga, sve ranijem stupanju u seksualne odnose, porastu broja ubojstva, samoubojstva i silovanja među mladima.

Hrvatska državna televizija HTV zasljepljuje i "hrani" svoje mnogobrojne gledatelje emitiranjem "glazbe i sporta", a u svoje udarno vrijeme emitira filmove i programe sa spornim temama i sadržajima, i nitko se ne protivi tim grijesima ili otrovu koji truje hrvatsku mladež, cijele obitelji i hrvatski narod! Ako se tako nastavi, Hrvatska će za trideset-četrdeset godina biti zemlja totalnog nemorala.

Današnje opće stanje u iseljenoj Hrvatskoj

Danas je sveopća apatija zahvatila gotovo sve segmente hrvatskoga društva, pa tako i hrvatsko iseljeništvo. Danas je hrvatsko iseljeništvo razočarano, nepovjerljivo prema domovinskim političarima, podijeljeno, apatično i zatvoreno u svoje čahure. Zašto? Negativno i veoma, veoma netočno i štetno mišljenje o hrvatskom iseljeništvu učinili su dobrim dijelom pojedini hrvatski pisani i elektronski mediji, koji su javnost "hranili" isključivo negativnim, iako ponekad i opravdanim pričama o pojedincima koji su povratak u Hrvatsku iskoristili za svoj osobni interes! U Hrvatskoj je bilo, i ima ih još uvijek veliki broj onih koji su se većem povratku hrvatskih iseljenika protivili i zbog straha i jala da bi u demokratskom svijetu i u sustavu slobodnog tržišta educirani i uspješni iseljenički poduzetnici mogli ugroziti njihov monopol u privatizaciji državnih poduzeća! Jedan dio hrvatske javnosti ideološki je zaslijepljen mišljenjem kako je za Republiku Hrvatsku veoma štetno povezivanje s iseljeništvom, u kojem dominiraju nazadne i ekstremno desničarske skupine, koje žele Hrvatsku vratiti u prošlost!

Naravno, bilo je to sasvim pogrešno predstavljanje hrvatskog iseljeništva, koje je donijelo ovo današnje nepovjerenje hrvatskih iseljenika. Bez obzira na izgubljeno povjerenje, opći dojam hrvatskih iseljenika diljem svijeta je da današnja vlast u Hrvatskoj ne zna, ili ne želi iskrenu suradnju s njima ili je nešto treće! Umjesto početka jednog novog i stabilnog odnosa koji bi ujedinio ova dva tijela povezana zajedničkim korijenima, a rastavljena nedaćama života, izvandomovinski i domovinski Hrvati počeli su se polako, ali možda čak i nepovratno udaljavati! Mnogi od njih jednostavno su svoju intelektualnu i ljudsku energiju usmjerili gotovo isključivo u područja kojim se bave. (kao i njihova braća u domovini Hrvatskoj!) Počeli su, što je ogromna greška, nažalost stavljati svoje osobne interese i ambicije ispred interesa iseljene i domovinske Hrvatske! To je još jedna tragedija Hrvata i početak kraja bratskih i pravilnih odnosa između iseljene i domovinske Hrvatske.

C.A.A. - Hrvatsko-američka udruga

Pokušajte zamisliti kako bi izgledao svakodnevni život u društvu u kojem nitko ne bi znao ništa o povijesti. Moć imaginacije tu posustaje, jer samo ukoliko poznaje svoju povijest, društvo može imati nešto o sebi. Baš kao što je i čovjek bez sjećanja i znanja o sebi čovjek bez cilja, tako je i društvo bez sjecanja i znanja o sebi društvo bez cilja.

Nekoliko uspješnih poslovnih ljudi i predstavnika većih hrvatskih udruga u Americi u veljači 1990. godine osnovali su Hrvatsko-američku lobističku udrugu (CAA) . Vrlo brzo nakon toga počeli su se osnivati mjesni ogranci u svim hrvatskim zajednicama diljem Amerike. Udruga koja u Washingtonu ne lobira u ime hrvatske vlade, nego lobira za očuvanje hrvatske baštine i za interese Hrvata diljem svijeta! Nepobitna je činjenica da su mnogi aktivni i zaslužni članovi Hrvatsko-američke udruge (CAA) odigrali povijesnu ulogu lobirajući za Hrvatsku u Washingtonu tijekom Domovinskog rata. Isto tako činjenica je da su brojni članovi udruge učinili ono sto im je Božja ljubav i veliko srce za njihovu prvu domovinu Hrvatsku govorilo, pomoći bezuvjetno svojem narodu u nevolji. Lobirajući godinama u Washingtonu, mnogi stariji i mladi članovi Hrvatsko-američke udruge (CAA) stekli lobističko iskustvo od neprocjenjive vrijednosti!

Današnja situacija Hrvatsko-američke udruge (CAA) je veoma, veoma zabrinjavajuća. Umjesto da nas je sve vise, nas je sve manje i manje danas u Americi, koji razumijemo značaj i vrijednost lobističkog djelovanja za svoju domovinu u Washingtonu, i gotovo nitko se zbog toga ne buni! Opća apatija, ignorancija, nepovjerljivost, podijeljenost i nezainteresiranost zahvatila je već dulje vrijeme veliku većinu dosadašnjih veoma aktivnih i zaslužnih članova CAA-a, kako na lokalnoj, tako na nacionalnoj razini! Mnogi od njih su svoju intelektualnu i ljudsku energiju usmjerili gotovo isključivo u područja kojim se bave. Počeli su, što je ogromna greška, nažalost stavljati svoje osobne interese i ambicije ispred interesa Hrvatsko-američke udruge. (Kao što čine danas i većina Hrvata u iseljeništvu.) Tko će prenijeti našim mladim naraštajima istinu o lobističkom djelovanju Hrvatsko-američke udruge i pojedinih članova?

Hvala dragom Bogu, našem Gospodinu Isusu Kristu da su 15- godišnja lobistička djelovanja Hrvatsko-američke udruge / Croatian American Association (CAA) i njenih brojnih članova zabilježeni, dokumentirani televizijskom kamerom (Zvonimira B. Ranogajca), a ovi dokumentarni filmovi djeluju ohrabrujuće, snažnije i učinkovitije od zapisa i priča o djelovanju Hrvatsko-američke lobističke udruge (CAA).

Jedan od rijetkih Hrvata

Moje je razumijevanje i uvjerenje da je sjećanje bitni dio čovjekove naravi njegova emocionalnog i intelektualnog života. Sjećanja imaju pokretačku snagu i život za sebe. Isto tako, dokumentacija u riječi i slici snažno informira i dokazuje djela udruge i pojedinaca. Postojanje i dostupnost informacije su veoma značajni preduvjeti za svako društvo i njegov razvoj, pa tako i za Hrvatsko! Božja neizmjerna ljubav i iskrena ljubav prema mome hrvatskom narodu, koja je plod istinske vjere u Boga, našeg Gospodina Isusa Krista, motivirala me ovih zadnjih 30. godina da bez ikakvih novčanih naknada, priznanja i razumijevanja mojih sunarodnjaka uporno dokumentiram filmskom i TV kamerom život iseljene Hrvatske! Dobro je javno iznositi istinu o svome narodu, jer istina zaista oslobađa čovjeka i naciju! Još 1968. godine odlučio sam se za filmsku, a 1983. godine za televizijsku djelatnost. U razdoblju između 1977. godine do danas producirao i snimio sam u suradnji sa suprugom Jagicom vise od 250 dokumentarnih filmova, TV emisija i intervjua na hrvatskom i engleskom jeziku. Producirao i snimio sam vise od 3o kršćanskih filmova i TV emisija na engleskom jeziku! Prigodom obilježavanja 30. obljetnice filmskoga i televizijskog djelovanja u hrvatskom iseljeništvu u zimi 2006. godine u Chicagu prikazao sam premijerno jedinstveno-povijesno-dokumentarno-informativnu TV emisiju pod nazivom: "Istina o ulozi iseljenih Hrvata tijekom Domovinskoga rata 1991-1995". TV emisija sadrži kratke isječke jednoga dijela mojih dokumentarnih filmova snimljenih kronološkim redom u razdoblju između 1991.- 1995. godine tijekom Domovinskoga rata u hrvatskim zajednicama Sjeverne Amerike.

Zaključak (Nebiblijsko i biblijsko gledanje i razumijevanje)

Mi, Hrvati, mali smo narod. Ali nije tragedija biti brojčano malim narodom, nego je tragedija kada se taj mali narod međusobno dijeli i ne slaže! U Bibliji piše: "Ako je u sebi nesložno, svako će kraljevstvo propasti. Ni jedan dom, ako sam u sebi nesložan, ne će opstati!"(Matej 12,25) Ovo su za domovinske i iseljene Hrvate upozoravajuće, ali i spasonosne Božje riječi. U Bibliji ima još mnogo poučnih primjera i upozorenja, ali ako ih ne čitamo, one ostaju prazne riječi na papiru, a mi ćemo i dalje raditi kao sto smo radili i do sada, bez obzira na stupanj naše osobne inteligencije, i da li ćemo pristupiti Europskoj zajednici ili ne! Bez obzira na to koliko se ljudi u domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj izjasnilo kršćanima, katolicima, oni ne će biti ništa više kršćani nego što su danas, jer problem je kudikamo dublji i složeniji. Problem leži u duhovnosti hrvatskoga naroda i hrvatskih građana!

Mi možemo ignorirati Bibliju i ne vjerovati Božjoj riječi, koja nam nepokolebljivom sigurnošću stavlja istinu pred oči. Sve tvrdnje nevjernika ne mogu to pobiti, pa makar se netko od njih i čvrsto držao svojih stajališta. To ništa ne mijenja činjenice o kojima Biblija govori. Mi možemo ne vjerovati u Boga, našeg Gospodina Isusa Krista, ali to ne znaci da ON ne postoji!

Zvonimir B. Ranogajec
Kršćanski TV producent
SAD

{mxc}