Prolom voda i slavoserbi
Među liječnicima iz hrvatskih javnih bolnica postalo je popularno u posljednje vrijeme reklamirati navodno čudotvornu srpsku Prolom vodu za najrazličitija bolesti i tegobe. Tako naši liječnici konzumaciju Prolom vode savjetuju za cijeli niz zdravstvenih stanja: za zatvor, za žgaravicu, za kamenac i gastritis, tijekom trudnoće i porođaja, za 
olakšavanje nuspojava onkološke terapije, za sindrom iritabilnog crijeva, muške neplodnosti, psorijaze, gihta i raznih drugih stanja. U Jutarnjem listu piše: ''Na službenim stranicama Prolom vode nalazi se najmanje petnaestak hrvatskih liječnika koji svojim imenom, titulom i funkcijama javno preporučuju proizvod za različita zdravstvena stanja.'' Ne ću ulaziti u to jesu li i potpisi potaknuti pekunijarnim razlozima, nego ću se zadržati na Prolom vodi kao svojevrsnoj metafori stanovitog stanja duha u Hrvatskoj. To je ono stanje duha kojem sve domaće smrdi, a sve s one strane Drine blagotvoran učinak ima.
Tako su se još donedavno od hrvatskih srbokreta (riječ tvorena po analogiji s riječju suncokret) mogle čuti samo riječi hvale i divljenja za buntovne srpske studente koji su krenuli Srbiju i svijet mijenjati na bolje, dok hrvatska indolentna mladež gleda samo svoje sebične ciljeve, žuri završiti škole i zgibati u inozemstvo. Razvikani film Svadba sa svojim stereotipima brižno odnjegovanim tijekom manje-više mračnog perioda dviju Jugoslavija, recimo, pravi je odraz tog stanja duha u filmskoj umjetnosti, kao što su to na jedan drugi način ''kosovski ciklusi'' Ivana Meštrovića u kiparstvu, Iva Vojnovića u književnosti ili Deklaracija o zajedničkom jeziku u suvremenoj kulturnoj politici ostrašćene falange neoorjunaških stekliša. U potrazi za terminom kojim bih najbolje oslikao to stanje duha posegnuo sam za Starčevićevim pojmom 'slavoserpski' jer se u njemu skladno ujedinjuju i dopunjuju dvostruka aluzija na ropski, podložnički odnos te aluzija na središte kojem to podložništvo teži. Čudotvorna je Prolom voda u tom kontekstu recept koji slavoserbi propisuju za bilo koju društvenu boljeticu.
S druge strane kad god se u Hrvatskoj dogodi nešto dobro ili lijepo, kad otpočne neki proces koji obećava ili se dogodi neki uspjeh koji ohrabruje, dignu se slavoserbi kao jato vrana nad otužnim jesenjim prizorom nekog smećem zatrpanog zagrebačkog pejzaža i grakću li grakću kako to što vidimo i što se zbiva ništa ne valja i vodi u propast jer se zbiva i događa pred našim očima bez blagoslova s Ade Ciganlije. Tako je bilo kad su hrvatski branitelji obranili i oslobodili 
zemlju, tako je bilo uvijek kada su hrvatski sportaši osvajali medalje, tako je bilo uvijek kada bi hrvatska politika uz brojne loše napravila koji dobar potez. Tako su se i ovih dana uznemirili duhovi čuvara hrvatskog beznađa i apatije kada se počelo govoriti o izgradnji velikog dana centra u okolini Topuskog.
Najavljeni projekt Pantheon komentirao je jedan od ovdašnjih zlogukih ekonomskih proroka Damir Novotny, čija se proroštva, srećom, uglavnom ne ostvaruju. Pa kaže umni Novotny: "Na prvi pogled, takva ulaganja u visoke tehnologije mogu impresionirati, to je uvijek tako. Ali kao što Hermann Hesse kaže, kada krenemo skidati sloj po sloj tog luka, onda vidimo da nove tehnologije ne idu u prilog stvaranju novih radnih mjesta, upravo suprotno". Dalje Novotny tvrdi kako Hrvatskoj treba jednostavnija industrija: ''Trebaju nam radna mjesta za takve ljude, prije svega u onim sektorima u kojima imamo manjke, a to su prerađivačka industrija i prehrambeno-prerađivačka industrija. Ove visoke tehnologije ostavimo nekim drugima da to razvijaju." Čovjeku se sažali kad vidi da navodno obrazovan čovjek, javnik štoviše, u ovako malo riječi može izreći toliko netočnosti, da ne kažem gluposti.
Prvo, u Hrvatskoj nikada otkako pamtim nije bila ovako niska nezaposlenost, štoviše primorani smo uvoziti radnu snagu pa otvaranje velikog broja novih radnih mjesta i ne treba biti naš glavni interes kod novih investicija, uostalom povećanje broja radnih mjesta na jednostavnim poslovima samo bi generiralo uvoz nove radne snage te tako dodatno pogoršalo demografsko-etničku strukturu društva. Drugo, o ljuštenju luka, koliko me čitalačko sjećanje služi, nije govorio Herman Hesse, nego taj motiv nalazimo u Ibsenovu Peer Gyntu te u autobiografskoj knjizi Ljuštenje luka Güntera Grassa. Treće, teza o ''ostavljanju visoke tehnologije nekim drugima'' implicite govori prijeziru prema hrvatskoj pameti, hrvatskim sposobnostima i hrvatskim mogućnostima, što i jest glavno obilježje slavoserpskog mentalnog sklopa. Vrlom ekonomistu stoga preporučam čašu Prolom vode, navodno na tu pasminu, da se poslužim Starčevićevim vokabularom, vrlo povoljno djeluje.
Damir Pešorda
Hrvatski tjednik