Orwellov paradoks

Kako se bliže izbori, sve češće pogledam predizborne ankete, jer nekako ne mogu vjerovati da novi najbolji prodavač magle (nakon veličanstvenog umjetnika „omađijavanja", maestra Sandera) te obnovitelj lika i djela druga Tita zaista ima neku značajnu prednost pred drugim kandidatima. Tim više što ja osobno ne mogu vjerovati da itko razuman i dobronamjeran prema ovoj državi i narodu može i pod kojim uvjetima dati glas tom čovjeku. Naravno, oni koji ne žele dobro hrvatskomu narodu i državi, razumljivo mi je da oni itekako mogu dati glas tom čovjeku i istodobno biti razumni. Jer to je u skladu s njihovim interesima. Ali ovi drugi? Kako to objasniti, shvatiti?

Otkako je George Orwell objavio svoj fantastični roman „1984." u kojemu opisuje društvo nevjerojatno ispranoga mozga (uma), izmanipulirano do te mjere da su ljudi u njemu manje-više svi odreda uvjereni kako imaju totalnu slobodu odlučivanja i življenja, da niti ne pomišljaju kako bi netko njima mogao ili čak htio manipulirati, od tada se u određenim znanstvenim krugovima zna govoriti o takozvanom „Orwellovom paradoksu". U čemu se sastoji taj paradoks? – U nevjerojatnoj činjenici da ljudi unatoč tomu što imaju strašno puno podataka i raznih informacija, uopće ne vide srž stvari, nego izgledaju kao obnevidjeli. Unatoč strašno velikom broju informacija, ništa ne razumiju.

Treba li dodati zanimljiv detalj iz Orwellova romana i to kako građani svake večeri lijepo sjedaju ispred ekrana gdje dobivaju sve potrebne dodatne informacije i upute za život. Svaka slučajnost s našim društvom je slučajna! I naravno, količina informacija koja se ljudima priopćava valjda dobro dođe i za jednu od najpoželjnijih vrlina u takvom društvu, – ne misliti sami svojom glavom ni pod koju cijenu, ne baviti se kritičkim promišljanjem sebe i svoje stvarnosti niti slučajno... (Stoga ne čudi što su humanističke znanosti, a poglavito filozofija koja osobito potiče kritičko mišljenje, došle na zao glas kao suvišne i nekorisne u današnjem, reformiranom demokratskom društvu, u „novoj republici" – kako bi novi Ivo rekao.)

Zanimljiv detalj – niska potpora Josipoviću kod mladih

A evo i jedan zanimljiv detalj iz anketa pred ove predsjedničke izbore. Navodi se da Josipović uživa vrlo nisku potporu mlađe populacije (do oko 40-ak godina), dok ga silno podržavaju ljudi starije životne dobi (iznad 60 i više PotporaNavodi se da Josipović uživa vrlo nisku potporu mlađe populacije (do oko 40-ak godina), dok ga silno podržavaju ljudi starije životne dobi (iznad 60 i više godina). Ne špekulirajući ovdje o mogućim nepreboljenim partizanskim ljubavima, trorogim kapicama simbolima mira i ljubavi (protiv Boga i svega hrvatskoga po mogućnosti), Titonostalgičarima i sl., samo bih istaknuo kako upada u oči da se upravo radi o populaciji koja svoje informacije skuplja gotovo isključivo preko (režimski kontroliranih) medija.godina). Ne špekulirajući ovdje o mogućim nepreboljenim partizanskim ljubavima, trorogim kapicama simbolima mira i ljubavi (protiv Boga i svega hrvatskoga po mogućnosti), Titonostalgičarima i sl., samo bih istaknuo kako upada u oči da se upravo radi o populaciji koja svoje informacije skuplja gotovo isključivo preko (režimski kontroliranih) medija.

To je populacija koja gotovo da uopće ne koristi Internet i brojne mogućnosti višestranog prikaza i drukčijeg, kritičkog mišljenja koje se tu nudi, nego je isključivo vezana (i mentalno i stvarno) uz državnu televiziju i neke stare (Yu-)nostalgičarske novine (urednike) u kojima je sve savršeno, a njihov život u bijedi i neimaštini samo slučajna prolazna stvarnost koju su skrivili desničari iz '90.-ih, ali to će im novi Ivo već uskoro poboljšati. Zato mu i treba dati novi mandat.

I na kraju da se još jednom vratim na uvodnu tvrdnju kako ne mogu vjerovati da netko istodobno razuman i dobronamjeran prema ovoj državi i narodu može dati glas Josipoviću. Dakle, pod „razuman" mislim na čovjeka koji izmiče Orwellovom paradoksu te nije slijep kraj zdravih očiju. Kako netko može ne vidjeti što je sve dobro Josipović propustio učiniti, što je zla učinio, ali i kako to da nije odgovorio na pitanja o nekim njegovim aferama (i s podebelim financijskim konsekvencama) koja su mu brojni postavljali?

Kampanja s Titova trga

Jasno mi je da mnogi ne mogu prepoznati što se krije iza njegove nove reforme Ustava i sunovraćanja u nove ponore, ali mi je neobjašnjivo da itko razuman može nasjesti na njegove BojazanBojim se nekako da smo podlegli Orwellovom paradoksu te da bi hrvatski narod, slijep kraj zdravih očiju još jednom mogao izabrati nekoga tko na sve načine radi protiv njegova interesa, ali ipak se nadam da još ima dovoljno razumnih ljudi da na vrijeme raspoznaju zavodnika koji će nas odvesti na konačan put samouništenja. Ako već nije prekasno.jeftine priče kako će učiniti nešto dobro, nakon što punih pet godina zaista nije učinio ništa dobro?! Pa zar ne bi onda trebao odgovarati barem što ništa nije učinio u ovih 5 godina? Kao da do sada nije imao vremena i mogućnosti? Pa lista savjetnika s kojom je izišao na početku tekućeg mandata i povremeno je rezao kad su prigovori javnosti bili prejaki? A tek započinjanje kampanje na trgu zločinca maršala Tita i – da ne bi bilo zabune – jasno, eksplicitno isticanje da upravo namjerno kreće s toga trga jer želi poslati određenu političku poruku? Komu? Koju to poruku?

Zna li on koliko je njegov bog Tito ubio nedužnih ljudi?? Zna, naravno! Nije on glup. Ali za one koji slijepo vjeruju njegovim slatkorječivim izjavama ne znam što bih rekao. Zar netko razuman može nasjesti na njegove priče o poštenju i pravednosti o kojoj tako otrcano govori, a da ipak nije odgovorio niti na osnovne upite o ZAMP-u, Emporiji, a kamoli da bi učinio nešto čime bi zaista doprinio velikom poboljšanju i pravednosti u hrvatskoj državi? Ali eto kao veliki događaj za hrvatsko gospodarstvo svečano otvara u selu blizu Zadra slovensku podružnicu prodavaonice namještaja? Pa čovjek je zaista nešto učinio! Moglo bi svanuti našem gospodarstvu, nastavi li u tom stilu... Nevjerojatno koje ruganje u zdrav mozak njegovim biračima... Zato sam na početku i postavio pitanje zdravlja tog problematičnog organa...

Bojim se nekako da smo podlegli Orwellovom paradoksu te da bi hrvatski narod, slijep kraj zdravih očiju još jednom mogao izabrati nekoga tko na sve načine radi protiv njegova interesa, ali ipak se nadam da još ima dovoljno razumnih ljudi da na vrijeme raspoznaju zavodnika koji će nas odvesti na konačan put samouništenja. Ako već nije prekasno.

Ante Periša